Nema djevojčice koja nije sanjala da će postati balerina. Ili možda klizačica. Svoj dječji san ostvarila je Zagrepčanka Lana Petranović, koja je počela klizati s nepunih šest godina. Za njezinu ljubav prema klizanju „krive“ su časne sestre.
"Kada sam bila u vrtiću i tete su me odvele u školu klizanja i tada sam zapravo zavoljela klizanje. Kad sam bila mala gledala sam sve ruske klizače, a danas imam priliku trenirati s njima", otkriva nam Lana.
Hrvatsko klizanje proteklih godina nije postizalo uspješne svjetske rezultate. No, to bi mogla promijeniti 16-godišnja Lana, koja će od sad pod hrvatskom zastavom klizati u paru s ruskim klizačem portugalskog podrijetla, Antoniom Laudelinom Souza Kordejru. Ovaj novi klizački par već nekoliko mjeseci trenira u klizačkom kampu u Moskvi.
"U Hrvatskoj nema dečki koji bi bili sposobni za to i treba se naći van zemlje, a to je jako teško. Treba odgovarati i po klizanju i ovako van leda", objašnjava nam mlada klizačica.
"Ona je jako pametna, inteligentna, nema straha dok izvodimo razne elemente na ledu", samo riječi hvale ima Antonio.
Lana je cijeli svoj život posvetila ledu.
"Bilo je puno odricanja. Kad su moji svi prijatelji kolege išli van, ja sam uvijek bila ujutro na ledu. Dok su oni spavali, ja sam trenirala. Ali ja nikad nisama bila tužna radi toga", priznaje Lana.
Samo riječi hvale o Lani ima i njezina trenerica van leda, Ana Kuhanec, koja je tinejdžerici Lani puno pomogla u oblikovanju mišića, ali i osjećaju ženstvenosti.
"Svi ti kružni pokreti oblikuju lijepo, ženstveno tijelo dugih vretenastih mišića i to zaista je tako. No, ono što mislim da zaista je najbitnije u cijeloj priči je taj meditativan pristup vježbanju i spajanje emocija i tijela", kaže Ana Kuhanec.
Lanin talent prepoznali su Rusi, trener Jurij Larionov, i sam uspješni klizač. Tek nedavno ju je prepoznao i Hrvatski klizački savez. Ali, mama i tata cijelog života s njom žive njezine snove.
"Ja sam morao napustiti posao koji sam radio u jednoj velikoj tvrtki i morao otići neki drugi niz poslova raditi da bih mogao uopće naći vremena i voditi ju na treninge", kaže Krešimir Petranović.
Osim što je dao otkaz, prodali su i dio imovine. Težak teret, ali cijeloj obitelji donosi osmijeh na lice.
"To je bila njena želja i mi smo poštovali da jednog dana ne kaže, tata ti mi to nisi omogućio. E omogućio sam, ali da, kroz tatine i mamine suze, kroz tatina i mamina odricanja, kroz sestrina odricanja", objašnjava Lanin otac.
Ostvario joj se jedan san - klizati u paru. Ali snova ima još.
"Nama je cilj ostvariti bodove za Europsko prvenstvo u siječnju i ako Bog da za Svjetsko u ožujku. Znači, daljnji cilj su nam Olimpijske igre 2018.", ambiciozna je Lana.
I mi se nadamo da će Lana nositi našu zastavu na Olimpijskim igrama, ali i da neće proći poput naše zlatne olimpijke u bacanju koplja Sare Kolak kojoj je, umjesto sponzora ili nekog saveza, Sandra Perković kupila koplje za natjecanje. I koja svoj uspjeh, baš poput Lane, može zahvaliti upornosti svojih roditelja.
