Dinamo je prošle sezone izgledao ranjivije no što je to bio slučaj u proteklih nekoliko sezona. Dugo su mu za vratom puhali Rijeka i Osijek, a Hajduka se uspio otresti tek u pretposljednjem kolu pobjedom u Šibeniku.
Modri su ispali u kupu od Rijeke u četvrtfinalu, a Hajduku su uspjeli zabiti gol tek u četvrtom ogledu, onom koji ni o čemu nije odlučivao. Na europskoj sceni iza njih je još jedna uspješna sezona u kojoj su ponovno pobjeđivali kvalitetne klubove iz lige Petice no usprkos tome su Modre vodila čak tri trenera. Sezonu je započeo Krznar, nastavio Kopić, a završio Ante Čačić.
Uzevši sve to u obzir kao i činjenicu da se osjetio znatan pad na domaćem frontu u odnosu na sezonu prije u Maksimiru su u ovaj prijelazni rok krenuli izuzetno žestoko.
Žestok ulazak u prijelazni rok
Doveli su Josipa Drmića, drugog strijelca lige, nakon što mu je istekao ugovor, mladog Roberta Ljubičića iz bečkog Rapida za 2.5 milijuna eura, a prije par dana su iskeširali i još jedan, za hrvatske prilike, golem iznos kupivši Boška Šutala iz Atalante za čak četiri milijuna eura.
Sve to nas je potaknulo da se bacimo malo u analizu Dinamovih ulaznih i izlaznih transfera u posljednje dvije godine koristeći podatke s Transfermarkta. U tom periodu je zbog raznih specifičnosti u upravljanju klubom često bilo nejasno tko vodi sportsku politiku, a ulogu sportskih direktora su uglavnom vodili treneri.
Ulazni transferi kakve nitko na Balkanu ne može pratiti
Tijekom posljednje dvije godine u Dinamo je stiglo 19 igrača, a podatak koji će šokirati mnoge je da su Modri za njih čak 12 platili milijunske odštete.
Naime, na Maksimir su u tom periodu stigli Lauritsen za 1.6 milijuna iz Norrkopinga, Čabraja za istu cifru iz Gorice, Bulat za 2.2 milijuna iz Šibenika, Nevistić iz Rijeke za 3 milijuna. Potom Jakić za 1.2 milijuna iz Lokomotive, Ristovski i Štefulj su pristigli iz Sportinga odnosno Rijeke te je za njih isplaćen po milijun.
Toliko je koštao i Deni Jurić, a za Mišića i Bočkaja su gurnuli ruku još dublje u džep. Stabilni zadnji vezni pristigao je također iz Sportinga za 2 milijuna dok je najboljeg igrača Osijeka Dinamo za 2.7 milijuna kupio u zimskoj pauzi prošle sezone. Među milijunske transfere Modrih treba uvrstiti i već spomenutog Šutala i Ljubičića.
Potrošeno gotovo 25 milijuna eura u dvije godine
Plaćene su odštete i za Tolića (300 tisuća), Špikića (400 tisuća) te za pomalo zaboravljenog Crnogorca Stefana Milića koji je za pola milijuna stigao iz podgoričke Budućnosti. Uz njih Dinamo je napunio svlačionicu i preko besplatnih transfera poput ovog recentnog Drmićevog. U tu kategoriju spadaju Azer Mahir Emreli, Emil Dilaver i Duje Čop.
Kad se podvuče crta, Dinamo je u dvije sezone samo na odštete istresao impozantnih 24.5 milijuna eura. Ta je cifra i bez da uračunamo plaće tih igrača apsolutno nedostižna za sve HNL klubove.
Ako je Dinamova potrošnja šokantna što tek reći za prihode. Naime, u istom periodu iz maksimirske svlačionice je otišao isti broj igrača, njih 19.
Šest odlazaka bez odštete i tri fantastične prodaje
Modri su se besplatno odrekli usluga Ive Pinta, Izeta Hajrovića, Kneževića, Solde, Leškovića i Ćuže no na preostalim igračima su dobrano napunili džepove.
Tako je uknjiženo dva milijuna za Poljaka Kadziora koji je otišao u Eibar, a Šemperov transfer u Chievo je Modrima donio 1.5 milijuna eura. Dilaver i Karačić su klubu iz Maksimira svojim prelascima u Rizespor i Besciju donijeli po milijun, a Gavranovićev i Leovčev transfer u Kayserispor i Osijek kombinirano je donio istu cifru. Transferom istog ranga možemo smatrati i prodaju Petra Stojanovića koja je u kasu Modrih ubacila dodatnih 1.2 milijuna, a za Jakića je Dinamo dobio dodatnih 3.5 milijuna.
Ipak prodaje koje Dinamo odvaja ne samo od ostalih HNL klubova već i od ostatka jugoistočne Europe su oni koji slijede. Riječ je naravno o 12 milijuna koje su Zagrepčani dobili za Lovru Majera te 18 milijuna koje su uknjižili za Joška Gvardiola prilikom njegova prelaska u Leipzig. U istom rangu je i transfer Nikole Mora u Dynamo iz Moskve koji je bio težak 8.5 milijuna eura.
Dominacija Dinama je realnost
Podvučemo li crtu ovaj segment Dinamovog poslovanja računica je jasna. Zagrepčani su uprihodili čak 52.1 milijun eura. Također, bitno je naglasiti da u većini izlaznih transfera Modri u ugovore stavljaju razno razne bonuse i uključuju se u postotak od budućih transfera što im osigurava konstantan dotok novca.
Činjenica je da Dinamo u posljednje dvije sezone ima više promašenih ulaznih transfera no što je to bio slučaj dok je Zdravko Mamić stolovao iz ureda u Maksimirskoj 128, ali za sada pomalo kaotična politika ulaznih (i povremeno izlaznih) transfera još uvijek Modrima ne stvara problem. Zahvaljujući igranju u Europi i dominaciji na domaćim terenima Dinamo ima vremena razvijati mlade igrače koje na osnovu svoje reputacije može bolje unovčiti na tržištu.
Drugim riječima, mogu si priuštiti i povremene skupe promašaje dok god škola nogometa uspijeva iznjedriti igrače poput Gvardiola i Šutala te dok priljev europskog novca ne posustaje. Dok god je situacija takva, logično je zaključiti da Dinamo dominaciju može izgubiti samo slučajno.