Iskusni trenerski nogometni brk Ilija Lončarević po četvrti put preuzeo je Inter iz Zaprešića. Iako je još prošlog ljeta napustio HAŠK rekavši kako više neće voditi niti jednu momčad, emocije i potreba za pomoći Divu iz predgrađa učinili su svoje.
12.04.2010., Interov stadion, Zapresic - Prvi trening Ilije Loncarevic, novog trenera nogometnog kluba Inter Zapresic, s igracima na terenu Interovog stadiona. Photo: Robert Anic/PIXSELL
OTKRIVAMO TAJNU MBAPPEOVOG ‘SUPER NOGOMETA’: Nikad nitko s 22 godine nije radio to što radi on; ‘Ne znamo još ni gdje su mu granice’
Vatrogasac, spasitelj
Lončarević voli svojevrsne uloge vatrogasca, spasitelja. Ovog je puta došao u klub kako bi ga spasio od novog ispadanja u niži rang natjecanja, ovog puta u treću ligu, nakon što su prošle sezone ispali iz elitnog razreda hrvatskog nogometa, odnosno nakon što je TomislavIvković odstupio poslije domaćeg poraza 0:1 od Dubrave TK.
Inter je Lončarević preuzeo u situaciji kada je klub suočen s borbom za ostanak u Drugoj ligi, jer trenutno se zaprešićka momčad nalazi na 15. mjestu ljestvice s 20 osvojenih bodova nakon 21 odigranog susreta u sezoni.
Lončarević žarko želi pomoći klubu a nakon posljednjeg drugoligaškog kola prestat će, barem tako sam tvrdi, njegov trenerski angažman. Neće se prestati baviti nogometom, ali momčadi kaže neće voditi. Postoje neke naznake da bi mogao dobiti neki drugi posao u klubu ali za sad on radi kao trener prve momčadi odnosno pomaže klubu da ostane u ligi...
22.06.2017., Donja Pusca - Nogometna utakmica NK Pusca - NK Inter Zapresic (generacija koja je 1992. osvojila prvi Hrvatski nogometni kup) poovodom obiljezavanja 70. godisnjice nogometnog kluba Pusca. Ilija Loncarevic. Photo: Igor Kralj/PIXSELL
'Želim pomoći Interu, emotivni razlozi su presudili'
"Prošlog mjeseca u lipnju završio sam svoju trenersku karijeru, to je bila moja odluka nakon što sam otišao iz HAŠK-a i usmjerio sam se u nekom drugom pravcu. Ovaj moj je samo jedan iskorak u nepuna tri mjeseca iz isključivo emotivnih razloga pomoći klubu koji mi puno znači, reklo bi se da malo iskoračim naprijed i da to pokušam napraviti zajedno s igračima i čitavim rukovodstvom kluba. Da pokušamo svi zajedno dovesti Inter na one staze na kojima je nekad bio. Isključivo je to samo taj razlog mog povratka na trenersku klupu, odnosno u Inter po četvrti put evo sad. Znači, ne vraćam se trenerskom poslu nego ću samo pokušati pomoći igračima da osvoje dovoljno bodova da klub ostane u Drugoj ligi", kazao nam je u srijedu nešto iza podne Ilija Lončarević, inače naš česti sugovornik za sva nogometna pitanja i zbivanja.
Lončarević na svoju ulogu spasitelja, vatrogasca, govori:
"Nije mi ovo prvi ovakav posao, većinu svojih poslova, nažalost ili na sreću, sam bio u ovakvoj ulozi. Nažalost jer to nisu pravi trenerski poslovi, na sreću zato što sam u velikoj većini slučajeva uspio i napravio posao za koji sam i došao, pa se nadam kako ću i sad to uspjeti. Momčad je relativno dobro, bila je u petak kod poraza od Dubrave u jako velikom grču. Bio sam na utakmici i gledao ju, praktički sam svaku Interovu utakmicu od ljeta gledao, na domaćem terenu naravno, iz nekih drugih svojih razloga. Uz to, stanujem blizu, na zapadu grada pa mi je to jako blizu. Ali i zanimalo je taj veliki broj mladih igrača, budućnost itd. Stoga, poznajem dosta dobro momčad, naravno da ću je sad na treninzima upoznati još bolje", priča nam Ilija i nastavlja:
21.03.2012., Zapresic - 18.kolo MAXtv Prve hrvatske nogometne lige. Utakmica izmedju NK Inter Zapresic i NK Cibalije.Trener Zapresica Ilija Loncarevic. Photo: Jurica Galoic/PIXSELL
"Nadam se da ćemo se oporaviti od tog grča koji je protiv Dubrave bio naglašen, barem dovoljno da odigramo normalno utakmicu i do kraja odigramo normalno, a onda ćemo ovisiti o sebi i svojim sposobnostima, efikasnosti, smanjiti kikesev u obrani na minimum i da ćemo sezonu završiti normalno", priča nam Ilija Lončarević koga smo upitali da li postoji mogućnost da i nakon ove sezone, naravno pod uvjetom da Inter spasi od ispadanja u Treću hrvatsku ligu što bi bio još jedan udarac klubu, klupski krah, ipak se još jednom predomisli i ostane na trenerskoj klupi?
Lončarević u Interu ostavio dubok trag
"Ne, na mjestu trenera ne. Što se tiče na drugim funkcijama, to smo nešto malo planirali još jesenas da bi došao malo struku srediti, školu nogometa, selekciju mlađih igrača za seniorsku momčad, to je još uvijek u planu pa ćemo vidjeti".
Lončarević je u Interu ostavio dubok trag i za klub je on najuspješniji trener u njegovoj povijesti. To, naime, govore njegovi rezultati u njemu. Naime, 1992. s Interom je osvojio Hrvatski kup, bio neslužbeni prvak države (turnir "Neovisna Hrvatska" 1991.), osvojili su i dvoransku ligu, potom je 2003. vratio Inter u Prvu HNL, osvajao četvrto (1992.) i peto (2011.) mjesto u prvoligaškom društvu. Bila su to neka bolja vremena za Diva iz predgrađa. Nekad su od zaprešićkih žutih s pravom strahovali svi u ligi...
Pamti se prvo Rabuzinovo sunce
Inker je 1992. upravo Lončarevićev kasniji klub Dinamo (tada se nesretno zvao HAŠK Građanski zbog nasilne promjene imena) pobijedio u finalu prvog kupa u hrvatskoj povijesti rezultatom 1:0 u Maksimiru (prva utakmica završila je 1:1 u Zaprešiću) te su žuti podigli prvo Rabuzinovo sunce u tek mladoj državi.
Ilija Lončarević u momčadi je imao sjajne igrače poput Zvonimira Solde, Krunoslava Jurčića, Ivana Cvjetkovića, Stipe Brnasa, imao je Čalu, Kasumovića, Miletića, Antolića, Kučku, Živkovića...
Zanimljivo, ali Lončarević je nakon 1:1 u prvoj utakmici pred punim tribinama u Zaprešiću, onako pun samopouzdanja izjavio da je to dobar rezultat za njih te da će u Maksimiru biti favoriti. Bio je siguran da će osvojiti taj povijesni, prvi kup Hrvatske...
Rekao je tada igračima prije utakmice, "evo vam prilika da se upišete u povijest". I zaista, zauvijek će se isticati da je Inker osvojio taj prvi kup upravo pod njegovim vodstvom. No, Inker se u povijest upisao po još dvije značajne stvari...
Početkom ratne 1992., naime, u Zaprešiću su nogometaši Ilije Lončarevića ugostili austrijski Sturm te tako postali prvi hrvatski klub koji je odigrao međunarodnu utakmicu u Hrvatskoj, a u ljeto te iste godine gostovanjem kod engleskog Brightona postali su prvi hrvatski nogometni klub nakon neovisnosti države koji je odigrao utakmicu u inozemstvu. Da, Inter je baš nekad bio Div iz predgrađa...
'Kad god se tih događaja sjetiš emocije su tu'
"Čujte, kad god se tih događaja sjetiš emocije su tu, kad se sjetiš tog vremena naravno da su emocije uvijek malo prisutne, to je normalno. Ali, nisam čovjek koji je podložan emocijama, bilo pozitivnih ili negativnih, da bi me sad to opterećivalo. Normalno, čovjek dođe u klub i vidi slike na zidu iz tog vremena, normalno da se prisjeća tih najugodnijih trenutaka", ističe nam Lončarević.
No, Inter je sad u teškoj situaciji. "Pamtim samo sretne dane", mogu pjevati navijači i ljubitelji žutih iz Zaprešića...
"Vidjet ćemo što se može napraviti, kako ćemo napraviti posao, kako ću ja na kraju krajeva napraviti svoj posao zbog kojeg sam došao, zbog kojeg sam se vratio u Inter. Klub je na vjetrometini, na granici rješavanja egzistencije. Ja sam za sad tu da pomognem i da se riješi egzistencija drugoligaškog statusa, a direktori i vodstvo kluba da riješe egzistenciju što se tiče financiranja stabilnije nego do sad. Nadam se da ćemo uspjeti i jedni i drugi. U momčadi nema puno mogućnosti, imamo to što imamo, ima puno mladih igrača, ima i onih koji su već dobrano zagrizli drugoligaški kruh jer igraju u kontinuitetu, ima i onih koji nisu dosad imali kontinuitet. Tek trebam vidjeti njihove mogućnosti, upoznat se s njima, za to će mi trebati jedan do dva dana".