Nedavni događaji u Hajduku i situacija oko kluba koju se očito nije moglo riješiti unutar Nadzornog odbora Hajduka natjerali su Antu Šalinovića da se javnosti obrati putem otvorenog pisma koje je jutros uputio medijima.
Šalinović u pismu objašnjava kako model Narodnog Hajduka nije upitan i nema alternative, no isto tako i kako svaki od sudionika poput NO-a, udruge Naš Hajduk, Torcide mora preispitati svoju ulogu u posljednjim događanjima.
Pismo prenosimo u cjelosti...
"Već duže vrijeme gledam kako razni zlonamjerni dušobrižnici pokušavaju iskoristiti upravljačku i rezultatsku krizu Hajduka ne bi li uvjerili javnost da model Narodnog Hajduka ne može biti uspješan i kompromitirali sve što je u prethodnim godinama napravljeno.
Nažalost, oni čija je dužnost objektivno i argumentirano predočiti rezultate rada i na taj način pokazati je li model upravljanja uspješan ili ne, rade to na potpuno pogrešan način. Pozivanje na moralnu ispravnost ne može biti dovoljan dokaz uspješnosti, premda je nešto na čemu svi inzistiramo. Kao da je sram zbog krize i kaosa koje smo sami proizveli posljednjih mjeseci toliko velik da nismo u stanju stati iza onog što je dobro napravljeno, niti priznati odgovornost za ono što smo pogriješili. A puno je i jednog i drugog.
Odgovori na brojna pitanja navijača uglavnom se svode na površne floskule, a Hajduk nam je svima preozbiljna tema da bismo o njemu raspravljali na temelju predrasuda, demagogije i birtijskih prepucavanja. Analiza uspješnosti, rađena po objektivnim i provjerljivim podacima mora biti osnova svake rasprave, ocjenjivanja i odlučivanja. Sve što pišem u nastavku bazira se na javno dostupnim informacijama, svima provjerljivim, koje sam prikupio i analizirao u četiri sata. Minimalan napor koji bi svatko od nas koji uzima sebi za pravo komentirati Hajduk trebao biti spreman uložiti.
Nakon što je potvrđeno imenovanje novog trenera, vjerujem (iskreno se nadam) da do isteka mandata Nadzorni odbor neće značajno utjecati na rad kluba pa niti moj istup ne može remetiti rad tog tijela.
Vjerujem da je Hajdukova obitelj željna odgovora i argumentiranih rasprava. Žao mi je što se negdje usput pogubila Ćakula koja je u ovoj situaciji kaosa bila potrebnija nego ikad, najbolje mjesto da Hajdukovi navijači direktno saznaju sve što ih zanima.
Ovim otvorenim pismom želim objektivno i argumentirano odgovoriti na temeljno pitanje - može li model Narodnog Hajduka biti uspješan te ukazati na pogreške koje smo napravili. Ne da bismo se vraćali unazad, već da bismo iz njih naučili i krenuli naprijed. Ne mislim da je moja istina sveobuhvatna i konačna, ali želim da se rasprava vodi na temelju objektivnih činjenica, a ne primitivnih vrijeđanja i jeftinih demagogija.
Može li model Narodnog Hajduka biti uspješan?
Pokazali smo da može. Obje prethodne uprave ostvarile su svoje ciljeve u situaciji kad je u uspješnost malo tko vjerovao. Kriza upravljanja i rezultata u proteklih četiri-pet mjeseci ne mogu promijeniti objektivne pokazatelje uspješnosti u razdoblju prije toga.
Uprava Marina Brbića vodila je klub u vrijeme kad je ozbiljno prijetio stečaj i gašenje kluba koji volimo i živimo. Njegov osnovni zadatak bio je da u toj teškoj situaciji, koja se često činila i bezizlaznom, Hajduk preživi. Iznimno cijenim Marina Brbića i njegovu sposobnost da u situaciji kad život Hajduka visi o tankoj niti pronađe način da se iz dana u dan borimo dalje, makar igrali u markerima i makar štedjeli na svakoj bandaži. Doktor koji u šok sobi uspije pacijenta održati živim i stabilizirati mu vitalne funkcije barem je jednako važan za njegov život kao svi oni doktori koji su ga kasnije doveli do fizičke spreme ultramaratonca zajedno. Definitivno možemo reći da je Marin Brbić uspio u svojoj misiji, Hajduk je preživio usprkos svim teškoćama koje su posljedice nerazumnog trošenja nekih prethodnih uprava pred njega postavile.
NO je procijenio da nakon faze stabilizacije Hajduku treba drugačiji tip upravljanja, nova energija koja će u kratko vrijeme unaprijediti klub u svim aspektima, koja će ubrzati započete procese i uvesti nove principe rada. Možda bi slične ili bolje rezultate ostvarila i dotadašnja Uprava, ne možemo znati, ali to je za ocjenu uspješnosti modela manje važno. Važno je je li Hajduk ostvario značajan napredak ili ne, nebitno tko ga je vodio.
U trenutku imenovanja uprave Ivana Kosa prethodno prvenstvo smo završili 24 boda iza Dinama, 16 iza Rijeke; tržišna vrijednost momčadi spustila se s 30 na 22 milijuna eura; juniori nisu mogli ući u prvu ligu, a B momčad je tavorila u trećoj ligi što je sugeriralo slabi potencijal popune prve momčadi iz omladinske škole; infrastruktura je bila u jako lošem stanju u čemu je klupska struka vidjela uzrok velikom broju ozljeda; račun je bio gotovo prazan, a ukupan minus 34 milijuna kuna.
Iako imam enormno povjerenje u vrijednost i potencijal Hajduka, kao članu Nadzornog odbora i poslovnom čovjeku bilo mi je pomalo neugodno u to vrijeme izgovarati zadane ciljeve i tražiti od Uprave značajne napretke u rezultatskom, financijskom, organizacijskom i infrastrukturnom smislu. Ukratko, vrijednost igrača i rezultata je limitirana, nemaš veliki potencijal u omladinskoj školi, infrastruktura je loša, nemaš novca, imaš dugove, ali nadoknadi 20 bodova za Dinamom i Rijekom, povećaj vrijednost momčadi, razvij mlade igrače, izgradi Akademiju i vrati kredit gradu i sve ostale dugove.
Samo netko tko ima iznimno povjerenje i u sebe i u Hajduk bi se usudio probati ispuniti takve ciljeve. No, pokazali smo svima da možemo. Pokazali smo svima da je Narodni Hajduk rješenje i da ima nevjerojatnu snagu. U travnju 2018. godine, dakle nakon nepune dvije godine, Hajduk je bio 4 boda ispred Rijeke i igrao utakmicu s Dinamom za smanjenje na -2 boda. Vrijednost momčadi je povećana za sedam milijuna eura. Te sezone su 53 posto minuta na travnjaku bili igrači koji su ponikli iz Hajduka/Splita ili su kao dopunska selekcija došli u našu omladinsku školu – istovremeno u Dinamu 32, a u Rijeci samo 9 posto.
Juniori su bili na prvom mjestu, pet bodova ispred Dinama i na pragu Lige prvaka. B momčad je bila u drugoj ligi, u gornjoj polovici tablice. Akademija je usvojila nove principe rada i izbacila igrače koji za sezonu-dvije trebaju postati nositelji Hajdukove igre i smanjiti ovisnost o strancima – Palaversa, Šego, Nejašmić, Delić, Kovačević, Bradarić, Ljubić. Prvi put od 1979. napravljeno je novo pomoćno igralište, zamijenjeni su travnjaci na svim terenima, dovršeno renoviranje svlačionica, uređeni sanitarni čvorovi na tribinama te je započet projekt uređenja šireg prstena stadiona. Profitabilnost je bila iznad svih očekivanja.
Svi ti rezultati u samo dvije godine rada dokaz su da model Narodnog Hajduka može biti uspješan.
Mogu li se financijski i sportski rezultati objektivno analizirati?
Mogu i moraju. Samo tako možemo argumentirano raspravljati, razumjeti stvari i donositi dobre odluke.
Transparentnost poslovanja Hajduka od pretvorbe to nam i omogućuje.
Financijske rezultate moguće je pratiti kroz razne parametre, ali najosnovniji je neto dobit uvećana za amortizacijski trošak koncesije na stadion (budući da nije stvarni trošak poslovanja). Ona pokazuje kako smo u samo dvije godine od 34 milijuna kuna minusa došli u plus od 16 milijuna kuna – razlika od 50 milijuna! Kako su nogometni klubovi specifična 'poduzeća' kojima je vrijednost igrača najveća imovina, treba uzeti u obzir i pomak u vrijednosti momčadi.
To se ne može egzaktno mjeriti, ali kao donekle objektivni orijentir može poslužiti Transfermarkt - uza sve probleme koje taj servis ima s procjenom vrijednosti mladih igrača, a koje je najlakše prikazati na slučajevima Letice i Bašića, kasnije prodanih za sedam milijuna eura iako su bili procijenjeni na višestruko manji iznos. No, i s umanjenim procjenama vrijednosti mladih igrača, vidljivo je kako je vrijednost momčadi skočila za dodatnih 50 milijuna kuna. Dakle u manje od dvije godine imali smo ukupan rast vrijednosti od sto milijuna kuna. To dosad nije ostvarila nijedna uprava Hajduka kao dioničkog društva, što pokazuje i tablica, a ne vjerujem da je slične rezultate u protekle dvije godine ostvario ijedan sportski kolektiv u široj regiji.
Sportski gledano, Hajduk nije osvojio titulu, ali je u prethodne dvije godine do smjene Ivana Kosa bilježio najbolje sportske rezultate od pretvorbe. Bodovni učinak se također može analizirati na više načina, najreprezentativniji su prosjek osvojenih bodova te pomak u osvojenim mandatima u zadnjoj polusezoni u odnosu na polusezonu prije mandata (preuzeta vrijednost momčadi). I ta analiza pokazuje kako smo u 2 godine ostvarili ogroman napredak.
Prošle smo sezone časno ispali u playoff-u Europske lige protiv jakog Evertona, a mjesec dana do kraja prvenstva (do smjene Uprave) borili smo se za dvostruku krunu, uz investicijski kapital za daljnje jačanje momčadi i talentiranu generacijom igrača u Akademiji. No, tada smo odlučili napraviti rez. Kao da smo se prepali što se duga cesta približava kraju. Kao da smo se prepali izlaska iz vremena štednje, prepali se konkurentnosti i titula.
Je li Ivan Kos trebao biti smijenjen?
Ivan Kos je smijenjen većinom glasova NO i tu svaka priča oko legitimnosti smjene prestaje. Ta odluka je jednako legitimna kao i svaka druga i ne smije ju se dovoditi u pitanje. Ono o čemu se može raspravljati i razmišljati je po kojim kriterijima je donesena ta odluka.
Jedan valjani razlog bi mogao biti nezadovoljstvo ostvarenim rezultatima. Presretan sam ako smo došli u fazu da stizanje razlike od 20 bodova, povećanje financijske vrijednosti (neto dobit + rast vrijednosti igrača) od 100 milijuna kuna, ulaganje u infrastrukturu i razvoj Akademije koja je na pragu izbacivanja igrača koji će biti dugotrajni oslonac prve momčadi, nije dovoljno dobro. I veselim se budućim uspjesima velikog Hajduka.
Drugi valjani razlog su moralna načela i zaštita hajdučkih vrijednosti, što se u javnosti i spominjalo kao razlog smjene. U prvi mah sam bio otvoren prema ideji da napustimo sve ostvareno radi radikalnog inzistiranja na hajdučkim vrijednostima i moralnim principima usprkos tome što nije napravljeno ništa nezakonito, inkriminirajuće ili van okvira uobičajene prakse. Iako se ni na što i ni na koga nije pokušalo utjecati, iako Hajduk nije osvojio niti jedan bod zahvaljujući ugošćivanju sudaca, niti je realno očekivati pogodnosti zbog toga.
Osobno mi je takva razina gostoprimstva prema sucima bila neprihvatljiva. Ja bih zbog toga Upravu kaznio, donio jasna pravila za budućnost, no nikako ne bih smijenio Upravu. Ipak, imao sam poštovanje prema tadašnjoj odluci, iako sam joj se protivio, kao radikalnom potezu kako bi se sačuvala potpuna čistoća Hajduka. Nažalost, brzo sam shvatio da je odluka licemjerna, jer su u priču oko ugošćivanja sudaca bile uključene ili s njom bile upoznate i neke druge osobe, i podređene i nadređene Ivanu Kosu. A na njih/nas isti moralni princip nije primijenjen. Dvostruki kriteriji i licemjerje daleko su od hajdučkih vrijednosti i ideala koje zastupamo.
Treći mogući razlog smjene, osobni animozitet, bio bi toliko neodgovoran da ga nema potrebe niti razmatrati.
Zašto je došlo do krize i kaosa nakon smjene Ivana Kosa?
Ponovo naglašavam, odluka o smjeni je legitimna i nitko ju ne može dovoditi u pitanje. Problem je kako se to provelo i sve što se događalo nakon toga, a posljedice čega će Hajduk još dugo osjećati. Moramo priznati da smo to napravili jako loše i da smo sami krivi za trenutnu situaciju, prvenstveno NO. Samo priznanjem pogreški (naglašavam, ne mislim na odluku o smjeni, već način i kvaliteta vođenja tranzicijskog razdoblja) možemo izbjeći greške u budućnosti i dovođenje samog modela Narodnog Hajduka u pitanje. Moramo priznati da je uzrok trenutnog stanja kaos koji smo (NO) napravili proteklih mjeseci, a ne nemogućnost modela Narodnog kluba da bude uspješan. Potencijali uspješnosti modela vidljivi su iz objektivne analize učinjenog, i u financijskom i u rezultatskom smislu.
Klub se nije upravljački i sportski raspao zbog smjene jednog čovjeka. Raspao se jer smo s njim maknuli i 5-6 ljudi koji su bili nositelji razvojnih procesa, dok oni koji su ostali nisu mogli davati svoj maksimum na istoj razini, a nismo osigurali preduvjete za uspješnu tranziciju. Takvo nešto osjetili bi i puno razvijeniji sustavi.
Nevjerojatno mi je kako su nositelji ove promjene podcijenili važnost psihologije i kontinuiteta upravljanja (Strategije), iako im je to inače opsesivna tema. Ista ekipa i isti trener koji su osvojili 23 boda u deset utakmica prije smjene Uprave, osvojili su samo devet bodova u sljedećih 12 utakmica. Uklanjanjem većine ljudi u upravljačkom lancu, a lošim vođenjem tranzicijskih procesa, stvoren je potpuni kaos kojeg rezultat i stanje u prvoj momčadi samo najbolje ilustrira.
Ključna pogreška bila je vjera kako dosljedno držanje Strategije i moralnih načela nužno dovodi do rezultata, neovisno o kvaliteti upravljanja i ljudima. Slažem se da su strateško promišljanje i moralni principi nužni i Hajduk od njih ne smije odstupati, ali samo to bez kvalitetnog rada i upravljanja ne može dati rezultat.
Ne dovodeći u pitanje potrebu za izradom strateških dokumenata mislim kako precjenjujemo važnost formalne Strategije, a podcjenjujemo važnost ljudi. Strategije ili ne postojanje istih, postale su alibi za sve. Sama logika nalaže koliko je to pogrešno. Izrada najbolje moguće strategije košta možda 30.000 eura, što je novac koji skupi drugoligaški klub. Kad bi se na taj način mogli riješiti problemi, svatko bi jednostavno uz pomoć konzultanata uspostavio sustav i postao prvakom. Strategija daje smjer i ciljeve, ali njih provode ljudi. Zanemarili smo ljude. Oni čine sustav na koji se stalno pozivamo.
Koliko god mistificirali i skrivali se iza velikih riječi i atraktivnih prezentacija, Strategija je zapravo jednostavna. Maksimalni razvoj Akademije kao dugoročni garant uspješnosti; ulaganje u infrastrukturu kao osnovu za kvalitetu rada; privremeno popunjavanje igračkog kadra izvana dok Akademija počne izbacivati nositelje kvalitete kako bi se i kratkoročno ostvario bolji rezultat; pozitivno financijsko poslovanje kako bi se osigurala stabilnost i održivost. Upravo ono što smo uspješno radili prethodnih godina, pogotovo u zadnje dvije nakon što je Hajduk zaslugom Uprave prije toga izašao iz faze egzistencijalne ugroženosti.
Što možemo naučiti – Nadzorni odbor?
Nadzorni odbor nije Uprava. Tko god bio u njemu. Ne možemo imati sedam sportskih politika, sedam ideja razvoja. Ako brod ima sedam kapetana od kojih svaki vuče na svoju strane, najbolje što se može dogoditi je da brod stoji na mjestu, a puno je realnije da se brod potopi. NO samo može reći gdje brod treba stići i kontrolirati kormilari li kapetan u dobrom smjeru. Klub mora voditi Uprava, usprkos specifičnosti našeg Statuta. Statut je pisan u vremenu kad je politika dovela Hajduk pred stečaj, kad nije bilo povjerenja u rad Uprave. Možda ga ne treba mijenjati, neka ostane kao jamstvo da neodgovorne Uprave neće opet voditi Hajduk u propast. No, statutarne ovlasti odlučivanja Nadzorni odbor ne smije koristiti kako bi se miješao u odluke Uprave. Uloga NO je da bira Upravu, odredi osnovne smjernice i okvire rada te kontrolira radi li se unutar tih okvira i sukladno zakonu. Uplitanje u operativne poslove štetno je za klub. Protekla četiri mjeseca su nam najbolja lekcija. Ne ponovila se.
Naravno da NO ima pravo mijenjati Upravu ukoliko nije zadovoljan rezultatima ili načinom rada, ali to mora napraviti odgovorno i na način koji ne ugrožava razvoj i rezultate kluba. Da se ne dogodi ono čemu smo svjedočili proteklih mjeseci. I što je, nadajmo se, iza nas.
Što možemo naučiti – NH?
Bez osnivanja NH Hajduk bi završio u stečaju. Sve dobro što se dogodilo prethodnih godina, posredno ili neposredno, u velikoj mjeri je zasluga udruge.
Ipak, NH mora biti svjestan svog utjecaja na rad NO. Htio ga ili ne. Ne tvrdim da je namjeran, niti željen. Možemo se praviti blesavi, ali od tog utjecaja ne možemo pobjeći. Zbog toga NH mora biti jako oprezan u zauzimanju bilo kakvih stavova, kako se članovi NO ne bi povodili za tim stavovima. S obzirom na statutarne ovlasti, uloga NH može se poistovjetiti s onom koju ima Državno izborno povjerenstvo (DIP), ali DIP ne zauzima stavove. On nema pravo na stav sve dok je tijelo koje provodi izbore. U protivnom, pravo glasa bi morali imati svi navijači Hajduka, neovisno o članstvu u udruzi.
Na primjer, posve je legitimno da netko, što god ja ili bilo tko od nas mislili o tome, ne podržava bojkot nacionalne reprezentacije ili podržava rad HNS-a (daleko bilo), a istodobno poštuje model Narodnog Hajduka i želi sudjelovati na izborima za čelništvo kluba. Na to mora imati pravo. Naravno, ako prihvaća model demokratskih izbora. Ili udruga Naš Hajduk mora prestati propagirati svoje ideje, makar bile i pozitivne, ili glasovanje ne smije biti ograničeno na članstvo udruge. Nemamo pravo tjerati ljude da budu članovi udruge s čijim se stavovima ne slažu. Trenutni princip je kao da na parlamentarnim izborima imaju pravo glasati samo članovi jedne stranke i stranki koje s njima potpišu ugovor o suradnji (koalicijski partneri).
Sudjelovanje na izborima ne smije biti uvjetovano 'pravovjerstvom'. Jedina 'prava vjera' kao preduvjet glasanju je temeljna podrška modelu upravljanja.
Dakle, ili udruga Naš Hajduk ne smije propagirati pojedine stavove (naglašavam, neovisno o tome što se ja s njima uglavnom slažem) koji nekome mogu otežati odluku o članstvu u udruzi kao preduvjetu glasačkog prava, ili pravo glasa treba dati svim navijačima koji poštuju temeljni demokratski model Narodnog kluba, neovisno o članstvu u udruzi.
Što možemo naučiti – Torcida?
Možda nekome zvuči paradoksalno, ali u cijeloj priči najmanje zamjerki imam prema Torcidi. Za Torcidu je granica jasna. Dok god stavovi ili želje ne prelaze u fizičku agresiju, sve je legitimno. Bilo je pojedinačnih situacija kad se ta granica i prešla, ali bez daljnje eskalacije. Navijačka skupina ima pravo izražavati svoje stavove, kakvi god bili. Dosta je stvari koje ne razumijem, kao što su tjeranje Hajduka da kroz kazne financira HNS, nenavijanje na utakmici zbog postupanja policije…, ali to je druga tema. U konačnici, ne moramo se niti razumjeti u potpunosti. Odgovornost upravljanja i odlučivanja ionako nije na njima.
Torcida bi samo trebala odlučiti prihvaća li institucije i instrumente upravljanja koje je preko udruge NH sama izgradila ili ne. Ako da, neka ih koristi za ostvarenje svojih ciljeva, primjerice referendum. Ako su im postojeći instrumenti nedovoljni, neka to jasno kažu i traže njihove promjene. Slažem se da demokratske metode promjena (kao što je referendum) treba olakšati kako bi bile realno provedive.
Ako bi se Torcida odlučila bilo koji zahtjev ili stav nametati fizičkom silom, to bi bio kraj. Model bi bio mrtav. Siguran sam da do toga neće doći. Oni koji su model stvorili, koji za Hajduk žive, neće ga i ubiti.
Za kraj…
Mogu samo ponoviti da svrha ovog teksta nije okretanje unazad. Želim samo da shvatimo kako model Narodnog Hajduka može biti uspješan, to smo proteklih godina dokazali, objektivne i argumentirane analize to potvrđuju. Da, unazadili smo sami sebe zadnjih mjeseci, dali smo prostor onima koji nas od prvog dana žele srušiti da iziđu iz svojih jazbina, ali iz toga trebamo naučiti pouke i krenuti dalje.
Imamo novog Predsjednika, imamo novog trenera, uskoro ćemo imati i novi Nadzorni odbor. Imajmo povjerenja u sami sebe i dajmo Hajduku priliku da nastavi gdje je u jednom trenutku zastao.
Nemojmo bježati od odgovornosti i vlastitih pogrešaka. Oni koji nikada nisu pogriješili, nisu ni došli do uspjeha. Ali važno je da svaka pogreška bude lekcija koju smo usvojili i više nikad ponovili.
Samo tako ćemo osigurati da Hajduk kontinuirano raste i ostvari svoj puni potencijal. Tko god mu bio na čelu."
