Posljednjeg dana natjecanja na Paraolimpijskim igrama u Parizu, najbolji hrvatski paraplivač Dino Sinovčić (32) osvojio je treće mjesto u finalu discipline 100 leđno u kategoriji S6 obranivši tako broncu iz Tokija.
Sinovčić je u finalu isplivao vrijeme 1:15.73, a brži od njega bili su tek Kinezi Hong Yang sa 1:14.31 i Jingang Wang sa 1:15.16.
Druga je to paraolimpijska medalja za 32-godišnjeg Splićanina koji je u Tokiju, također bio treći. Iza njega je i peto mjesto na POI u Rio de Janeiru 2016. godine.
"Presretan sam i prezadovoljan, sve se posložilo kako treba. Nije moglo biti drugačije s obzirom na količinu truda i rada. Od 11. mjeseca ja sam preko 200 dana bio izvan Splita i znam koliko je uloženo u ovu medalju," kazao je član splitskog Mornara.
"Imao sam iskustvo s prošlih Igara, na kojima sam već osvojio medalju, tako da sam u Parizu plivao opušteno, pred svojim roditeljima i prijateljima. Oduševljen sam," kazao je Sinovčić koji je ove godine na Europskom prvenstvu u portugalskom Funchalu bio srebrni, drugi je bio i u svibnju 2021. godine, također na Madeiri. Ima i europsko zlato iz Dublina (2018), te broncu 2009. u Reykjaviku. Na Svjetskim prvenstvima je osvojio tri medalje - dva zlata (2019, 2022) i srebro (2023).
Ovo je treća medalja za Hrvatsku u Parizu, nakon što je parastolnotenisačica Anđela Mužinić Vincetić osvojila zlatnu medalju u kategoriji WS3, dok je Luka Baković bio treći u bacanju kugle u kategoriji F46. Sve tri su osvojili splitski sportaši.
"Kažu da smo najsportskiji grad na svijetu i mislim da smo to i dokazali. Jednostavno to imamo u sebi i nekome ne priznamo da je bolji od nas," dodao je.
Počeo je plivati u sklopu rehabilitacije. Na bazenu su ga primijetili treneri PK Mornara koji su smatrali da ima potencijala i talenta za bavljenje tim sportom, pa sam im se pridružio.
U Mornaru je bio od 2004. do 2006. godine, potom je od 2006. do 2020. godine bio član Plivačkog kluba Cipal iz Splita, a 2020. se vratio u Mornar gdje radi i kao trener.
Posebno je pohvalio atmosferu na bazenu.
"Bilo je fenomenalno, posebno što su na tribinama bili moji roditelji, prijatelji, što mi je dalo dodatnu snagu i motiv. Izvuklo je maksimum iz mene. Sada se treba malo odmoriti i okrenuti Los Angelesu. Godine su za sada samo broj, još uvijek mogu, dobro se osjećam i guštam. Onog trenutka kada osjetim da to nije to, prvi ću podignuti ručnu," dodao je.
Njegova velika ljubav je i košarka. Dino je bio jedan od suosnivača je košarkaškog kluba u kolicima KKI Split. Zbog Pariza je košarku stavio na stranu.
"Iduću godinu ću se malo okrenuti košarci, u Zagrebu bi se za dvije godine trebalo održati Europsko prvenstvo divizije B, pa ćemo malo pokušati dati obol, ali plivanje će i dalje biti u glavnom fokusu," kazao je.
Sinovčića već godinama trenira Slobodan Glavčić.
"Zadovoljan sam, tko ne bi bio zadovoljan medaljom na paraolimpijskim igrama. Dobro smo se pripremili i samo smo naplatili svoj rad. Zadržali smo kontinuitet, puno je većih emocija bilo u Tokiju jer mu je to bila prva medalja. Ovo je sada već navika," kazao je Glavčić.
"Mi smo više od 200 dana izvan Splita, u Parizu smo bili od 22. kolovoza, trenirali smo. Dobro smo odradili posao. Sada moramo sjesti i dogovoriti plan za dalje. Dino radi kao trener u Mornaru i to nam je sreća, jer smo obojica tamo zaposlena pa imamo razumijevanje svojih kolega," zaključio je.
Hrvatska je ukupno do sada na ljetnim paraolimpijskim igrama osvojila 29 medalja, šest zlata, uz osam srebrnih i 15 brončanih medalja.
