Svijet se oprašta od pape Franje koji je nakon iscrpne borbe s bolestima preminuo na Uskrsni ponedjeljak u 89. godini života. Bio je obožavan među ljudima, drugačiji od ostalih Poglavara katoličke crkve, ponizan i dobar.
Papa je ostavio neizbrisiv trag, a mnogi se danas prisjećaju kakav je bio, što je volio i čemu je težio. Papa Franju će također ostati i kao jedan od onih koji je obožavao nogomet.
U svojoj je biografiji napisao kako je oduvijek volio igrati nogomet, iako nije bio dobar u njemu, ali baš poput svih nas igranje na ulici s loptom pružalo mu je zadovoljstvo i sreću.
"Oduvijek sam volio igrati nogomet, pa što ako i nisam baš nešto. U Buenos Airesu su takve poput mene zvali pata dura, doslovce “tvrda noga”. Što zapravo znači imati dvije lijeve noge. Ali igrao sam. Koliko sam samo puta bio vratar; pa i to je dobra uloga, uvježba te da gledaš stvarnost u lice, da se suočavaš s problemima; možda ti i nije sasvim jasno odakle je ta lopta došla, ali svejedno je moraš nastojati uloviti. Kao što je to i u životu", napisao je u autobiografiji.
Prisjećao se Papa lijepih trenutaka s obitelji s kojom često odlazio na stadion njegovog najdražeg kluba San Lorenza. Gdje je kao strastveni navijač uvijek vjerno pratio svoj klub.
Obiteljska tradicija
"Od svih je sportova u tom sportskom društvu lavovski dio otpadao ipak na nogomet, na fútbol. A ja, ako kao nogometaš i košarkaš i nisam bio nešto, kao navijač sam ispunjavao sva očekivanja. Uvijek sam s tatom i s braćom Oscarom i Albertom išao na utakmice San Lorenza na Viejo Gasómetro, na Staru plinospremu, stadion koji je kolijevka svih nas cuervos, gavrana, što je nadimak koji su nam nadjenuli protivnički navijači zbog salezijanskog crnog ruha. Često je išla i mama. Bio je to romantičan, obiteljski nogomet, najružnije riječi koje su se mogle čuti kako odjekuju s tribina bile su “prodana dušo” i “nesrećo jedna”, ništa više od toga. Prije utakmice bismo krenuli pješice na stadion i ponijeli dvije velike staklene posude, koje bismo usput ostavili u piceriji gdje bi tata stao radi narudžbe. U povratku bismo uzeli svoje dvije posude, u međuvremenu napunjene puževima u ljutom umaku, i uz to još vruću pizzu, pečenu na kamenu. Tako, kakav god bio ishod utakmice, mi smo poslije slavili", napisao je ističući tako da pobjeda i nije bila toliko presudna za njega, već vrijeme koje je proveo s obitelji i tradicija koja se nastavila.
Poučna poruka za cijeli svijet
Iako mu ni Messi ni Maradona nisu bili najdraži nogometaši, već je to bio Pele, za Maradonu je jednom rekao:
"Bio je velik šampion koji je milijunima ljudi donio radost, kako u Argentini, tako i u Napulju, ali bio je krhak čovjek!"
Njegova rečenica koju zasigurno treba istaknuti i na koju se često zaboravi poruka je za sve - "Tužno je vidjeti vrlo bogate, ali bezvoljne prvake, gotovo birokrate svog sporta. Činimo sve da spasimo amatersku dimenziju sporta!"
POGLEDAJTE VIDEO: Grande Budimir: Još više osnažuje svoj status legende u španjolskoj Pamploni
