Kroz tjedan koji je prethodio najvećem derbiju hrvatskog nogometa atmosfera je bila kisela, moglo bi se reći toksična. Nije bilo one pozitivne napetosti kakvu smo imali priliku osjetiti prošle sezone. Dinamo je na Poljud stigao s velikih osam bodova prednosti, a Splićani su usprkos solidnom bodovnom učinku živjeli svoj košmar uslijed neuvjerljivih igra i medijskog linča uslijed navodne privilegiranosti kod sudaca.
Sve u svemu, Dinamo je bio veliki favorit te su u Zagrebu, usprkos 'pili naopako' Ante Čačića, vjerovali da mogu i hoće ugasiti svjetlo nade u Splitu. Nakon zagrebačkih 4:1, toga su se pribojavali i u Dalmaciji. Ipak omjer snaga je donekle poremetila viroza koja je desetkovala Dinamovu svlačionicu pogodivši mahom igrače koji nisu u prvom planu, a s druge je strane Mislav Karoglan imao velikih problema s ozljedama.
Sat anemičnog Dinama
No kao što to često bude, prvim sučevim zviždukom pred 30 tisuća ljudi sve su prognoze pale u vodu. Nakon početnih 15-ak minuta potpuno bezlične igre s obje strane s puno duela i malo točnih i konkretnih akcija stvari su se malo rasplamsale.
Hajduk je zagospodario terenom i taktičkim postavkama razvukao Dinamove linije i po širini i po duljini. Razmak između Šutala i Perića u obrani i Petkovića u napadu je bio 40-ak metara, a trojac u sredini Modrih Ademi – Mišić – Baturina nije djelovao kompaktno. Hajduk je prilično jednostavno pronalazio prostor između linija gdje su najčešće ordinirali Krovinović i Livaja. Zbog razvučenosti Dinamovih linija, Hajdukov vezni red je bio prvi na većini 'drugih lopti' te su Splićani iz tih situacija stvarali dosta problema prvacima.
Za Dinamo su stvari izgledale prilično loše kad je nakon nekoliko izglednih situacija pred njihovim golom, Livaja sjajnom napadačkom kretnjom izmaknuo pažnji Šutala i Krovinovićev korner dočekao sam samcat na drugoj stativi. Modri su u tim trenucima djelovali grogirano. Hajduk je do poluvremena stisnuo još jače, a najbolju šansu je za povećanje vodstva imao Vuković koji je s pet metara pogodio Livakovića u prsa.
Bilo je jasno da u nastavku Dinamo teško može izgledati tako loše. Naime, u prvom dijelu su Zagrepčani ostali bez udarca u okvir gola uz tek dalekometni Oršićev pokušaj. Karoglan je uspješno detektirao da će Dinamovi napadi biti manje opasni ako zakoči Mišića što je Krovinović uspješno radio veći dio utakmice te možemo reći da se metronom igre Modrih nije baš naigrao.
Dva lica Hajduka
Nastavak je donio dosta drugačiju sliku. Čačić je podigao svoju obrambenu liniju bliže centru nakon što je igru zbog ozljede morao napustiti Emir Sahiti i kvalitetnim izmjenama osvježio momčad nakon sat vremena igre.
Nije tajna da je Dinamova klupa daleko raskošnija i kvalitetnija od Hajdukove te je inicijativa prešla u noge Zagrepčana. Hajduk više nije uspijevao osvajati druge lopte u sredini terena i samim tim je postao znatno manje opasan, a obrana Bilih se povukla bliže svome golu.
Ipak Dinamo usprkos inicijativi nije uspijevao stvoriti izglednu šansu sve do 70. minute kada je Baturina nadmudrio Eleza na rubu kaznenog prostora i zavukao loptu na pet metara od Hajdukovih vrata. U sredini su se našli Awaziem i Petković nakon čijeg se remplanja uključio VAR. S obzirom da se u TV prijenosu nije moglo vidjeti previše odmah je bilo jasno da će nakon tog kaznenog udarca ostati repovi.
Nedvojbeno je da su njih dvojica bili u duelu prsa u prsa no ono što je pokazano gledateljima ostavlja mnogo toga nejasno pogotovo uzmemo li u obzir mantru 'o laganim penalima' koju šef hrvatskih sudaca ponavlja od početka sezone. Bruno Marić je nakon utakmice kazao kako je Pajač donio ispravnu odluku.
Opet se priča o sucima
Bilo je tu još nekoliko odluka koje javnost preispituje, a na koje se Marić nije osvrnuo poput situacije u kojoj je nakon Mikanovićevog potezanja Ivanušeca s leđa, veznjak Dinama otvorenim dlanom udario u lice beka Hajduka.
Sve u svemu, Bruno Petković rutinski realizirao penal i stvari su opet bile na početku. Nakon Dinamovog pogotka u 72. minuti vidjeli smo tek dvije ozbiljne situacije. Bočkaj je imao lijepu priliku nakon gužve u šesnaestercu Hajduka no s 13 metara je pucao visoko preko vrata. Na drugoj je bod Dinamu spasio Šutalo. Mlakar i Livaja su na centru imali 2 na 1 s njim no Šutalo je vrhunski pročitao namjeru Hajdukovog Slovenca i presjekao dodavanje prema najboljem strijelcu lige.
Naposljetku, u jednom praznom, skromnom derbiju Dinamo i Hajduk su podijelili bodove. No usprkos slaboj utakmici iz nje možemo izvući nekoliko zaključaka.
Tri poljudska poučka
Prvi je da Dinamo nema što tražiti protiv Milana ako u ključnom dvoboju Lige prvaka odigra kao što je igrao na Poljudu. S druge pak strane, Hajduk nema što tražiti u borbi za titulu dok god nije u stanju dokrajčiti protivnika i odigrati 90 minuta u istom ritmu.
I naposljetku, možemo zaključiti da problem nisu sudačke greške, jer kako griješe igrači, griješe i suci. Problem povjerenje koje javnost ima odnosno nema u sudačku organizaciju.
Zašto je to tako, jasno je svakom ljubitelju domaćeg nogometa. Vraćanje povjerenja u sudačku organizaciju je zadatak za HNS koji moraju riješiti što prije, jer dok to ne učine suci će diljem hrvatske biti pod pritiskom kakvom su izloženi od početka ove sezone, a pogotovo posljednjih tjedan dana.