Nestrpljivo odbrojavamo do Europskog rukometnog prvenstva koje ćete moći pratiti samo na RTL-u i platformi Voyo. Kroz rukometnu euforiju u studiju će vas voditi Marko Vargek te stručni komentatori Goran Šprem i Jakov Gojun.
Za prijenose utakmica iz Mannheima zadužen je dobro uigran dvojac - Nikša Kaleb i Filip Brkić. Prvenstvo počinje 10. siječnja, a prvu utakmicu Hrvatska igra protiv Španjolske 12. siječnja.
U skupini nas čekaju još Austrija i Rumunjska. Kompletan raspored Europskog prvenstva pogledajte - OVDJE.
Uoči siječanjske groznice naš Silvijo Maksan razgovarao je s Jakovom Gojunom kojeg je za početak pitao što bi bio uspjeh?
"Normalno da je uspjeh uvijek uzeti medalju, a koliko je realno o medalji pričati, teško je govoriti jer posljednjih nekoliko godina nismo imali dobre rezultate. Ta neka mjesta koja su pet, šest sedam nisu obećavajuća, tako da je teško reći da mi idemo po polufinale, kao što smo nekad govorili na svakom prvenstvu kad smo išli, polufinale je cilj pa ćemo vidjeti što i kako dalje i koja će medalja biti, kakvog sjaja. Ali mislim da ne treba možda ni previše raditi neki pritisak prema tim momcima, od kojih neki obuku možda i prvi put na ovom prvenstvu, koji se možda i teže možda malo nose s pritiskom, jer realno, mi smo razmazili naše navijače, mi smo ih naučili da je rukomet taj sport koji uvijek ide po medalju. I to nam se desilo i prošle godine kad smo igrali prvu utakmicu protiv Egipta. Cijela javnost je bila uprta u tu prvu utakmicu gdje se spominjalo da mi moramo pobijediti. Međutim, evo i ove godine imamo prvu utakmicu sa Španjolskom koja će nam isto puno toga odlučivati. Reprezentacija koja je isto vrhunska, koja je u posljednjih nekoliko godina uzela isto puno medalja i njih se nešto pita. Ja ću biti zadovoljan da momci da daju svoj maksimum, da budu prava ekipa, klapa. Kao što se hrvatska reprezentacija uvijek gajila na tome da smo prava klapa i ekipa i ako oni to prenesu na teren, ja mislim da će biti dobro."
Postoji li jaz među generacijama u reprezentaciji?
"Čujemo tu rečenicu često, nove su generacije, kako u sportu, kako u svijetu, tako i u svemu. Sve se promijenilo i ja sam toga svjestan, ne mogu reći da to nije tako. Ja sam povratkom u Zagreb kada sam došao u svlačionicu imam prijatelje koji imaju 20 godina, ja ubrzo 38. Neki 22. Znači razlika je velika i ja opet, bez obzira što je velika razlika godinama, probam biti s njima i prijatelj i stariji kolega i kapetan i ne volim raditi tu neku razliku u svlačionici. Mislim, normalno je da se vrijeme mijenja i da je sve napredovalo, da je sve otišlo u nekom drugom smjeru, ali i oni moraju isto da shvate da reprezentacija je ta koja nema danas hoću, sutra neću. Moraju svaki trening i svaku utakmicu dati sve od sebe, baciti se na glavu. Kada to naprave, hoće li biti medalja ili neće, ne može im nitko ništa loše reći. Ja, eto, i sami ste rekli do jučer sam nosio taj dres i znam najbolje kako je. Ja ću biti njihov vjeran navijač i vjerujem da će momci napraviti nešto dobro na ovom prvenstvu."
Je li teško nositi hrvatski dres?
"Sigurno da je. To sam rekao da nije potrebno tim momcima radimo pritisak i da moraju osjetiti, moraju se znati odgojiti u tom dresu, moraju shvatiti što je taj dres i zato i ne bih želio da im stvaram neki pritisak. Ja im uvijek govorim s prijateljske strane, normalno da će nekima biti možda malo i trema i bit će puno naših navijača gdje ti moraš nešto odigrati, nešto napraviti, ali vjerujem kad si jedna klapa, kad ste ekipa, onda se i taj neki strah, sve se to prekrije, a to jedino možeš prekrstiš borbom. Ako uđeš nonšalantno na prvenstvo, na neku utakmicu, brzo se to okrene."
Kako vam izgleda dosadašnji rad izbornika Gorana Perkovca?
"Osobno čovjeka znam iz prijašnjih dana dok sam ja bio neki mali klinac i gledao kako čovjek igra, kako osvaja medalje, kako je bio fajter i borac i što sam malo i raspitao se o njemu. Svi mi govore stvarno pozitivno o izborniku, mislim da je to čovjek koji ima iza sebe kao igrač puno osvojenih medalja. Bio je po Bundesligi, bio je u Švicarskoj, znam sigurno da je jedan trener koji će tražiti da je ekipa maksimalno unutra, da je ekipa koja će izgarati na terenu. Njegov forte će sigurno biti obrana. Mi Hrvatska kad smo osvajali medalje, sve je to bilo većinom kretalo od obrane, da bi kasnije u transformaciji prema naprijed s polukontrom i naravno s napadom koji je opet znao riješiti, odigrati. Ali naša obrana mora biti jaka, čvrsta da bi uspjeli parirati tako jakim reprezentacijama kojih danas ima jako puno."
Koliki je utjecaj Domagoja Duvnjaka?
"Domagoj je upravo taj čovjek koji je možemo slobodno reći napravio puno za našu reprezentaciju, za Hrvatsku. On je pravi kapetan, dečko koji je totalno normalan i miran i mislim da je on upravo taj. Bit će jako bitan da to prenese na mlade, da to što smo pričali, da shvate što je nositi hrvatski dres."
Može li obrana 5-1 biti naše oružje?
"Obrana 5-1 od našeg trenera Line je bila jedna ozbiljna obrana koju je on uveo. U to vrijeme bilo je teško razbiti tu obranu jer smo bili većinom unutarnja četvorka ljudi od dva metra i kad to vidite ispred sebe, nije lako to ni prepucavati ni fintirati. Vjerujem da će to biti jedno od jačih oružja na ovom prvenstvu, imamo tu Domagoja koji koji je strašno na tom prednjem, imamo Mandića koji ga može zamijeniti, a imamo i Zvonimira Srnu. To je jedan mladi momak, misli, mladi 25, 26 godina koji igra tu u Zagrebu sa mnom i ja baš s njim igramo tu obranu 5-1. Znamo se iz 6-0 transformirati u 5-1 i to on stvarno radi dobro, nije na razini Domagoja, ali sigurno je jedan igrač koji može tu pomoći puno našoj reprezentaciji i doduše odmoriti Domagoja ako mu bude teško."
Koja je tajna uspjeha Zagreba?
"Ove godine smo napravili taj iskorak još više. Kad je bilo izvlačenje skupine i kada smo vidjeli koja nas je skupina dočekala, to su ozbiljne ozbiljne ekipe s velikim budžetima i realno mislim da nitko nije vjerovao da ćemo osvojiti 10 bodova do polusezone. Međutim, ovi mladi kao jedan Srna, Klarica, Mandić na golu što radi, to je stvarno čudo. Napravili su oni jedan veliki iskorak, mi stariji smo ostali isti, nisam ja ništa ove godine ni bolji, ni lošiji, nego prošlu godinu, ali nekako imamo jednu koheziju u svlačionici, nešto se pokrenulo i oni su shvatili da su moćni, da su dobri, da nisu više mladi, da su oni ti, jer ako igraš tri, četiri godine Ligu prvaka, ne možeš reći da si mlad, po meni moraš sazrijeti. To je ono po čemu su Danci bolji od nas, oni nakon godinu dana već naprave taj veliki iskorak prema naprijed, a mi smo to napravili ove godine. Evo i Arena se ugodno popunila, bilo je sedam tisuća ljudi protiv Kielcea, protiv Szegeda, Znači, nešto smo lijepo napravili za naš klub i ja vjerujem da tu nećemo stati. Proglašeni smo ove godine i najboljom ekipom Grada Zagreba. Što sam i sam rekao jedan Dinamo smo ostavili i za nas, znači jedna lijepa priča, na tome treba raditi dalje, treba u ove mlade momke i dalje ulagati da ostanu dugo u ovom klubu i normalno da jednog dana i kad se moraju prodati da odu u prave klubove, a ne neki klub koji po meni njih ne zaslužuje. Ja bi volio da oni jednog dana budu u Kielu, u Barceloni, ne znam ni ja, jer mislim da stvarno ima talenta u našoj svlačionici."
