Ljepota nogometa leži u tome da su za utakmicu punu strasti dovoljna četiri čovjeka i četiri kamena za golove, jedna krpenjača, komad zemlje, trave ili asfalta. Upravo zbog te svoje jednostavnosti i nogomet je planetarno popularan i igra se čak i na najizoliranijim mjestima na svijetu.
Hrvatska je mala zemlja pa tako gotovo nitko ne pomisli na izoliranost kad govorimo o nogometu no sjednete li na trajekt koji iz Splita vozi prema Visu morat ćete smisliti kako ubiti tih dvjestotinjak minuta plovidbe do jednog od najljepših jadranskih otoka. Kad vam Brač i Hvar ostanu iza leđa, u daljini se izdiže Vis okružen morem posutim hridima, a upravo tamo na dalekoj pučini egzistira mali istoimeni klub koji se desetljećima odupire vlastitoj geografskoj nedodirljivosti.
Nogomet na otoku ima dugu tradiciju, a NK Vis svoje prve dane bilježi davne 1935. godine no uslijed Drugog svjetskog rata Višani su 'balun' morali zamijeniti puškama pa nogomet pada u drugi plan na par godina. Krajem velikog rata pokreće se NK Naprijed Vis koji je egzistirao tri i pol desetljeća. Zanimljivo, najveći sportski kolektiv u Dalmaciji, HNK Hajduk je s viškim klubom odigrao prijateljsku utakmicu povodom obljetnice obnove splitskog kluba na ovom otoku.
Viški se nogomet ponovno rodio nakon tri desetljeća
Nažalost, izolacija i nedostatak novca 1979. Vis ostavljaju bez nogometnog kluba, a na otoku egzistira tek ljetna malonogometna liga. Ubrzo otok ostaje i bez nogometnog terena. Tih godina je izgledalo kako je nakon više desetljeća nogomet izgubio bitku s udaljenošću no 2006. godine događa se čudo.
Marinko Ivanišević-Mane sa šačicom entuzijasta krajem 2006.godine pokreće dječju školu nogometa na Visu i registrira nogometni klub Vis, čime je ponovno nakon 30 godina stanke obnovljen kontinuitet viške nogometne škole. Nekoliko godina kasnije Višani prvo dobivaju manje nogometno igralište, a 2013. uz pomoć Grada se izgrađuje i veliko travnato igralište regularnih dimenzija.
Već iduće godine registriraju i seniorsku ekipu koja se nekoliko sezona natjecala u 2. županijskoj ligi. Seniorska momčad je zbog očekivanih razloga bila kratkog daha no Škola nogometa je opstala i jača je no ikad pod vodstvom mladog i ambicioznog voditelja Maria Potočnjaka.
Seniorska momčad kratko nastupala
Upravo on je bio idealan sugovornik za priču o 'najizoliranijem hrvatskom nogometnom klubu' te je s nama podijelio tajnu uspjeha viške nogometne škole, ali i otkrio s kakvim se neobičnim problemima susreću njegovi mali nogometaši tijekom svog sportskog odrastanja.
"Prije nego što sam ja došao u klubu se promijenilo nekoliko trenera. Na početku bude entuzijazma, a tad je postojala i seniorska ekipa, ali kako je vrijeme prolazilo opadao je interes i mogućnosti što se tiče seniorske ekipe. Jedno su se vrijeme natjecali, ali prestali su prije nego što sam ja došao. Igrali su županijskoj ligi, ali sad više ne igraju. Škola nogometa i dalje živi i mogu reći da je lijepo narasla", odmah na početku nam je stanje u NK Visu sažeo Mario Potočnjak, 28-godišnji trener s Paga koji već pet godina brine o sportskom razvoju malih Višana i Višanki.
Škola raste i 'cvita'
Iako se seniorska ekipa ugasila prije nekog vremena, škola nogometa raste i cvjeta na trudu trenera uz poticaj i podršku lokalne zajednice.
"Ove godine brojimo 70-80 polaznika. Ta brojka varira, pogotovo u zimskom periodu. Radimo i s predškolcima, a to su djeca od 5,6 godina i kod njih ima najviše oscilacija. Trenutno imamo četiri kategorije – predškolci kojih je 10-12, što dječaka, što djevojčica, mlađe početnike koje čine djeca prvog razreda kojih imamo 15-ak, početnika je oko dvadeset i grupa mlađih pionira koji se natječu ove godine u 3. županijskoj ligi i njih bude malo više od 20. To su uglavnom djeca iz Visa i Komiže uz nešto malo djece iz okolnih mjesta. Treba reći da je tih osamdesetak dječaka i djevojčica zbilja popriličan broj s obzirom na to koliko ih je ukupno u otočnim osnovnim školama", priča nam Potočnjak koji dodaje kako se klubovi na otocima suočavaju s problemima kakve oni na kopnu teško mogu zamisliti.
Od otoka do otoka … preko Splita
Najveći problem je slaba povezanost s kopnom i drugim otocima što malim Višanima i Višankama svako gostovanje pretvara u cjelodnevni izlet i pravu avanturu čak i kad putuju na obližnji Hvar ili Brač.
"Najgora stvar je to što kad igramo na kopnu mi moramo krenuti trajektom u 5.30 ujutro s Visa što znači da se djeca moraju probuditi oko četiri. Pogotovo je to problematično u zimsko doba, a upravo se u zimskom periodu se ne možemo osloniti na katamaran koji bi trebao krenuti u 7 iz Visa, jer nikad ne znate kakvo će vrime bit i hoće li voziti. Put trajektom u Split traje između nešto više od dva sata, a utakmice se igraju već u devet. To predstavlja veliki problem i što se tiče izvedbe na terenu, ali najgore je što je to za djecu jako naporno i uistinu dugo traje", otkriva nam voditelj škole nogometa NK Visa pa onda nastavlja priču o jednom zbilja čudnom paradoksu.
"Još je dobro kad je utakmica u Splitu, jer kad igramo na drugim mjestima to bude još problematičnije. Klubovi s Hvara, Brača i mi vodimo bitku sa Savezom u smislu da im pokušavamo objasniti da u toj ligi mlađih pionira u kojima je samo sedam klubova, imamo najveći problem kad idemo s otoka na otok. Od sedam klubova dva su s Brača, Jelsa s Hvara i mi s Visa. Oni iz Saveza misle da smo mi s otoka blizu pa je to lako, a nama je lakše otići u Sinj ili Imotski nego zimi s Visa na Brač i Hvar", kaže nam Potočnjak pa odmah nudi objašnjenje za ovu bizarnost.
Sat nogometa, 13 sati putovanja
"Kad je loše vrijeme zimi, mi bi morali iz Visa ići do Splita pa onda opet sat i pol natrag do Starog Grada na Hvaru, srediti prijevoz do Jelse i onda sve to ponoviti na povratku zbog sat vremena utakmice. Zato kad te utakmice imamo u zimskom kalendaru, nekako se dogovorimo da je prebacimo za proljeće i onda se organizira neki gliser ili prijevoz. Na kraju to ispadne ok, ali zahtjeva jako puno organizacije i novca", priča nam u jednom dahu naš sugovornik te daje nam primjer od prije par tjedana kada je odlazak na gostovanje kod bračkog NK Postire Sardi potrajalo 14 sati.
"Oni nisu mogli igrati tu utakmicu u subotu jer im tada igraju druge kategorije i odlučili smo da nećemo to povlačiti i prebacivati za neki kasniji termin nego da ćemo odigrati u nedjelju. A nama je nedjeljom polazak s Visa nešto kasnije, oko 7.30 i već smo oko podne, jedan bili tamo. No problem je s povratkom. Prvi brod za Vis na koji možemo stići je tek u sedam navečer. Mi smo u Splitu bili od tri već bili u Splitu, ali smo tek četiri sata kasnije mogli krenuti kući. Na Visu smo bili tek oko 9.30. Drugim riječima 15-ak sati smo potrošili za otić s Visa na Brač i odigrati sat vremena utakmice, a djeca u ponedjeljak idu u školu i to je ogromna količina energije koja se troši na taj način", prepričava nam Potočnjak avanturu koju prolazi sa svojim malim nogometašima na gotovo svakom gostovanju.
'Nek se čeliče, koristit će im u životu'
No kako sam kaže, odustajanje nije opcija te svi zajedno gledaju kako izvući najpozitivnije stvari iz dane im situacije.
"A neka se djeca čeliče. Bit će im to kasnije korisno u životu", kaže lakonski mladi trener. Ono što ga također rastužuje je i činjenica da njegove ekipe zbog te situacije često ne uspiju na gostujućem terenu pokazati svoje najbolje izdanje s obzirom na to da se dobrano iscrpe i prije no što obuku dresove i istrče na teren.
"Primijetio sam veliku razliku u kvaliteti izvedbe. Mi imamo malu bazu i razlika se osjeti kad igrate protiv klubova iz Splita, ali bez obzira na to kad nama dolaze u goste utakmica bude u dva poslijepodne jer oni dolaze s trajektom koji kreće iz Splita u 11 tako da tog problem gostujuće ekipe na Visu nemaju. Velika je razlika u energiji naše djece kad igramo doma i u gostima tako da nam rezultat malo pati, ali u načelu rezultat i nije primaran", pomalo rezonirano će Potočnjak.
Grad Vis čvrsto stoji iza kluba i svojih mališana
Ono što ga pak veseli je angažman lokalne zajednice oko jedinog organiziranog sportskog kolektiva na otoku. Naime, na području Grada Visa se dosta ulaže u sport i mlade, a čak se grade i stanovi za mlade obitelji što sugerira kako bi klub uskoro mogao dobiti još novih igrača i igračica.
"NK Vis se gotovo isključivo financira od grada Visa i on je pod Gradom, a sad nailazimo i na mala neslaganja, jer u klubu jedan dobar dio djece čine dječaci i djevojčice iz Komiže. Oni za razliku od Grada Visa već godinama nemaju razumijevanje i od njih slabo imamo ikakvu korist. Evo ove godine su pomogli organizaciju prijevoza za djecu iz Komiže, ali sad su iskrsnuli novi problemi. Osim toga imamo i prihode od članarina koje iznose simboličnih sto kuna mjesečno", otkriva nam otočke prijepore mladi strateg viškog kluba pa koristi priliku da istakne i korist koju cijeli otok ima od kluba
"Veliki je doprinos kluba zajednici, jer na otoku, nažalost, nema nikakve druge sportske organizacije u koju bi se dica mogla uključiti. Bili su neki pokušaji košarke i slično, ali to ni izbliza nije zaživjelo. Postoje boćanje i balote u Komiži, ali bez da ikoga i bilo koji sport omalovažavam, ne može se to usporediti s nogometom. Praktički je ovo jedino što imamo ponuditi djeci od sustavnih aktivnosti", tvrdi Potočnjak.
'Bolje je svu energiju i snagu usmjeriti na mlade'
Pred kraj ove priče dotaknuli smo se planova za budućnost. Zanimalo nas je kakve ambicije klub i grad imaju u narednom periodu te planira li se ponovno oživljavanje seniorske momčadi kad im već ovako dobro ide u nižim uzrasnim kategorijama.
"Nema baš plana da se ponovo osnuje seniorska ekipa u ovom trenutku. Ima nešto momaka koji su ambiciozniji, koji bi i igrali, ali sve to brzo zamre, a troškovi i penali su enormni. Ako bi se dogodilo da se dečki ne skupe ili da ne mogu otići na utakmicu Savez šalje kazne, a još se vuku dugovi od tog vremena kad je postojala seniorska ekipa tako da je bolje svu energiju i snagu usmjeriti na mlade", zaključio je Mario Potočnjak.
Na kraju je dodao kako su svi usmjereni na bližu budućnost, a tamo ih čeka 14. turnir povodom dana Grada Visa koji se odigrava 23. travnja kada će biti domaćin lijepom broju nogometnih ekipa.
Dok se oni pripremaju za organizaciju tradicionalnog turnira nama preostaje da malim Višankama i Višanima te njihovim sugrađanima poželimo još puno hrabrosti, upornosti, sportskog uspjeha i naravno mirno more.
