Nekoliko je takvih primjera na koje se poziva Four Four Two, a među kojima istaknuto mjesto zauzima kapetan Manchester Uniteda Wayne Rooney. Nekoć je to bio igrač koji je radio razliku, no igrama i u dresu kluba i engleske nogometne reprezentacije, čiji je rekorder po broju pogodaka, danas to više nije.
U podsjećanju da je u vrijeme formacije 4-4-2 bio najuzbudljiviji talent engleskog nogometa, evociraju se dani kad su treneri spoznali da višak igrača u veznom redu čini razliku, pri čemu je jedan od napadača povučen nešto dublje. Profitirao je Rooney s nešto povučenije pozicije u kojoj je, kad je bio uparen sa središnjim napadačem, do izražaja dolazila njegova kreativnost i eksplozivnost. Danas je taktičko breme čije prisustvo remeti balans Unitedove momčadi u svepristunoj 4-2-3-1 formaciji.
Slična je priča s Arsenalovim Olivierom Giroudom. Oni koji su uspijevali zasjati na poziciji jedinog napadača bili su igrači koji su bili brzi i konkretni. Fernando Torres, David Silva, Sergio Agüero, Didier Drogba ili, pak, Robert Lewandowski neki su od njih, pri čemu baš svaki od njih posjeduje kvalitete koje Giroudu nedostaju. Usporedbu pritom izvor vuče s Dimitrom Berbatovim koji je bio jedan od najboljih europskih napadača u vrijeme igranja u Tottenhamu prije no što mu je karijera krenula silaznom putanjom nakon prelaska u Unitedovu 4-3-3 formaciju.
Engleski nogomet uvijek je cijenio napadače s instinktom predatora, a Giroud, koji ima 'fini' dodir, zna se snaći u zraku i odigrati dobru loptu, bi se smatrao idealnim partnerom sjajnom napadaču Michaelu Owenu prije petnaestak godina.
Slijedi Cesc Fabregas. Za Španjolca se tvrdi da će ga povijest možda i pamtiti kao jednog od najboljih veznjaka zbog onog što je radio u Arsenalu i Chelseaju, no i da se teško oteti dojmu da nije do kraja razvio potencijal koji ga je mogao definirati kao ponajboljeg na svijetu.
U Arsenalu je imao slobodu kreiranja iz dubine i jurenja u napad po golove i to su trenucima u kojima je njegov nogomet bio i najbolji u karijeri. Jose Mourinho je tražio veću disciplinu u 4-2-3-1 formaciji u kojoj je do izražaja došla njegova lošija strana (kretanje i slaba obrana) što je i rezultiralo lošom sezonom 2015/16 i za njega i za klub. I aktualni Chelseajev menadžer Antonio Conte voli disciplinu, energičnost i žilavost, pa Fabregasov talent ponovno pati.
