Iza njega je 13 europskih prvenstava na kojima se nagledao svega. Od medalja i dominacije reprezentacije bivše države, početnog zanosa u hrvatskom dresu, pa sve do traumatičnih ispadanja naših igrača u nesretnim četvrtfinalima.
Četvrtfinalni poraz koštao ga 1000 eura
"Počelo se s onom Đorđevićevom tricom u Španjolskoj, nastavilo se u Istanbulu, pa je bio Beograd... taj me poraz čak i koštao 1000 eura, jer mi je, kad sam skočio na neku sudačku odluku, ispala slušalica iz uha. Poslije je, okružen žandarmerijom, više nisam mogao naći", prisjeća se Cvik, koji je s godinama i stotinama odrađenih utakmica, postao dio kolektivnog sjećanja svih nas koji smo odrastali prateći sport na televiziji.
„Ako sam ja bio ta zla kob naše reprezentacije, sad sam se maknuo u stranu“, govori Cvitković koji je, nakon gotovo četiri desetljeća na HTV-u, prošle godine otišao u mirovinu. No, ovaj vitalni umirovljenik ne miruje. Novi angažman pronašao je na Sportklubu.
'Zagreb još ne diše košarkaški'
Par dana prije Eurobasketa, u Zagrebu još nije zaživjela "košarkaška groznica" uoči prve utakmice, 5. rujna protiv Slovenije.
"Nema pravog ozračja. Zagreb ne diše košarkaški. Naše navijače treba animirati, neki i čekaju da im se pokloni ulaznica, navikli su se 'grebati", priča nam Cvitković i nastavlja:
"Slovenci su tu puno organiziraniji i spretniji. Koliko god se mi trudili da oni ne dođu, stići će, pogledati utakmicu, popiti svoje, slovensko pivo i vratiti se doma. A naši su u Sloveniji prije dvije godine potrošili za benzin, vinjetu, ulaznicu i pivo. Treba znati zaraditi."
Ruku na srce, prije dvije godine, Slovenija je bila sjajan domaćin Eurobasketa, a hrvatski navijači rado su odlazili u "deželu".
"Sve je tad dobro funkcioniralo, sjetite se Celja i Ljubljane, s navijačkim zonama."
Zvijezda među navijačima
A Cvitković je, na svom posljednjem velikom košarkaškom natjecanju, bio jedna od glavnih zvijezda među navijačima od kojih su se mnogi i slikali s njim. "Iskreno, baš mi je bilo drago zbog toga. Svidjela mi se ta atmosfera nakon utakmice, kada se i nakon poraza, navijača suparničke momčadi ne hvata 'za vrat', nego se svi dobro zabave", smatra.
Kada govorimo o hrvatskoj reprezentaciji, Cvitković vjeruje u izbornika Velimira Perasovića.
"Repeša se zasitio, dobro da je otišao u Italiju, iako smatra da su ga iz Hrvatske 'potjerali' novinari. Perasović ima ambiciju, dobar odnos s igračima kojima je u igri 'spustio ručnu'. Kao igrač, osvojio je tri od četiri hrvatske medalje, možda je i ranije zaslužio priliku", smatra Cvik.
Hrvatska na Eurobasket uvijek ide s istom mišlju, kako proći četvrtfinale. To joj je uspjelo prije dvije godine, kad je na kraju bila četvrta.
Bogdanović broj jedan, Šarić i Hezonja nisu opterećeni
"Kostur ove momčadi je dobar, a igrači su godinu dana iskusniji nakon Svjetskog prvenstva. Nešto se mijenja u karakteru momčadi. Vidi se to i iz pripremnih utakmica."
Igrački, Bojan Bogdanović je za Cvitkovića broj jedan.
"Apsolutno prvi igrač, sa svim ovlastima. Dobro je što u momčadi konačno imamo igrače koji nisu opterećeni prošlošću. To je velika snaga. Naši klinci, Šarić i Hezonja imaju pobjednički mentalitet. Sviđa mi se i Žorić koji je nevjerojatnom upornošću uspio u košarci, još prije par godina tražio je da samo 'trenira s Cibonom', a sad je jedan od najstandardnijih reprezentativaca."
'Ključno - da playevi ne zaj...'
Ključ uspjeha u rukama ipak će držati razigravači. "Ključna stvar je da 'playevi' budu na zadovoljavajućoj razini i da nešto ne zaj...", smatra Cvitković.
Dobro se sjeća Eurobasketa iz 1989. godine, kad je Zagreb bio domaćin cijelog prvenstva. Za razliku od današnjeg sustava s 24 momčadi, tad su na EP-u nastupilo samo osam reprezentacija, a igralo se u Ledenoj dvorani Doma sportova.
"Lijepo smo to radili, elegantno. A momčad bivše države bila je toliko dominantna, bila je to 'šetnja'".
Cvik je s godinama "patentirao" i neke izraze koji su ušli u sportsku terminologiju. Za njega je, a kasnije i za ostale, košarka postala "radost loptanja pod obručima".
"Radili smo neki foršpan i to mi je palo na pamet. Košarka inače na HTV-u ima mizeran status, zaslužuje više", kazao je Cvitković.
Njegov izraz "vjetar u leđa", značio je sudački "poguranac", a nakon "pa neće valjda", u sljedećem bi se trenutu dogodilo upravo taj, neželjeni ishod.
'Spusti se Franjo'
"Spusti se Franjo", čuli smo nakon Arapovićevog zakucavanja i vodstva Hrvatske u olimpijskom finalu protiv Dream teama.
"Bio je to uistinu poseban trenutak. Svi su čekali veliki obračun SAD-a i Rusije, reprizu minhenskog finala i revanš Amerikanaca, a onda im je planove pokvarila jedna Hrvatska."
Prozvao je Cvik u Hrvatskoj i "košarkaške sladoku*ce".
"Odmah ujutro zvao me moj sin Hrvoje i rekao da sam na svim portalima. Na YouTubeu sam provjerio, i doista, pobjegla mi je ta riječ, nema isprike, sve se jasno čuje. Takav je posao komentatora, sve je u živo, izgovorena riječ ne može se povući."