Timur Dibirov istinska je rukometna legenda. Ima 40. godina, ali ne samo to. Timur je skroz jednostavan tip s kojim se mogu mnogi poistovjetiti. Kad razgovarate s njim, odmah se ispričava što ne govori dobro hrvatski jezik. A govori ga skroz OK. Sigurno bolje nego mi ruski. I uvijek srdačno pozdravi, nasmije se. Baš vedar, skroman i prizeman momak. Bar ovako na prvu. Ugodno je s njim pričati...
Zagreb je grad na koji se skroz navikao i kojeg je zavolio kao da se u njemu rodio. Primjerice, kad ide u centar, uvijek putuje s tramvajem. Jer, autom samo kruži okolo, traži parking...
Karijeru će završiti sa 41. u Zagrebu sljedeće sezone. Timur je sretan što će završiti karijeru u Zagrebu jer je, kao što to i sam kaže, Hrvatska je velika rukometna zemlja. I još nešto. Timurov padel igra sjajno, a mi smo prije dva dana bili na druženju RK Zagreb u Casa de Padel u Sesvetama.
"Padel ili rukomet, što je teže? Uf, ne mogu to ovako na prvu procijeniti jer nisam profesionalac u tome. Za mene je rukomet najteži i najdraži sport, on hrani mene i moju obitelj. Ali, da je težak, ekstremno zahtjevan, to je. Padel je sjajan sport, a još je bolji kad ti je partner Jakov Gojun. Dobro ide nama 'starima", govori DibIrov s kojim smo se dotakli i situacije u Ukrajini.
"Naravno da mi nije drago to što se događa, ali ne bih htio pričati o ratu jer sam sportaš. Niti ne znam ništa o tome, samo da se vodi rat. Čitav sam život posvetio sportu, sport je jezik koji razumijem, a ne jezik oružja i rata", govori Timur Dibirov i dodaje:
"Znate što bi htio? Htio bih da se sve to završi. Hto bih da ne gine mladost. Nažalost, ne mogu utjecati na to što se tamo događa. Mi sportaši ujedinjeni smo u tome da rat u Ukrajini završi, a ja kao sportaš mogu pridonijeti da pozovem na mir."
Jako Timurova dira sve što se događa između Ukrajine i Rusije, kao i sam rat. Priznao nam je to i sam u razgovoru.
"Naravno da me dira. Zato što sam ja emotivan za svoju zemlju Rusiju, kao što je Hrvat emotivan za svoju, kao što je Ukrajinac za svoju. To je njegova kuća, to je njegova domovina, to je njegova zemlja, a svi volimo svoje. Njegova zemlja je njegov dom. Razumijem i normalno je da svatko na ovom svijetu voli svoju zemlju, pa tako i ja svoju. Emotivan sam na to zato što me svako malo pitaju o ratu Rusije i Ukrajine, milijun puta su me to pitali. O ratu u Ukrajini i embargu ruskih sportaša. Politici nije mjesto u sportu zato ni ja ne bih više politiku komentirao".
Pošteno. Idemo malo na vedrije teme. Kad završi sezona, Dibirov ide u Rusiju vidjeti svoje roditelje, prijatelje, drage ljude...
"Jedva čekam da ih vidim. Tada ću malo i odmoriti od sporta. Iza mene je 11 godina života u inozemstvu i svaku priliku koju imam za odmor, da se napunim energijom, da vidim svoje roditelje, prijatelje. Supruga i kćerka su mi u Rusiji. Supruga mi je trener u Rostovu, nekad je bila uspješna rukometašica, a danas je trenerica najbolje ekipe u Rusiji. Nažalost, mi kao obitelj smo se podijelili, zbog života. Ja i sin smo u Zagrebu, supruga i kćer Irina u Rusiji. Zato želim svako slobodno vrijeme želim provesti s njima. Jako nam teško pada razdvojenost jedni od drugih".
Lijevo krilo preporođenog Zagreba dotaknulo se i sjajnih nastupa u ovoj sezoni. Najbolje lijevo krilo Europe 2023. ima u svom CV-u dvije titule rukometnog prvaka Europe. RK Zagreb je ove sezone prošao skupinu Lige prvaka, vratio publiku, a Dibirov je bio važan kotačić u tom mehanizmu uspješnih zagrebačkih rukometaša.
"Ova sezona je bila sjajna i ponosan sam na sve što smo ostvarili. Bili smo do kraja, do zadnjeg u igri za četvrtfinale Lige prvaka. Zagreb je pravi primjer kluba kako treba izgledati na svim poljima. Njeguju viziju, tradiciju, ugled i razvoj mladih rukometaša. Rade jako na budućnosti, a to je jako dobro išlo ovu sezonu. Svi mladi igrači su napravili iskorak, a mi stari 'konji' smo potegli kad je trebalo i dali isto svoj obol. Jedna smo uspješna cjelina", zaključio je Timur Dibirov.
