Red za 'vruću' maksimirsku stolicu sve je veći: Evo tko su sve kandidati za sportskog direktora Dinama

Po internetskim forumima navijača provlači se ime Mattea Tognozzija. Matteo Tognozzi je talijanski sportski direktor i skautski agent. Ima lijep životopis s velikim iskustvom menadžmenta u nogometnim transferima. Tu je najviše traga ostavio u Juventusu u kojem je bio šest godina, a prije toga u HSV-u i Bayeru Leverkusenu kao glavni skaut. Kao sportski direktor vodio je Granadu od 2023., a zanimljivo da je bez posla ostao dva dana prije Marića.

Budući da je bio glavni skaut top klubova u Njemačkoj i Italiji, Tognozzi bi odgovarao Dinamu kao čovjek koji zna prepoznati talent. Uostalom ima i dalje dobre veze u Italiji te bi na Maskimir mogao zalutati pokoji talijanski dijamant. Ipak kao sportski direktor nema previše iskustva. Radio je u manjim talijanskim klubovima te mu je ozbiljniji posao na toj funkciji bio u Granadi. Ostaje za vidjeti koliko bi se snašao u poznavanju hrvatskoga nogometa i klubu s tolikim apetitima kakve Dinamo ima.

Još jedno ime koje se pojavio prošlog mjeseca kao kandidat je Mauro Leo. Radi se o još jednome Talijanu koji je počeo kao skaut, pa završio na funkciji sportskoga direktora. Leo je do prošloga ljeta bio sportski direktor Rome, doveo je Mourinha i osvojio Konferencijsku ligu. Inače je poznat po svojem analitičkome pristupu koji je u modernome nogometu sve popularniji. I kod njega bi naglasak bio na mlađim talentima, no tek će se vidjeti je li dobar kandidat za Dinamo. Dionica u Romi ipak je bila prekratka (2 sezone), a Konferencijska liga, uz dužno poštovanje, nije na razini Lige prvaka.

Od starih maksimirskih poznanika ističe se bivši Dinamov igrač Mihael Mikić. Bivši vatreni nakon karijere odlučio se uputiti u menadžerske vode, a nakon što je bio pomoćnik Damiru Krznaru preuzeo je funkciju sportskog direktora Maribora.

Mikić možda nema toliko iskustva kao sportski direktor, no radi se o igraču izuzetnog nogoemtnog znanja koji trenutno radi dobar posoa u slovenskome prvoligašu. Osim toga radi se o miljeniku navijača koji bi se brzo uklopio u Dinamu.

Mikić kao novi sportski direktor Dinama - to bi imalo smisla jer se radi o čovjeku koji poznaje lokalno tržište, hrvatski nogomet te bi brzo našao zajednički jezik s plavom svlačionicom. Također poznat je javnosti pa bi njegova komunikacija s navijačima i medijima bila bolja. Ipak, što se tiče međunarodnog tržišta, tu je Mikić još uvijek nepoznat, a možemo reći kako je još uvijek zelen i mlad kao sportski direktor i možda bi mu Dinamo bio prevelik zalogaj.

Još jedan stranac koji se pojavljuje kao kandidat za Marićevog nasljednika je Filippo Giraldi. Talijani kao da su tiha patnja Plavih, no ovdje se radi o sportskome direktoru s dobrim iskustvom u Engleskoj. Bio je tehnički direktor u Watfordu, no posebno je impresivno što je napravio kao sportski direktor Nottingham Foresta. Talijan je sada bez posla, no upravo je on stvorio momčad koja je trenutačno treća u Premier ligi i iznenađenje je sezone.

Giraldi ima iskustva s velikim klubovima koji imaju veliku prošlost i budžet, ali i dalje daje prednost pronalasku talenata. Odličan je u analizi tržišta i dovođenju jeftinih i talentiranih rješenja. Svakako bi u transfer-politici bio pun pogodak, ali pitanje je koliko bi se priviknuo na klub kakav je Dinamo.

Nakon serije talijanskih kandidata tu i jedan Portugalac, a radi se o Carlosu Freitasu. Freitas je trenutačno slobodni sportski direktor s velikim iskustvom u portugalskome nogometu. Radio je u Sportingu i Bragi kao tehnički direktor, a kao sportski direktor ima iskustva u francuskom Metzu, Fiorentini, Vitoriji Guimaraesu i Seraingu.

Freitas je vješt pregovarač u transferima, dovodio je brojne igrače iz većih klubova u manje. Poznaje dobro europsko tržište i različite mehanizme u radu s igračima. Osim toga svojom transfer-politikom može donijeti Dinamu dugoročno rješenje. Nedostaci su što je previše fokusiran na određena transfer-tržišta te je pitanje kako bi se navikao na okruženje u Dinamu.

Najizvjesniji je kandidat koji se najviše i spominje posljednjih dana - Eduardo Macia. Čak se spominje i da Španjolac leti za Zagreb, a radi se o stručnjaku s možda najimpresivnijim životopisom. Macia je radio za velikane poput Liverpoola i Valencije.

Počeo je prije 25 godina kao skaut Valencije. Bio je i sportski direktor Valencije, potom glavni skaut Liverpoola, zatim tehnički direktor Olympiacosa. Uslijedile su uloge glavnog skauta i sportskog direktora Fiorentine, a zatim je bio sportski direktor Betisa, šef skautske službe u Leicesteru, a onda i u Bordeauxu. Posljednje dvije godine proveo je kao direktor nogometnog odjela u Speziji. Doista impresivan CV.

Macia je čovjek koji za mali iznos zna dovesti kvalitetne igrače i po tome bi bio idealan jer ima i velikog iskustva na međunarodnome tržištu. Osim toga radi se o provjerenoj osobi na funkciji sportskog direktora koji zna vidjeti širu sliku i može biti zalog za budućnost. Kao takav možda ne bi odmah legao navijačima Dinama jer neki njegovi potezi bi bili dugoročno rješenje, pa makar možda Dinamo i trpio rezultatski.

Ako on dođe, u klub bi stigao i Goran Vlaović, bivši igrač Valencije i legendarni vatreni. On bi mu pomagao i bio desna ruka u transferima i procjenama.

Krajem ožujka su Dinamovi navijači bili na nogama jer se kao kandidat za sportskog direktora prometnuo Fredi Bobić. Radi se o bivšem reprezentativcu Njemačke koji je osim boja njemačkih velikana nosio i dres Rijeke. Fredi kao sportski direktor ima velikog iskustva u njemačkome nogometu. Bio je sportski direktor Stuttgarta, Eintrachta Frankfurt i Herthe.

Bobić je rođen u Mariboru, stoga mu hrvatski jezik nije stran. Bobić bi tako kao 'domaći stranac' bio idealno rješenje jer ima veliko iskustvo s njemačkim tržištem, a najlakše bi se od svih stranaca prilagodio hrvatskome nogometu. Štoviše, Bobić je i igrao za Rijeku pa zna kako diše HNL. Ostaje vidjeti je li to dovoljno i može li se prilagoditi na toj užarenoj stolici na Maksimiru premda ima dobre predispozicije.

Zadnje ime koje je isplivalo ovih dana još je jedno poznato maksimirsko lice. Riječ je o Branku Ivankoviću, čovjeku koji je triput sjedao na Dinamovu klupu. Ivanković je čovjek s velikim trenerskim iskustvom, posebice u Aziji. Posljednjih je godina izbornik egzotičnih nacija u nogometnome smislu poput Omana i Kine.

Ivanković dosad nikad nije bio sportski direktor, ali radi se o čovjeku koji je već desetljećima trener s velikim iskustvom i osobi koja dobro poznaje Dinamo. Branko se već triput vraćao na Maksimir, ostao je u dobrom sjećanju navijačima i u tom segmentu bi se brzo uklopio u Dinamo. Ipak, nema nikakvog iskustva kao sportski direktor i možda bi to bilo preveliko kockanje za Dinamo. Ono što bi Ivanković mogao donijeti Dinamu su poznanstva s azijskim tržištem, odakle bi Dinamo mogao dovesti neke skrivene dragulje za 'sitnicu'. No, s dosadašnjim iskustvima s azijskog tržišta u plavoj svlačionici, to baš ne ulijeva veliko povjerenje.

Ivanković je otišao prvi puta s Maksimira nakon svađe sa Zdravkom Mamićem, ali se zato i dvaput vraćao dok je današnji bjegunac od zakona žario i palio u Dinamu. Trebalo bi vidjeti u kakvim bi odnosima bio s novom Upravom, no izglednije je kako Branko ipak neće biti taj čovjek koji će naslijediti Marića