Mladi otac ispričao je kako mu je mali večernji ritual s obitelji pomogao preboljeti tragičan gubitak sina. Greg Hughes (32), koji vodi blog pod nazivom Dad Minus One, izgubio je sinčića Rileyja 2015. godine. Dječak je preminuo mjesec dana nakon rođenja uslijed komplikacija s upalom pluća. Od tada su ga ispunili samo negativa i očaj, s čime se dugo i teško borio da bi pobijedio.
"Problem je s tim pristupom što, kada se konstantno ispunjavate negativnošću, ona postaje navika, a ta navika je toksična. Kada sam izgubio sina, postao sam ogorčen svime oko sebe. Grintao sam jer mi je kava bila prevruća, jer je auto ispred mene vozio presporo, a iznenadni popodnevni pljusak bio je šlag na vrhu svega groznoga što mi se događalo. Bilo je toksično i počelo me žderati", objasnio je Hughes.
Trenutak koji je sve promijenio
Bloger, koji je otac kćeri Olivije (6) i Lucy (2), kaže kako ga je usputni komentar starije mezimice probudio i osvijestio u kojoj mjeri zapravo njegovo ponašanje utječe na ljude oko njega. "Mama, možemo li otići na igranje s mojom prijateljicom? Pitala bih i tatu da ide s nama, ali mislim da on ne bi htio ići. On ne voli nove stvari. On ne voli puno toga...", prisjetio se riječi svoje kćeri Olivije jednom prilikom.
"Sjeo sam i shvatio kako sam postao toliko negativan da ni vlastita kći nije željela da je odvedem na igranje. Bilo je to istinsko buđenje. Najgore od svega bilo je to što sam primijetio da je dio toga pesimizma prešao i na nju, a to nisam želio", priznao je Hughes, koji je nakon toga rekao supruzi kako mora imati pozitivniji pristup roditeljstvu. Tako je cijela obitelj započela večernji ritual koji je onda postao rutina, piše Daily Mail.
Male stvari dovoljne za sreću
"Navečer se uvijek okupimo i onda svatko od nas mora naglas nabrojiti tri stvari za koje je zahvalan i jednu kojoj se veseli u budućnosti. Koliko god ti loš taj dan bio, nije dopušteno napustiti stol dok ne ispuniš svoju dužnost", prepričao je. Možda se zadatak čini jednostavnim, Hughes kaže kako je bilo dana kada je to bilo stvarno teško, osobito kada stvari nisu išle kako treba. Usprkos tomu, trudi se da svakoga dana pronađe nešto na čemu je zahvalan i toj praksi zahvaljuje što mu se popravilo raspoloženje i ponašanje.
"Ne samo to, već je naš ritual iznjedrio i vrlo zanimljive teme, kao što su siromaštvo i beskućnici te zašto je važno biti ponizan i zahvalan za ono što imamo", dodao je. "Govorim svojim curama da trebaju biti zahvalne i samo zato što su zajedno, što se igraju vani, što uživaju u vremenu na suncu - jer sigurno imaju bolji dan od ljudi koji su zatvoreni dok pada kiša", kazao je tata bloger i priznao kako je ta promjena razmišljanja i njega učinila produhovljenim.
