Svaki kvart ima svoju priču, a priča iz Dračica, četvrti u Đakovu, je u samo osam godina koliko je prošlo od ponovnog pokretanja lokalnog nogometnog kluba, dosegnula ne samo svaki kutak Hrvatske već i Europe.
Šira javnost je za mali klub iz Slavonije prvi put čula nakon što je u sedmom rangu hrvatskog nogometa njihov napadač Stjepan Lucijanić zabio hat-trick u čak pet uzastopnih susreta. Ovaj je 32-godišnjak niz kasnije produžio na čak sedam dvoboja, a nakon objave na klupskim društvenim mrežama priča je eksplodirala.
Ovom impresivnom dostignuću pisalo se i izvan granica Hrvatske, a Lucijanićevo se ime našlo i stranicama Wikipedije koje se bave nogometnim rekordima s obzirom na to da je srušio 18 godina star rekord koji je ranije držao Japanac Masashi Nakayama.
Ono što stvari čini zanimljivijima je da to nije jedini put da su NK Dračice postale viralne na internetu no o tome nešto kasnije. Priča o ovoj nadasve neobičnoj ekipi je počela prije više od pola stoljeća kad se NK Dračice, iz istoimenog kvarta u Đakovu, prvi put pojavio na slavonskim nogometnim travnjacima.
Ideja o obnovi kluba nastala na 'trećem poluvremenu' kvartovskog hakla
Naime, klub je ustanovljen 70-ih godina prošlog stoljeća te je egzistirao do 1988. kada se gasi. Tijekom cijelog svog postojanja Dračice su bile kvartovski klub, a sredinom 10-ih godina ovog stoljeća suradnjom udruge Otvarač i Dračičke inicijative mladih MNK Dračice, nogometni klub je uskrsnuo iz pepela poput feniksa.
"Prije no što smo počeli formalno pisati statut i raditi na oživljavanju klubu, ekipa iz kvarta se vikendom okupljala i igrali smo nogomet i družili se. Kako poslije nogometa ide treće poluvrijeme u jednom su se trenutku našli neki koji su igrali u klubu prije no što se ugasio. Pričali su nam priče iz tog vremena, gdje su igrali, kako je to bilo i slično. Čak je netko donio dres iz 70-ih da nam ga pokaže. Ekipa iz kvarta je uvijek pričala o tome 'što bi bilo, kad bi bilo'. Jednom smo se prilikom našli na koleginom rođendanu i dogovorili smo se da opet osnujemo klub. Bio je vikend i mi smo se dogovorili da od ponedjeljka idemo prikupljati sve što treba. Bio je to rujan 2014. godine i sezona je već počela. Tu smo godinu potrošili da se posložimo, vidimo tko će biti predsjednik, tajnik i uopće tko želi igrati veliki nogomet", priča nam Mislav Jukić, bivši igrač i čovjek koji je u Dračicama zadužen za odnose s javnošću i marketing.
Na početku podcjenjivanje, kasnije divljenje
"Dosta ekipe je bilo koji su ranije trenirali, igrali mali nogomet, ali nije bilo baš aktivnih igrača velikog nogometa. Nakon osnivačke skupštine smo krenuli na prvu selekciju i to se zbilo 2015. godine. Tad je bilo prvo službeno okupljanje na terenu. Bili smo tada shvaćeni vrlo neozbiljno. Podcjenjivački smo dočekani kao 'šta ćete vi, kvartovski klub i slično'. Govorili su nam tada da nećemo dugo. Mi smo se dali cijeli u taj projekt i stvarno smo ušli punim srcem u to", nastavlja nam Jukić otkrivati što se događalo iza kulisa prije no što su se Dračice ponovno pojavile na nogometnim travnjacima.
Klub ni tada kao ni sada nije imao vlastiti igralište već su koristili i koriste gradski stadion koji se nalazi praktički u kvartu. U tim ranim fazama im je na ruku išla činjenica da su se uz mlade entuzijaste oko kluba skupili i ljudi s iskustvom u nogometu, ali i financijama te su im olakšali 'porođajne muke'.
'Trenirali smo dva puta tjedno, a imali smo samo tri lopte'
"Imali smo sreće, jer smo imali ljude s iskustvom u bitnim stvarima. Najveći i najteži problem tih prvih dana je bilo kako doći do opreme. Trenirali smo dva puta tjedno, a imali smo samo tri lopte", otkriva nam Mislav Jukić koji dodaje kako je u međuvremenu cijeli taj kvartovski projekt doživio golemi napredak.
Odnosno kako je priča o nogometnom klubu prerasla sportske okvire te zašla dublje u život zajednice.
"Nogometno gledano od osnutka smo napredovali jednu ligu (2017/18), ali organizacijski je napredak znatno veći. Zadnjih par godina konstantno smo u krugu favorita za naslov. Prošle godine smo do same završnice bili u igri za prvo mjesto, ove smo bili jesenski prvaci no ono što je još bitnije je da se sve to skupa postalo puno više od nogometa. Cjelokupna zajednica tog kvarta, to je šest ulica s nekih tisuću ljudi, ako i toliko se angažiralo oko kluba, a i klub se uključio u društveno angažirane akcije. Organizirali smo advent, humanitarne akcije, dva puta smo sudjelovali u kupovini AVD uređaja, bili smo dio akcije Play Attention za djecu s ADHD-om. Društveno smo angažiran klub, a i zajednica se angažira oko kluba", objasnio je Jukić pozadinu i efekt koji je oživljavanje nogometnog kluba imalo u kvartu iz kojeg dolazi.
Bivši prvoligaški igrači u Dračice stižu besplatno
Uz lijepu kvartovsku priču, Dračice imaju i dobru sportsku politiku te se posljednjih godina u njihovoj svlačionici često nađu igrači koji bi mogli nastupati i u klubovima nekoliko rangova iznad 2. županijske lige u kojoj se ova momčad trenutno natječe. U svojim redovima imaju nekoliko poznatih nogometnih prezimena, a posljednja zvučna akvizicija đakovačkog kluba je Mihael Pongračić, bivši igrač Osijeka, Šibenika i Croatije iz Đakova.
"Imamo dva Tadića, ali ni jedan nije onaj Josip Tadić iz Dinama iako je i on iz Dračica. Ova dvojica su mu brat i bratić. A priča s Mihaelom Pongračićem je vrlo zanimljiva. Inicijalna ideja i kontakt su se dogodili prošlog ljeta kada je on izrazio želju da ode iz Croatia Đakova. Mi smo ga pokušali dovesti. Neki se dogovor postigao, ali on je odlučio tamo ostati do zime. Na polusezoni kod njega su presudili privatni razlozi i usprkos ponudama iz drugih klubova došao je kod nas", prepričava nam Jukić kako se razvijao posljednji veliki transfer u kojem su Dračice dobile igrača koji sa sobom donosi i prvoligaško iskustvo.
'Niki Kranjčaru smo ponudili da dođe u Dračice kad je odlazio iz Rangersa'
Ono što Dračice možda i najviše odvaja od drugih amaterskih klubova u Hrvatsko je potpuno moderan i progresivan pristup društvenim mrežama i marketingu općenito. Kao što smo ranije spomenuli, nekoliko su puta njihove objave zaludile Internet i donijeli im prepoznatljivost i izvan granica Lijepe naše.
"Cijela priča s društvenim mrežama se otela kontroli. To je sve bilo ovako 'na divlje'. Kad je krenulo rasti vrlo brzo je izmaknulo nadzoru. Jednostavno su stizale ideje sa svih strana. Video s Pongračićevim predstavljanjem smo odradili nas dvojica, a ideju smo dobili tako što smo pratili kako to rade veći klubovi. Vidiš kako to rade neki drugi, pa pokušaš i sam, a kolega koji je sa mnom na tome radio je imao zbilja sjajne ideje koje smo naposljetku realizirali", otkriva nam naš sugovornik.
No ono što je Dračice lansiralo u orbitu interneta i masovnih medija su kreativne objave i neuobičajan pristup nekim širim nogometnim temama. Već smo spomenuli kako im je slavu donio podvig Stjepana Lucijanića, no u istom periodu javnost su zaintrigirali i ponudom legendarnom Niki Kranjčaru.
"On je napuštao Rangerse malo prije nego što će završiti karijeru, a mi smo se javili nekom blesavom objavom u stilu da nama fali igrača na toj poziciji pa neka se javi. To je odjeknulo u javnosti i dobili smo veliku pratnju. Nažalost, nikad nismo dobili Nikin odgovor, a sad je već kasno", uz smiješak nam prepričava Jukić te dodaje kako je sličnih situacija bilo još.
Dok na društvenim mrežama objavama uveseljavaju tisuće pratitelja, a o njima pišu CNN i Goal.com ni na terenu im ne fali podrške. Prvih su sezona zabilježili gostovanja na kojima je s ekipom išlo i do 150 najvatrenijih navijača.
Uz vojsku navijača put Prve županijske lige
"Prve sezone nas je na gostovanje pratilo po 150 ljudi na gostovanja što je donijelo korist i drugim klubovima u ligi jer em se plaćao ulaz em se popije i svi su voljeli kad bi im mi došli. Kad smo krenuli s radom i kad se zapalilo sve to oko Dračica, osjetilo se da se opet počelo pričati o tom lokalnom nogometu. Prve sezone smo igrali zadnje kolo protiv treće ekipe, mi smo bili šesti. Rezultatski utakmica je bila nebitna. Na stadionu je bilo 500, 600 ljudi što naših, što njihovih navijača. Nama je to bio ogroman vjetar u leđa", kazao nam je Mislav Jukić prisjećajući se vremena u kojima je još djelovao i kao igrač.
Naposljetku smo se dotaknuli i planova za budućnost ovog ambicioznog i neobičnog županijskog drugoligaša iz Đakova.
"Ambicija je prelazak u Prvu županijsku ligu no vidjet ćemo kako će se to razvijati. Nažalost, nemamo omladinski pogon, jer tu je trećeligaš i trebamo još vidjeti koliko nam prostora preostaje, ali i bez juniora mi možemo igrati Prvu županijsku ako se u nju plasiramo", istaknuo je naš sugovornik dodavši kako zahvaljujući popularnosti kluba na društvenim mrežama imaju lijepu suradnju s Ožujskim i Germanijom.
Naposljetku, možemo zaključiti da se u jednom malom đakovačkom kvartu stvorila i stvara priča o klubu koji sa svojom zajednicom ruku pod ruku korača u nove pobjede i još bolju sutrašnjicu. Ne sumnjamo da će ekipa iz Dračica još koji put oduševiti kako na nogometnim terenima tako i u bespućima interneta, a do tada im možemo poželjeti uspješno proljeće na zelenim travnjacima.
