Protiv Alžira smo odigrali jednu rutinsku utakmicu, ali jako je loše da se Lacković ozlijedio, pa on nam je možda najvažniji igrač, svakako najbolji šuter i strašno je važno da bude sto posto spreman.
Ne daj Bože da neće moći igrati kad bude najvažnije, to bi bila katastrofa za Hrvatsku i veliki hendikep jer nam trebaju ti njegovi šutevi izvana. Kao da nije bio dovoljan problem što se taman vratio s operacije, što mu treba neko vrijeme da uđe u ritam, namjesti ruku.
Uđe i odmah se ozlijedi. Ali to je tako. Vuković ga može donekle zamijeniti, tu su i Mandalinić, Bičanić, ali Lac je Lac. Nadam se samo da su ove prve prognoze točne i da će ga doktori uspjeti osposobiti. Navodno da nije ništa dramatično i da će uz bandažu moći igrati. Morat će malo stisnuti zube, ali igrao je on već ozlijeđen i ima tu iskustva.
Dobro je i što neki novi igrači dobivaju minutažu, da osjete malo atmosferu na SP-u jer će nam trebati i njihova pomoć, dugo će trajati prvenstvo i bitno je da imamo širinu klupe. Dobro je da je Goluža odmarao Kopljara i Vorija, vidjeli smo prvi put mladog Stepančića, koji je pokazao da može zabiti s devet, deset metara.
Sada se treba okrenuti Mađarima, koji su se na posljednja tri natjecanja borili za broncu, što dovoljno govori koliko su jaki i respektabilni. Protiv njih nema kalkulacija, trebaju igrati svi najbolji, dati sve od sebe i ono što je najvažnije, moramo zabiti što više laganih golova. Tu će presudnu ulogu imati naši golmani i obrana, od kojih sve polazi. Ako uspijemo uspostaviti igru, čvrstu obranu i kontru, onda smo već napravili velik posao. Moramo zabijati što više laganih golova. Znam, to je lako reći...
