Najbolja hrvatska parastolnotenisačica Anđela Mužinić Vincetić osvojila je zlatnu medalju u kategoriji WS3 na Paraolimpijskim igrama u Parizu nakon što je u finalnom susretu nakon dramatičnih pet setova pobijedila Koreanku Jiyu Yoon sa 3-2 (11-7, 11-8, 10-12, 10-12, 13-11).
Najveći je to uspjeh u karijeri 31-godišnje Splićanke koja je do sada osvojila dvije paraolimpijske medalje u ekipnom dijelu natjecanja zajedno s Helenom Dretar Karić - srebro u Rio de Janeiru (2016), te broncu u Tokiju (2020).
"Bilo me strah sanjati zlato, znala sam da imam kvalitetu jer sam druga na ljestvici. Sada je sve gotovo, mirna sam i spokojna, sada se samo pitam znaš li što si osvojila," kazala je Anđela nakon meča.
"Bio je to težak meč, ove godine sam igrala s njom dva puta, prvi put sam dobila, drugi put je ona bila bolja. Prva dva seta sam odigrala sjajno, dok je ona dosta griješila. Kasnije je proigrala, nakon 2-2 u setovima pomislila sam, budi hrabra. U petom setu sam taktički odigrala dobro. Uopće se ne sjećam da je ona imala meč loptu, igrala sam maksimalno koncentrirano, poen po poen."
U Pariz je stigla kao aktualna europska prvakinja, dok je na svjetskim prvenstvima osvojila srebro u Granadi 2022., te bronca u Laškom 2018. Bile su to njezine četvrte paraolimpijske igre. U Londonu je bila deveta, a u Rio de Janeiru i Tokiju peta. Sve je naplatila u Parizu.
"U Londonu sam bila mlada i izgubljena, nisam znala igrati, dobila sam pozivnicu. U Riju sam mogla doći do medalje, ali se nije dogodilo, dok sam u Tokiju izgubila od Yoon za ulazak u polufinale. Tri dana sam plakala. U Parizu nisam mogla na bolji način osvojiti, moji su bili na tribinama. Proigrala sam u polufinalu, uživala sam, u kompletu je ovaj Pariz nezaboravan," dodala je Anđela koja je do svoje trinaeste godine trenirala odbojku. Međutim, nakon prometne nesreće 2006. završila je u kolicima.
Anđela je imala veliku podršku na tribinama South Paris Arene. Bodrili su je roditelji Željko i mama Marija, suprug, bivši paraolimpijac Kristijan Vincetić, obitelj, prijatelji, ostali sportaši…
"Atmosfera je bila sjajna, publika je bila prekrasna," dodala je.
Anđelu od 2010. trenira Mirela Šikoronja Ivančin. U timu su od 2014. psiholog Igor Čerenšček i kondicijski trener Igor Berislavić, kasnije su se priključili za mentalni trening Sandra Župarić, maser i fizio Željko Čop i Vladimir Šošić, te pomoćni trener Davor Bilić.
"Još sam pod dojmom. Polufinale je bilo fenomenalno, ali finale je bilo nevjerojatno kvalitetno. Potajno smo se spremali, ali željeli smo mir. Ja se uvijek sjetim naših nogometaša, skromno i u tišini. I to smo radili. Ponosna sam. Znala sam da nam Koreanka neće pokloniti niti jedan poen," kazala je Šikoronja Ivančin.
"Anđela je odigrala nevjerojatno, imala je fokus, brzinu, tehniku. Ona je to zaslužila, radili smo 15 godina za ovo," dodala je.
Druga je to hrvatska medalja na Paraolimpijskim igrama u Parizu. Prvu je osvojio Luka Baković koji je u bacanju kugle u kategoriji F46 bio treći. Ujedno to je ukupno 28. medalja hrvatskih sportaša na ljetnim paraolimpijskim igrama, pri čemu šesto zlato, uz osam srebrnih i 14 brončanih medalja.
Anđelini roditelji: Bilo je suza na tribini
Na putu do paraolimpijskog zlata Anđela Mužinić Vincetić je imala veliku podršku na tribinama South Paris Arene. U Pariz su doputovali roditelji Željko i mama Marija, sestra, suprug, bivši paraolimpijac Kristijan Vincetić, obitelj, prijatelji… Jedino brat Stipe nije mogao doći.
"U ovu medalju je uloženo puno truda i odricanja, godine treninga. Od samih početaka koji su bili teški, no trude se isplatio. Bilo je napeto, ali jako dobro sam podnio meč. U početku sam imao stresove, srce bi mi lupalo 300 na sat, no danas sam znao da može do zlata i bio sam smiren," kazao je ponosni otac Željko.
Srce je napokon na mjestu i majci Mariji.
"Bilo je strašno, teško je to proživljavati s tribina. Nikada kraja, no vjerovali smo u pobjedu. Na kraju su potekle i suze," kazala je gospođa Mužinić.
"Anđela se ne nikada predaje, ona je čudo, hrabra je, ona je kao tigrica, grize, ne pušta," dodala je mama.
Na tribinama je bio i suprug Kristijan Vincetić, bivši paraplivač.
"Svi smo ponosni i sretni, prije svega zbog nje. Svi smo došli u Pariz kako bi znala da smo uz nju. Ovo je kruna njezina dugogodišnjeg rada. Cijelo vrijeme puno trenira, ali je ove godine sve podredila Parizu," kazao je bivši paraolimpijac.
"Od osmine finala, pa sve do danas bilo je čupanja kose i stresa. Bilo je puno teže gledati Anđelu nego se natjecati," dodao je sa smiješkom.
Mijo Bakić, predsjednik Parasportskog saveza grada Splita također, je na tribinama bodrio Anđelu.
"Osjećaj je predivan, kao da smo pisali neku bajku," kazao je Bakić.
"Da je netko režirao meč ne bi uspio tako, pet setova, prava drama. Ponosan sam i što su obje medalje u Parizu osvojili sportaši iz Splita, Anđela živi u Zagrebu, ali je iz Srinjana, kao da je naša medalja," kazao je.
