Riječ je o finalu košarkaškog turnira na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Finalu u kojem su se sučelili 'hladnoratovski' suparnici, košarkaši Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država.
Amerikanci do tada nikad nisu izgubili utakmicu na Olimpijskim igrama, a u ovome finalu dogodio se niz čudnih događaja koji su odveli Sovjete do pobjede, a Amerikanci, ogorčeni sudačkim, ali i odlukama zapisničkog stola, učinili su nesportski potez.
Odbili su, naime, primiti srebrne medalje, a iste, nepodijeljene, i danas su izložene u Olimpijskom muzeju u Lausanni, onom istome gdje se nalazi i spomenik hrvatskom košarkaškom velikanu Draženu Petroviću.
Olimpijske igre u Münchenu ostale su zapamćene po tom skandaloznom finalu, no još teži pečat te su igre dobile zbog nasrtaja palestinskih terorista na izraelske sportaše. Otevši 11 izraelskih natjecatelja, a ubivši pritom dvojicu, Palestinci su htjeli skrenuti pozornost svijeta na svoj problem. Na brzinu je organizirana akcija spašavanja talaca, izraelskih sportaša, no ubrzo je sve krenulo po zlu. U akciji njemačke policije nešto je bilo loše učinjeno, teroristi su ubili preostalih devet izraelskih sportaša, a njemačka policija je ubila petoricu terorista, pri čemu je jedan policijac poginuo.
Nakon potpunog šoka Međunarodni olimpijski odbor je odlučio da će se OI nastaviti. Trebala je to biti pobjeda sporta nad terorističkom politikom.
Tako je i ovaj košarkaški finale, pa i sva ostala sjajna sportska dostignuća, poput onih plivača Marka Spitza koji je osvojio fenomenalnih sedam zlatnih medalja, pao na marginu.
No, što je više vrijeme odmicalo, tako se analizirao košarkaški finale Sovjeta i Amerikanaca. S uvijek jednim te istim zaključkom - u košarci je zaista sve moguće.
Cijela je utakmica bila izjednačena i u zadnju minutu, ma i zadnje sekunde, ušlo se s velikom neizvjesnošću. Iako su Amerikanci slovili kao favoriti, Sovjeti su se sjajno odupirali. Mora se znati da to nije bila NBA momčad Amerikanaca, već momčad najboljih igrača iz studentske lige.
Prvi sastav iz NBA lige koji je došao na Olimpijske igre bio je onaj iz 1992. godine i OI u Barceloni. Koji se u finalu sastao s hrvatskom momčadi, a bio je unaprijed, zbog silnih zvijezda u postavi, nazvan i Dream teamom.
Nekih šest, sedam sekundi prije kraja, kod rezultata 50:49 za Amerikance, počele su se događati čudne stvari. Najprije je semafor označio da je vrijeme isteklo. Pa su suci u dogovoru sa zapisničkim stolom odlučili da se utakmica igra još jednu sekundu, a napad su imali Sovjeti. Napad je izveden, neuspješno, vrijeme je isteklo, a Amerikanci su pohitali jedan drugome u zagrljaj. No Sovjeti su opkolili suce i zapisnički stol i došlo je do promjene.
Da, odlučeno je potom da je učinjena greška pri određivanju vremena za posljednji napad.
Suci su, dakako u dogovoru sa zapisničkim stolom, odlučili ponoviti zadnji napad, a odredili su da treba trajati još tri sekunde. Amerikanci su se nakon slavlja morali usmjeriti na igranje još tri sekunde, a Sovjeti su dobili novu prigodu koju su i iskoristili. Povijesni koš postigao je Aleksandar Belov za slavlje 51:50!
Žalili su se i Amerikanci, žalba je došla i do vrha Međunarodnog olimpijskog odbora koji ju nije uvažio!
