Rukometni Mozart u trenucima za pamćenje: Kako je Balić izgledao kada je bio najbolji na svijetu

Jedan od najvećih rukometaša svih vremena, legendarni Ivano Balić, danas, 1. travnja 2025., slavi svoj 46. rođendan. Rođen u Splitu 1979. godine, Balić je tijekom svoje blistave karijere osvojio srca navijača diljem svijeta svojom nevjerojatnom vještinom, kreativnošću i karizmom, zasluživši nadimke poput "Rukometni Mozart" i "Rukometni Jordan".

JESTE VIDJELI LEGENDU? /

Ivano Balić plasirao bombastičnu izjavu o Marseljezi i Francuzima koja će odjeknuti svijetom

JESTE VIDJELI LEGENDU? /

Ivano Balić plasirao bombastičnu izjavu o Marseljezi i Francuzima koja će odjeknuti svijetom

Rani život i neočekivani počeci

Iako rođen u obitelji rukometaša, Žarka i Stjepanke, Ivano Balić nije odmah krenuo njihovim stopama. Djetinjstvo je dijelom proveo u Italiji, gdje su roditelji igrali, a po povratku u Split, njegova prva sportska ljubav bila je košarka. Bio je veliki navijač tada moćne Jugoplastike (danas KK Split) s Tonijem Kukočem i Dinom Rađom, te je i sam trenirao u klubu do svoje 16. godine.

"Shvatio sam da nisam toliko dobar [u košarci] i želio sam napredovati," prisjetio se Balić. Ljubav prema košarci je s vremenom blijedila, a presudan trenutak dogodio se kada ga je Mate Bokan, očev prijatelj i tadašnji trener RK Splita, pozvao na rukometni trening. "Otišao sam s prijateljem pogledati utakmicu Splita i Metkovića… Tamo sam sreo Matu Bokana… Rekao mi je da dođem na trening, da probam rukomet. Kako je i moj prijatelj bio rukometaš, pristao sam. Ostalo je povijest," ispričao je Balić za EHF. Zanimljivo, roditeljima nije odmah rekao da je prešao na rukomet, no oni su mu kasnije postali najveća podrška.

Uspon legende: Klupska karijera

Od Splita do Europe

Seniorsku karijeru započeo je 1997. u RK Brodomerkur Split, s kojim je u prvoj sezoni bio viceprvak Hrvatske i stigao do polufinala EHF Kupa. Nakon četiri sezone u Splitu, gdje je brusio svoj talent i igrao prve europske utakmice, 2001. prelazi u RK Metković Jambo. S Metkovićem osvaja Hrvatski kup i prvenstvo (koje im je kasnije administrativno oduzeto i dodijeljeno Zagrebu) te prvi put igra EHF Ligu prvaka. Njegove igre nisu prošle nezapaženo – 2003. postaje prvi Hrvat proglašen za IHF Svjetskog igrača godine.

Španjolska avantura i Zagreb

Godine 2004. ostvaruje veliku želju prelaskom u španjolski Portland San Antonio, prvenstveno kako bi igrao sa svojim idolom Jacksonom Richardsonom. "Saznao sam da oba srednja vanjska odlaze i da Jackson Richardson ostaje. Učinio sam sve, zvao sve koje znam, samo da dobijem priliku potpisati za njih," prisjetio se Balić. S Portlandom osvaja španjolsko prvenstvo, a 2006. igra finale Lige prvaka, gdje je bolji bio Ciudad Real predvođen nevjerojatnim Arpadom Šterbikom na golu. Iste godine, Balić po drugi put osvaja nagradu za najboljeg igrača svijeta.

Nakon četiri godine u Pamploni, vraća se u Hrvatsku i od 2008. do 2012. igra za RK CO Zagreb, osvojivši četiri dvostruke krune (prvenstvo i kup). Slijedi kratka epizoda u Atlético Madridu (osvojen IHF Super Globe i Kup kralja) te karijeru završava u njemačkom HSG Wetzlaru (2013.-2015.), gdje je svojim iskustvom pomagao mlađim igračima. Posljednju utakmicu odigrao je 5. lipnja 2015.

Kauboj u srcu: Reprezentativni vrhunci

Balićev put u reprezentaciji bio je spektakularan. Nakon zlata na Mediteranskim igrama 2001., uslijedilo je razočaravajuće posljednje mjesto na Euru 2002. Međutim, već iduće godine, 2003. u Portugalu, Hrvatska šokira svijet i osvaja svjetsko zlato – uspjeh koji Balić i danas ističe kao najdraži. "Uvijek ću se sjećati zlata iz Portugala najviše. Otišli smo tamo kao autsajderi… Sve se posložilo i to zlato je potaknulo svaki kasniji uspjeh u našim životima," rekao je.

Vrhunac je uslijedio na Olimpijskim igrama u Ateni 2004., gdje Hrvatska osvaja zlatnu medalju bez poraza, a Balić biva proglašen MVP-jem turnira. Slijedile su godine dominacije i medalja: svjetska srebra (2005., 2009.), europska srebra (2008., 2010.) i bronce (Euro 2012., OI London 2012.). Balić je čak pet puta zaredom proglašavan MVP-jem velikih natjecanja (EP 2004., OI 2004., SP 2005., EP 2006., SP 2007.), što je pothvat bez presedana. Bio je i najbolji strijelac Eura 2008. te nositelj hrvatske zastave na otvaranju OI u Pekingu 2008. Iz reprezentacije se povukao prije Svjetskog prvenstva 2013.

Život nakon terena i osobni trenuci

Nakon igračke karijere, Balić ostaje u rukometu. Bio je koordinator reprezentacije u stožeru Željka Babića (osvojena bronca na Euru 2016.), kasnije pomoćnik Hrvoju Horvatu (2021.-2023.), a od siječnja 2024. dio je stručnog stožera RK Splita. Zajedno s Petrom Metličićem osnovao je i rukometnu školu u Splitu.

U privatnom životu, iz braka s Ivanom (1999.-2006.) ima sina Dina (rođen 2000.). Od 2010. u vezi je s Mirelom Delić, s kojom ima sina Viga (2014.) i kćer Nolu (2016.).

Brojna priznanja, uključujući dva izbora za najboljeg igrača svijeta (2003., 2006.), titulu najboljeg rukometaša svih vremena u IHF-ovoj anketi 2010., Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" (2004.) te ulazak u EHF-ovu Kuću slavnih 2023., samo potvrđuju njegovu veličinu.

Ivano Balić nije bio samo igrač; bio je umjetnik s loptom čiji su potezi oduševljavali i inspirirali generacije. Njegova strast prema igri i predanost ostavili su neizbrisiv trag u svijetu rukometa. Sretan 46. rođendan, legendo!

POGLEDAJTE VIDEO: Japanac želi postati Ivano Balić