Davor Šuker je na prvom Svjetskom prvenstvu na kojem je nastupila Hrvatska u svojoj povijesti uz brončanu medalju ponio i titulu najboljeg strijelca Mundijala u Francuskoj.
Kasniji predsjednik HNS-a je bio prva i zasad jedina Zlatna kopačka u dresu Hrvatske no nije bio prvi Hrvat koji se mogao pohvaliti takvim dosegom.
Jedinstvena i rekordna 1962.
Punih 36 godina ranije, točnije 1962. u Čileu je to pošlo za nogom jednom Šibenčaninu koji je u dresu Jugoslavije postao dio seksteta koji je podijelio nagradu za najboljeg strijelca prvenstva.
Sovjet Valentin Ivanov, Leonel Sanchez iz Čilea, Mađar Florian Albert, Brazilci Vava i Garincha te naš Dražan Jerković ponijeli su ravnopravno to priznanje.
Jugoslavija je na tom prvenstvu zauzela četvrto mjesto nakon što su autogolom Vlatka Markovića poraženi u utakmici za 3. mjesto od Čilea.
Plavi 9
Dražan Jerković jedan je od najvećih nogometaša i strijelaca koje je Hrvatska ikad dala. Ovaj rođeni Šibenčanin ikona je Dinama i s 322 pogotka u 315 nastupa njegov je najefikasniji igrač svih vremena. Klasični centarfor, prototip onog što se u Zagrebu naziva 'plavi 9'.
S Modrima je osvoji naslov prvaka Jugoslavije 1958. godine te još dva Kupa maršala Tita (1960. i 1965.).
Po osvojenom prvenstvu s Dinamom izjavio je 'sretan sam što nosim ovaj trofej u Zagreb, u kolijevku Hrvatske i nogometa”. Ta rečenica mu je donijela stigmu ultranacionalista te ga je vjerojatno koštalo više nastupa za Jugoslaviju no i u njenom dresu je bio neprikosnoven.
Nastup na jedinstvenoj utakmici
Nastupio je i u jedinoj utakmici koju je hrvatska nogometna reprezentacija odigrala tijekom vremena provedenog u Jugoslaviji, onu protiv Indonezije 1956. godine. Za Jugoslaviju je nastupio 21 put, a zabio je 11 golova te se uz četvrto mjesto na mundijalu može pohvaliti i srebrom na Europskom prvenstvu 1960. godine te zlatom s OI iste godine.
No svi ti sjajni golgeterski dosezi ne pričaju cijelu priču o ovom fantastičnom čovjeku i nogometašu. Suvremenici ga pamte kao velikog domoljuba, radnika i entuzijasta koji je zbog svojih čvrstih stavova puno toga žrtvovao.
Izbornik dviju reprezentacija
Malo je onih koji se sjećaju da je na Mediteranskim igrama 1971. u Izmiru vodio reprezentaciju Jugoslavije, ali i da je u prvih par utakmica Hrvatske u povijesti upravo on sjedio na našoj klupi. Ima Jerković stopostotan učinak jer je u svim utakmicama Hrvatska pobijedila – prvo SAD, a potom Rumunjsku i Sloveniju.
“Mnogi igrači su nam otkazivali, neke je bilo strah zaigrati za Hrvatsku, ali nisam o tome previše razmišljao, znao sam da ćemo složiti momčad i da ćemo napraviti i spektakl. Uspjeli smo i nevjerojatno sam ponosan na taj događaj. Biti prvi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, pa ima li veće časti za čovjeka koji je radio u nogometu u Hrvatskoj? Mislim da nema”, izjavio je nakon prve povijesne utakmice Dražan Jerković.
'Njome i onako nisam zabijao'
Dobar dio života je posvetio i NK Zagrebu. Bio je njegov sportski direktor i trener, a često je zbog svoje vizije ulazio u sukob s novim upravama. Zahvaljujući svemu tome, Dražan Jerković je jedan nekoliko istinskih legendarnih ličnosti hrvatskog nogometa.
Kraj njegovog životnog puta stigao 9. prosinca 2008. godine. Dugo je bolovao od šećerne bolesti te je tjedan dana prije smrti podvrgnut operaciji tijekom koje mu je amputirana lijeva noga. Način na koji je Jerković prolazio kroz život očitovala se i u njegovoj reakciji na vijest da je ostao bez noge.
"Ionako mi lijeva ne treba, njom nikad nisam zabijao", kazao je. Samo sedam dana kasnije preminuo je jedan od najboljih napadača koje je Hrvatska dala.
