Bivši proslavljeni reprezentativac Nikša Kaleb i ovo Europsko rukometno prvenstvo bit će uz Filipa Brkića zadužen za komentiranje utakmice Hrvatske iz Mannheima.
Napete i atraktivne utakmice te još jedan pohod Kauboja na novu medalju možete pratiti od 10. siječnja - na glavnom kanalu RTL-a i streaming platformi VOYO. Kompletan raspored utakmica Europskog prvenstva pogledajte ovdje.
Uoči novih izazova reprezentacije s Kalebom je razgovarao naš Silvijo Maksan, koji za početak legendu pitao kako je?
"Hvala na pitanju. Uvijek sam odlično, jer ako ne može bolje, dobro je i ovako. Može biti samo gore, znači drži što imaš. Obitelj odlično, a kad ne radim, radim. Znači, ako ne ronim, ronim, ako nisam profesionalno, onda rekreativno i to mi je odmor, zadovoljstvo, a jedino prvi mjesec je pauza i rukomet."
Prati li se rukomet premalo u Hrvatskoj?
"Ispričat ću jednu kratku anegdotu, ali ustvari istina je o nogometnom klubu iz susjednog Opuzena koji je desetak kilometara od Metkovića. 2003. kažu presušio Neretvanac jer se osvojilo Svjetsko prvenstvo, a do prvenstva u rukometnom klubu u Opuzenu je bilo desetak dječaka. Nakon Svjetskog prvenstva prvi trening njih 30 na liniji. Dakle, sve je otišlo u rukomet, nema više tih dječaka u nogometu. Toliko o utjecaju rezultata na popularnost, odnosno na popularnost kod djece da treniraju uopće rukomet."
"Zasigurno se ne prati dovoljno, ali nije to stvar samo rukometa, nego jednostavno nama rezultati padaju i u ostalim sportovima. Na kraju krajeva, sad mi dolazimo do cijele jedne analize. Možda je Pero Kuterovac u tome najbolji. Nama pada i baza. Dakle, mi imamo sve manje i manje djece. Dakle, naša populacija je manja, a nadalje djeca su sve manje motorički sposobna, sve više su na mobitelima. Govorimo od 2003. do 2023., u periodu od 20 godina vidimo koliko je ta tehnologija napredovala, a nadalje vratit će se konkretno na rukomet. Zagreb je konstantno prvak u rukometu i sami smo si krivi što nitko drugi nema volje, želje da se pokuša suprotstaviti Zagrebu, a iskreno, nema ni mogućnosti s obzirom da i Zagreb kao grad može financirati sport puno više nego ostale sredine. Tako da sve su to neke sitnice ili detalji ili krupnice koje utječu na to da rukomet ili ostali sportovi gube na popularnosti."
Što očekujete od hrvatske rukometne reprezentacije na Europskom prvenstvu?
"Nakon ovih nekoliko sezona, odnosno tri posljednje u kojima je bilo i nekih objektivnih stvari po nas što se tiče korone, pa i izbora izbornika koji se u jednu ruku nije snašao s reprezentacijom, nekako vjerujem da mi ipak imamo kvalitetu za ugurati se među pet, šest reprezentacija koje se onako nešto pita oko podjele medalja. Nadalje, s ovim novim izbornikom i njegovim gardom očekujem da će igrači biti borbeniji i da će se više pažnje posvećivati toj obrani, tom fizičkom dijelu rukometa, da nećemo mi samo težiti tome da se umire u ljepoti, nego da mi ipak pobjeđujemo protivnike na jedini mogući način, a to je da ih se gazi. Dakle, ne da gledamo kako ćemo postići efektan gol, nego da djelujemo kao ekipa i da se ne dogodi da imamo jednog oštrog igrača, nego da ih imamo šest oštrih."
"Što se tiče i ostalih reprezentacija, imamo taj neki krug Skandinavaca, standardno Francuza koji i jesu u padu, ali i dalje gaje taj čvrsti rukomet i domaćina Nijemce. I onda vidim nas da smo mi tu kao neko iznenađenje koje se može ugurati, u čemu će nam najviše to samo natjecanje odrediti utakmica protiv Španjolaca. Od svih tih jakih reprezentacija, uvjetno rečeno, mi smo dobili za početak, onu s kojom bi nam trebalo biti najlakše igrati, reprezentaciju koja ima iskustva, ali ne igra taj toliko brzi ili oštar rukomet kao ove reprezentacije koje je sam nabrojio."
"Eventualnom pobjedom u tom prvom susretu mi sebi širom otvaramo vrata za nastavak natjecanja i dobivamo i krila i samopouzdanje i onda se možemo skoncentrirati na onog svakog sljedećeg protivnika da ne moramo nositi na leđima taj grč i čekati drugi krug hoćemo li se onda vaditi na nekoj jakoj reprezentaciji."
Utakmica sa Španjolskom je najbitnija jer je prva na turniru?
"Istina, međutim, trebamo pokazati taj stav ili jesmo ili nismo. Dakle, izaći na teren sa željom da to pobijedimo i pokazati da smo došli pobijediti. Nadalje, u toj prvoj utakmici su svi zdravi koji trebaju biti. Dakle, i u toj utakmici se može dogoditi neka ozljeda koja te kasnije može opet sputavati. Pa možemo to postaviti, što ako bi igrali kasnije sa Španjolskom, a da nam se ne znam, karikiram ozlijedi Luka Modrić ili Cindrić, nedaj Bože. Tako da po meni opet s njima svakako moramo igrati, a bolje da igramo odmah, ali na način ne da idemo igrati, ajde, mi ćemo to početi pa ćemo vidjeti što će biti. Nema toga što će biti, moramo doći na teren odraditi zagrijavanje kao da ćemo igrati dvije utakmice zaredom. Dakle, mi moramo imati mokar dres u prvoj minuti, kao da je 47. minuta. Dakle, u prvoj minuti moramo biti spremni voziti u šestoj brzini, a ne odraditi lagano neko zagrijavanje. Sad mala digresija, spominjao sam i na prošlom prvenstvu doslovno da bih zadavio kondicijskog trenera kad vidim kako zagrijava ekipu. Jer ako je teren dug 20 metara, odnosno teren kojeg imate za zagrijavanja 20 metara, onda trčite sprintom 20 metara, a ne trčite deset. Slikovito, ako netko u sportskom smislu ne razumije pripremate se za C kategoriju i učite voziti za kamion, za teretno vozilo, onda prometne propise i vježbu za kamion ne radite na automobilu, nego radite na kamionu. Takva ista stvar je priprema za utakmicu. Znači, pripremate se da zgaziti protivnika u prvih deset, petnaest minuta i da mu pokažete tko ste, da mu se nametnete, pa neko od vas stiže, a ne da se nama dogodi da mi to idemo odrađivati, krenemo u drugoj, trećoj brzini i onda kad bi trebali ubaciti u petu, mi možda i ubacimo u petu, ali taj protivnik je već debelo ispred nas na autoputu i mi više nemamo snage. Ako on vozi 180, da ćemo mi voziti 250 pa da ga stignemo u dva kilometra, opet pričam slikovito.
Kako biste objasniti pad hrvatskog rukometa te istodobni napredak skandinavskih reprezentacija?
"To je jedna jako duga, široka tema. Prvo sustav rada s mladima je drugačiji, a druga stvar, oni primjenjuju nova saznanja i nove tehnologije, njihovi treneri se drugačije educiraju. I evo jedan podatak, GOG Gudme igra Ligu prvaka i u toj momčadi ima osam igrača koji su 2004. i 2005. godište. Dakle, oni se ne libe svojim juniorima dati šansu i priliku da igraju, dok kod nas uz dužno poštovanje i prema i Dimitrovu i Čupiću, ali igraju igrači od 38 ili 40 godina, a oni svoje guraju. Mi baš ne guramo kroz naš rukomet, a imamo dva kluba koji igraju na europskoj razini, Zagreb i Nexe. Ne guramo baš toliko mladih igrača. Imamo dva mlada golmana i sad bi bilo pitanje za koga još. Za razliku od Danaca, Norvežana, Šveđana koji bez pardona guraju mlade igrače.
Blaženko Lacković smatra da je danas golman najbitniji, slažete li se?
"Ma nije to samo danas, tu je bio najpošteniji Josip Šojat, trener Podravke, koji je s klubom osvojio sve živo, a prije 20 godina je rekao: 'Ma možemo mi treneri pričati o taktici i ovome i onome, ali ako nemaš dobrog golmana u ekipi, ma sve to možeš ono baciti u koš'. Dakle, on je svojevremeno bio svjestan važnosti uloge golmana i kad se taj golman uigra s dobrom obranom, i ne samo da se on uigra s obranom, nego kad taj golman ima nešto u sebi da ga se igrači boje, da ti igrači nisu sigurni ni kad trče u kontru jedan na jedan s golmanom da će zabiti gol, onda i taj golman sa svojom kvalitetom, sa svojim obranama još više podiže samopouzdanje ekipe i ta ekipa, a onda i još lakše igra i u napadu. Jer zna kad izgubi loptu da još uvijek ima taj netko u kojega vjeruju, koji nije samo onako silueta na golu.
Koga smatrate najboljim golmanom na svijetu?
"Ja bih najradije rekao da su Mandić i Kuzmanović najbolji na svijetu, uvijek želim istaknuti naše. Međutim, Wolf i Landin su za sada ili trenutno možda neku nijansu iznad ostalih, ali lako im je biti i najbolji kad igraju i u najboljim reprezentacijama, mislim ovaj u Njemačkoj ovdje u Danskoj, tako da to je ionako neki moj moj izbor. Za mene bi svakako bilo koja medalja bio vrhunski uspjeh za nas u ovom trenutku."