Hajduk je kroz svoju povijest imao sjajnih, ali i onih mračnih trenutaka no zima 2020. godine uvukla je istinsku zebnju u srca i glave navijača splitskog kluba. Rezultati su bili očajni, a ne samo da je u prosincu prvo mjesto bilo daleko već su Splićani imali dvoznamenkasti zaostatak i za klubovima koji su držali pozicije koje vode u Europu.
Hajduk je u četiri mjeseca promijenio tri trenera, jer je polusezonu počeo Igor Tudor nakon kojeg je kormilo preuzeo Hari Vukas da bi vatru pred Novu godinu gasio Boro Primorac. Lukša Jakobušić pred prvenstvenu pauzu sjeo u predsjedničku stolicu i zasukao rukave te vjerojatno povukao najbolji kadrovski potez u posljednjih 20-ak godina splitskog kluba.
Već u prvim danima siječnja je za sportskog direktora postavio Mindaugasa Nikoličiusa koji je na brzinu trebao dovesti trenera i složiti momčad koji će uhvatiti golemi zaostatak i Hajduka odvesti u Europu. Kao da to nije dovoljno izazovno samo po sebi to je trebao učiniti s minimalnim sredstvima, jer Hajduk nije bio baš u dobroj financijskoj situaciji.
Godina i pol preporoda
Danas, samo 18 mjeseci kasnije Hajduk izgleda kao najozbiljniji izazivač Dinamu te nakon prošlosezonskog osvajanja Kupa splitski klub najavljuje lov na naslov prvaka. Nikoličiusu se u međuvremenu u poljudskim hodnicima pridružio sunarodnjak Valdas Dambrasuskas te po prvi put nakon dugo vremena izgleda kako neće biti potresa u Splitu.
Prognozirati što će se događati iduće sezone bi bilo neozbiljno no zato možemo pogledati kako je to Litavac stvorio novog Hajduka u samo godinu i pol. Treba naznačiti da Hajdukovu momčad nije renovirao već, da se slikovito izrazimo, srušio pa ponovno izgradio usput ostvarujući zadovoljavajući rezultat.
U njegovom mandatu je u splitsku momčad stiglo 17 novih igrača, a iz nje ih je otišlo 15, a kako je Nikoličius preobrazio ponos Dalmacije najlakše ćemo odgonetnuti prođemo li kroz transfere koje je napravio koristeći Transfermarkt kao izvor.
Sve je počelo s Livajom
Prvi i najveći dobitak je Marko Livaja. Čovjek koji drži škare i konac Hajdukove igre stigao je na Poljud kao slobodan igrač, a onda na ljeto uslijed nezapamćene navijačke kampanje odlučio i ostati svakako je ključna figura novog Hajduka. Besplatno su na Poljud u Nikoličiusovom mandatu stigli Alexander Kačaniklić, Danijel Šubašić, Josip Elez i Josip Vuković koji je po svemu sudeći bio dio svojevrsne razmjene s Osijekom u koju je bio uključen i Darko Nejašmić.
U kategoriju besplatnih, ali izuzetno renomiranih pojačanja svakako treba uračunati nekadašnjeg mađarskog reprezentativca Gergu Lovrencsica te dvojac koji ima iskustvo iz Vatrenih – Darija Melnjaka i velikog Nikolu Kalinića. Pretprošle sezone je stigao na posudbu i iskusni Talijan Marco Fossati da bi prošlog ljeta postao Hajdukov igrač također bez odštete.
Kroz posudbe je Nikoličius uspio u poljudsku svlačionicu dovesti 'stopera od 100 milijuna eura' kako su na početku karijere tepali Portugalcu Ferru, Nikolu Katića iz Rangersa i kapetana Lovru Kalinića iz Aston Ville. Posljednji posuđenik je tri milijuna vrijedan stoper Toni Borveković koji je stigao iz Vitorije s mogućnošću otkupa za trećinu vrijednosti na koju ga procjenjuje Transfermarkt.
Litavčev moneyball
Zanimljivo je da je u godinu i pol Litavčeva mandata plaćena odšteta za samo četiri igrača i uglavnom su oni pristigli za cifru koja je debelo ispod tržišne cijene. Tako je Dino Mikanović, koji je u tom trenutku procjenjivan na 1.4 milijuna eura, stigao zimus iz Kairata za samo 75 tisuća eura, a Lukas Grgić je plaćen samo 100 tisuća eura iako mu je nominalno cijena bila osam puta veća. Obojica su se pokazali pogocima te im je u međuvremenu cijena dodatno narasla.
Ipak najbolji ulov u ovoj kategoriji je Filip Krovinović za kojeg je plaćen jedina milijunska odšteta. Točnije Hajduk je u njega investirao 1.5 milijuna eura iako je Krovinović kao igrač Benfice procjenjivan na dvostruko više. Danas po Transfermarktu vrijedi pet milijuna.
Što se tiče svih ovih transfera treba istaknuti da nije poznato postoje li dodatne klauzule ugrađene u njih kroz postotke budućih transfera i slično.
Renovacija za manje od 2 milijuna eura
U zasebnoj je kategoriji Jan Mlakar koji je stigao iz engleskog Brightona no za njega nije poznato koliku je odštetu Hajduk platio. A nešto je zasigurno platio s obzirom da je Slovenac u trenutku dolaska na Poljud imao još godinu ugovora s engleskim klubom.
Podvuče li se crta pod ulazne transfere može se zaključiti da je Nikoličius provjetrio svlačionicu i stvorio ozbiljnu momčad potrošivši tek 1 650 000 eura plus iznos Mlakarova transfera.
Paralelno s proaktivnom ulaznom transfernom politikom, Hajdukov sportski direktor je morao i provjetriti svlačionicu. Ne uzimajući u obzir raspuštanje i selekcioniranje igrača iz Hajduka II s Poljuda je otišlo 15 igrača u njegovom mandatu.
Provjetrio svlačionicu i zaradio na tome
Teklić i Šego su otišli besplatno u Varaždin, Brnić u Dugopolje a Delić u Slaven Belupo na isti način. S Josipom Posavcem je sporazumno raskinut ugovor prošlog tjedna, a on je već našao novi angažman u Skandinaviji. Možda najteža odluka je bila pustiti Miju Caktaša iz kluba, ali s obzirom da su nekadašnji kapetan i klub bili u svojevrsnoj pat poziciji rastanak je bio najbolji za obje strane. Caktaš je otišao u Damask, a kasnije u Osijek kod Nenada Bjelice, a splitski klub je oslobodio budžet njegove plaće. Slična je situacija bila i sa Baselom Jradijem koji je bez odštete otišao u Apollon Limassol. Besplatno je otišao i Ševelj koji je zaobilaznim putem preko BiH i Rusije završio u Hajdukovoj filijali u Radomlju.
No nije Nikoličius samo poklanjao igrače kojih se želio riješiti. Odradio je nekoliko manjih transfera poput onog Leona Krekovića u Beerachot za kojeg je dobio 200 tisuća eura, a u isti klub je prodan i stoper Radić koji je u poljudsku blagajnu donio 450 tisuća. Za isti iznos za koji je prodan Kreković, prodan je i vratar Ljubić i to u turski Istanbulspor.
Vušković i Jurić najbolje prodaje
Po pola milijuna su Splićani dobili prodajama Jakolića u Angers i Jaira u Pafos no tri preostala transfera su dala solidan manevarski prostor prilikom slaganja nove momčadi. Naime, Stanko Jurić je prelaskom u Parmu Hajduku donio 2, a Nejašmić transferom u Osijek 1.5 milijuna eura. Najizdašnija prodaja u Litavčevom mandatu je ona Marija Vuškovića u HSV. Vušković je prvo poslan na posudbu u njemačkog drugoligaša uz naknadu, a potom ga je HSV i otkupio. Sve u svemu na mladom stoperu zaradilo se 4.2 milijuna.
Kad se sve zbroji i oduzme na izlaznim transferima je zarađeno ukupno 9. 550 000 eura. Ni u ovom slučaju nismo uračunali eventualne klauzule u tim ugovorima kao ni naknade za razvoj igrača koje su za Hajdukove prilike bile prilično izdašne proteklih sezona uglavnom zbog Pašalićevog i Vlašićevog odlaska u nove klubove.
Zaključak je da je Nikoličius u godinu i pol, prema dostupnim i analiziranim podacima, Splićanima donio gotovo osam milijuna eura, točnije 7.9, a uz to je Hajdukovu momčad učinio neusporedivo snažnijom i skupljom.
Podsjetimo, kada je Litavac dolazio splitska ekipa je vrijedila oko 20 milijuna, a danas je Transfermarkt procjenjuje na čak 44 milijuna eura. Izuzetno je bitno napomenuti da je u svega 18 mjeseci uspio s momčadi koju je složio uzeti Kup, a i pošteno namučiti Dinamo u borbi za naslov.
