Nakon prve utakmice i poraza od Viktorije u Plzenu, pisao sam kako je, uz sav dobar posao koji radi otkako je sjeno na klupu Dinama, jedna od mana Nenada Bjelice pretjerani oprez u pristupu velikim utakmicama.
Modri su u Češkoj poveli, ali nisu znali (ili htjeli) kontrolirati utakmicu, te su u kaotičnom drugom poluvremenu prosuli pobjedu. Danas će na Maksimiru igrati za osminu finala Europske lige, a za ponajveći europski uspjeh suvremenog Dinama trebat će im pobjeda. Na neki čudan način, postoji mogućnost da je poraz u Plzenu najbolje što se Dinamu moglo dogoditi uoći uzvrata.
Plan igre ispisuje se sam od sebe
Bjeličin plan igre sada se ispisuje sam od sebe – Dinamo nema prostora za kalkulacije. U prvoj utakmici, kao i u dosadašnjem dijelu sezone uostalom, moglo se vidjeti da je Dinamo organizirana momčad sa jasno koordiniranim linijama koja prati trenerova uputstva. Međutim, ponekad u igri Modrih ponestaje kreativne agresivnosti – potrebe da se utakmica u potpunosti prelomi intenzitetom, progresivnim dodavanjem i fokusom na napadačku igru.
Galerija
Uostalom, to će se i očekivati s prepunih tribina, zar ne? Postoji dojam da bi čak i hrabar poraz – u kojem Dinamo pusti kočnice pragmatične igre i krene gung-ho pristupom – bio prihvatljiviji od guste pobjede, izborene kroz strpljivu i racionalnu igru. Naravno, ne predmnijevam da imam barometar kojim ću izmjeriti kolektivne nade i očekivanja heterogene Dinamove navijačke mase, ali nogometni klubovi oduvijek su imali takav utjecaj na svoju publiku.
Biti navijač određenog kluba znači, više od očekivanja pobjeda i trofeja, očekivati da taj klub u vama pobudi osjećaj.
Dinamo mnogima predstavlja više od kluba
Dinamo, tako, mnogima predstavlja puno više od samog kluba; više od institucija koje ga čine, igrača koji nose njegove dresove i trofeja u njegovim vitrinama – on predstavlja tip identiteta, šansu da postanu dio nečega većeg.
Dinamo je, unatoč tome što je njegov ozloglašeni šef u bjegunstvu u Hercegovini, unatoč tome što pod Bjelicom prvi puta nakon puno vremena ima momčad s glavom i repom, i dalje duboko podijeljen klub. Među navijačima i dalje vlada doza skepse prema upravi – što je dobrim dijelom i opravdano s obzirom na to da nad njom i dalje visi duga sjena iz Međugorja, a baš danas je ispisano novo poglavlje u dugoj institucionalnoj borbi oko modrog srca.
Upravo zato, ne samo zato što je to vjerojatno i optimalni taktički prisup za prolazak u osminu finala, Dinamo bi danas trebao baciti oprez niz vjetar i igrati kao da igra za finale Lige prvaka.
Za sebe, svoju povijest i, prije svega, svoje navijače.
