Poljudski stadion je kultno mjesto hrvatskog sporta još od davne 1979. godine, kada je u rekordnom roku izniknuo podno Marjana za potrebe Mediteranskih igara. U vrijeme kada je izgrađen bio je arhitektonsko čudo, a njegov arhitekt Boris Magaš je uveo niz revolucionarnih rješenja u gradnju stadiona tog vremena.
Kako je sam rekao u jednom intervjuu stadion u Splitu je 'najjača arhitektura koju je napravio u svojoj karijeri', a ta karijera je bila i više nego bogata.
Na Poljudu sadi, al' ne gradi
Poljudska ljepotica je izgrađena u rekordnom roku za vrijeme u kojem je nastala. Od kamena temeljca do otvorenja 12. rujna 1979. godine prošlo je tek dvije i pol godine i to na terenu na kojem su stari Splićani vjerovali da nije pogodan za gradnju. Bilo je to područje koje je prekrivalo ljekovito blati i vrtovi u kojem su se uzgajale rajčice, luk i paprike. 'Na Poljudu sadi, ali ne gradi', govorilo se tad po kalama i kaletama no usprkos tome izniknuo je upravo tu kolosalan stadion. Gradilo se od 6 ujutro do 10 navečer, svaki dan bez obzira na vremenske uvjete.
Kako bi se došlo do tvrdog tla kopani su temelji u dubinu od čak 22 metra, a sigurnosna testiranja koja su provedena nakon što je stadion završen dovela su do zapanjujućih saznanja. Naime, Jugoplastika je napravila goleme plastične balone koji su napunjeni vodom te su ih kotrljali niz tribine simulirajući navijačko ludilo u trenucima nakon postignutog gola i zaključak je bio da konstrukcija može podnijeti čak 150 tisuća ljudi.
Rekord stadiona iz 1982. i derbi s Dinamom
Ipak inicijalno Poljud je napravljen s kapacitetom od 50 tisuća da bi naputkom UEFA-e kasnije smanjen na nešto više od 34 tisuće. Zanimljivo je da rekord i dalje drži dvoboj protiv Dinama 1982. godine kada je prema svjedočanstvima na tribinama bilo 65 tisuća gledatelja.
Arhitektonski gledano Poljud je impresivno zdanje. Bio je to pionirski pothvat u mnogo segmenata. Iza ovog stadiona stoji impresivna filozofija genijalnog Borisa Magaša koji je u više navrata to vrlo slikovito objasnio.
Inspiracija u antičkoj Grčkoj
Inspiracija mu je bila stara Grčka. Odnos sportaša, publike i prostora u kojem se stadion nalazi preuzet je od antičkih borilišta. Što se tiče realizacije, i ona je inspirirana Grčkom. Naime, akustiku i odnos gledatelja i terena je dobio spajanjem dvaju antičkih teatara. Upravo zbog tog se huk s poljudskih tribina širi specifičnom, neopisivom snagom.
"Vodile su me dvije teme – školjka i plitica. S jedne strane je nedvojbeno plitica, a i školjka. Školjka je kada gledaš stadion kao cjelinu s krovom, a kada se promatra samo konstrukcija bez krova je onda to plitica. A plitica je oblik koji sam sebe nosi. U njoj se juha neće proliti. Ona je idealan oblik samonosivisti i čistoće prostora", otkrio je Magaš u intervjuu koji je dao malo prije svoje smrti.
Otkrio je tada veliki majstor kako je razmatrao i mogućnost da zbog bure zatvori stadion prema sjeveru no od tog je odustao, a posljedice te njegove odluke dobro je zapamtio Dražen Ladić tijekom kvalifikacija za SP 1998. godine. Srećom bez posljedica za Vatrene.
Krov kao remek djelo
Drugi podvig koji je ostvaren u gradnji ovog stadiona je golemi samostojeći krov. Da ne bi bilo zabune, u trenutku gradnje je bio najveći tog tipa na cijelom svijetu. Pravi pionirski pothvat.
"Kad smo radili krov, bilo je velikih problema, dal' to može stajati, dal' to može netko napraviti. Nijemci su odmah rekli 'možemo sve napraviti'. To je u biti dio valjka koji je u obliku limunove kriške. Potpuno je pravilan geometrijski i može se kontrolirati, ali njega ne nosi ni jedan stup. Ali ja sam rekao 'ako može jaje stajati u svojim dimenzijama, onda može i ovo", posvjedočio je Magaš. Na kraju krov ipak nisu gradili Nijemci, već su zahvaljujući povoljnom spletu okolnosti leksan ploče stigle iz Amerike, a ugradila ih je slovenska građevinska ekipa.
Sretan rođendan Poljudska ljepotice
Danas, 43 godine nakon otvorenja Poljud i dalje impresionira. Ostario je, zapušten je, pomalo oronuo, ali i dalje je najljepši stadion u ovom dijelu Europe. Kroz protekla četiri desetljeća zavrijedio je kultni, ali i kulturni status te bez ustručavanja možemo reći da se prometnuo u epsko mjesto hrvatskog sporta.
"Mogu reći da će njegova vrijednost rasti s godinama, jer će biti svjedok jednog vremena koje je govorilo istinu o sportu", kazao je njegov tvorac, a mi ćemo s tim citatom zaključiti ovu priču i dodati tek – sretan ti rođendan Ljepotice.