Košarkaški klub Cibona u ozbiljnim je problemima i prijeti mu gašenje. No, situacija je danas ipak bolja nego što je to bio slučaj prije samo tjedan dana, kad je klub bio bliže propasti nego novom životu.
Klub se (vjerojatno) neće ugasiti, ali...
Višegodišnji očigledni upravljačko-financijski problemi sada su kulminirali do te mjere da je budućnost kluba koji je nekoć dosta davno bio i europski respektabilan, vrlo upitna, iako je teško za povjerovati da će se klub ugasiti. No, pitanje je kako će Cibona u budućnosti izgledati?
Prema informacijama koje imamo, onim najnovijim, klubu prijeti totalni egzodus igrača i Cibona kakvu znamo, možda odlazi u prošlost. E sad, kako će se i na koji način klub spasiti i koji će igrači igrati za Cibonu u sljedećoj sezoni, to tek treba vidjeti. Iako, u ovako dramatičnoj situaciji, kad je Cibona ostavljena na milost i nemilost, svi raspleti, pa i onaj o gašenju, su teoretski mogući, ali opet ponavljamo, malo je vjerojatno da će se klub ugasiti...
Preveliko ime
Cibona je preveliko košarkaško i sportsko ime da bi se samo tako ugasila, nestala s košarkaške karte, pa i onih najvećih klubova Europe. Ili da, ne daj Može, počinje iz nižeg ranga ispočetka.
To ne bi bio samo udarac za hrvatsku košarku i sport općenito, nego i za Vladu RH, pa i samog premijera Andreja Plenkovića, velikog košarkaškog zaljubljenika koji, poput gradskih vlastodržaca (čitaj Tomaševića i ekipe), ne fermaju Cibonu ni pet posto. Ovo što se sad događa sa Cibonom veliki je šamar svima, ne samo njima i ogledalo kako ti ljudi pristupaju problemima i rade, na kraju krajeva, svoj posao.
Igrači 4 mjeseca nisu dobili plaće, dvojica zvijezda Cibone čak 6
Jer, dopustiti da se Ciboni, jednom košarkaškom velikanu, događaju ovako kataklizmičke stvari, to je sramota za apsolutno sve i dokaz da se u hrvatskoj košarci i sportu općenito ne radi dobro i da nešto opako ne štima. I sportske djelatnike i političare koji se tako kunu u hrvatski sport, a sad sa strane poput najvećeg krvnika gledaju kako se Cibona koprca smrtno ranjena. Nije do ovog trebalo doći.
Dakle, trenutna situacija je takva da igrači 4 mjeseca nisu dobili plaće, dok dvojica košarkaša čak 6 mjeseci nisu dobila zasluženo zarađena primanja, a među tom dvojicom mladih zvijezda je i kapetan Roko Prkačin. Trenutno su sada svi košarkaši Cibone slobodni i kao takvi su na meti ostalih klubova, pa je pitanje koliko će aktualnih igrača uopće i ostati. Ciboni prijeti egzodus, ali kakav, to tek treba vidjeti, novo ruho će donijeti i novu sudbinu. Nadamo se kako neće biti veliki i kako će glavnina igrača ostati i igrati za Cibonu i sljedeće sezone. Nadajmo se samo...
Priča, naime, u košarkaškim krugovima, ona najnovija i pomalo jeziva, ide u tom smjeru da, automatizmom toga košarkaši nisu dobili plaće, igrači su dobili raskid ugovora i oni su slobodni.
Što se tiče strukturalnih pitanja, čak tri Uprave promijenjene se u jednoj godini, a ova posljednja, investicijski fondovi, imala je problem sa, kao što to već i ptice na grani znaju jer se posljednjih dana u hrvatskim medijima podosta piše o tome, koncesijom dvorane.
Uvjet, navodno, te zadnje Uprave je bio da im Grad Zagreb da koncesiju na dvoranu što im Grad Zagreb ne da, a Uprava traži sigurnost upravo u dvorani KC Dražen Petrović, odnosno da im se omogući da KK Cibona kao takva nema nikakva davanja prema dvorani, a da će oni sve ostalo pokriti.
Mirko Novosel 1987. radio slično kao sad što pokušavaju Aco i ekipa
E sad, postoji priča koja je sve glasnija posljednih dana da se klub neće ugasiti, da će biti spašen, upravo zbog nove ekipe koja se pojavila za spas Cibone okupljene oko Ace Petrovića i Saše Pavličića Bekića. Spomenuti žele spasiti Cibonu nevezano za bilo kakve investicijske fondove, na način da žele animirati javnost i sve one koji mogu donirati novčanu ciglicu, kao što je to Mirko Novosel 1987. radio za Cibonu, odnosno da se uplate SOS sredstva na zaštićeni račun jer je klub u blokadi, bitno za naglasiti i provjerljivi račun, u slučaju da ako sve ne prođe što planiraju, da se ljudima koji su dali financijsku pomoć, novce, istima i vrate.
Zanimljivo, ali Aco je dogovorio s Dinamom da dug Cibone prema zagrebačkom velikanu neće biti relevantan u planu oporavka istog, kako su i izvijestili iz Dinama, na kraju krajeva.
"Veliki je ovo zahvat i u Ciboni trenutno nema operativca", objašnjavaju nam oni koji su bolje upućeni u ovu temu i stanje u Ciboni, tko bi se s tim bavio.
Aco Petrović ima super ideju, za svaku pohvalu, palac gore za incijativu, međutim kad krenu uplate, a već su krenule (Iz Francka stižu uplate, njih čak 11 po 5000 eura), nije jasno kako će to sve završiti. Može se dogoditi i fijasko po tom pitanju. I na kraju krajeva, taj sav novac opet treba prebaciti na račun Cibone, da bude legalno sa računa Cibone uplaćen, a koji plovi prema stečaju, koji se nalazi na vratima stečaja, da vam bolje dočaramo. Jer, račun ne smije biti duže od 60 dana u blokadi, onda klub ide u stečaj.
Klubu, također, treba i prava revizija. Da, puno je sad tih pravnih zavrzlama, niti prava, točna cifra se ne zna, ali ono što se zna jest da je Cibona u najgoroj situciji u svojoj povijesti. Grad Zagreb na čelu s Tomislavom Tomaševićem ne želi sudjelovati u spasu Cibone, jer klub ima određeni dug prema Gradu. Tamni oblaci nadvili su se nad Toranj nekad košarkaških snova, danas grogiranog velikana koji se bori za opstanak.
