Jedna od pet žena dobit će moždani udar, a svaka treća oboljela neće preživjeti. Znatno veći broj žena nego muškaraca umire od moždanog udara i kardiovaskularnih bolesti. Porazni su to i zastrašujući podaci koji se mogu promijeniti pravovremenom prevencijom i zdravim životnim stilom. No, nažalost, ponekad ni to nije dovoljno. Tome svjedoči životna priča Ester Crnković iz Pule koja je u 53. godini imala moždani udar. Ona nikada nije pušila, niti pila te je imala uravnoteženu prehranu i pazila je da ima primjerenu količinu dnevne fizičke aktivnosti.
Stručnjaci bi se složili da je to recept za dug i zdrav život, no kod Ester je možda "presudila" genetika, jer joj je baka umrla od moždanog udara, a njena majka je imala lakši oblik, naime bio joj je oštećen centar za ravnotežu. A možda je, pak, za Esterin moždani udar bila kriva i operacija mioma maternice 2015. godine kad su joj liječnici otklonili maternicu i jajnike, pa je zbog toga ušla u menopauzu, razdoblje kada su žene u većem riziku od moždanog udara.
Ester je za Net.hr ispričala što se dogodilo tog kobnog dana 18. listopada 2018. godine kad je imala moždani udar. Ona je, kaže, "cijeli dan nešto radila" te ni slutila nije da će navečer "samo nestati".
"Nisam imala nikakve znakove da ću dobiti moždani udar. Bilo je jako lijepo vrijeme, toplo, bili smo još u kratkim rukavima i cijeli dan sam nešto radila. Navečer smo suprug i ja bili kod mojih roditelja na večeri. S njima dijelimo dvorište. Kasnije, kad smo došli doma, otišla sam se istuširati na kat, a suprug je u prizemlju gledao televiziju. Kad sam se smočila u sekundi sam mislila da će mi glava eksplodirati u milijun komada. Ne mogu vam opisati tu strahovitu bol. Nekako sam se uspjela zadržati na nogama ispod tuša, no nisam osjećala lijevu stranu tijela. Mužu sam rekla da brzo dođe gore jer nešto sa mnom nije u redu. Izvukao me iz tuša, posjeo, obrisao te obukao mi majicu i hlače od trenirke. Bila sam još prisebna i rekla sam mu 'nešto tu nije dobro, vozi me odmah u bolnicu'. Muž mi je pomogao sići niz stepenice. Hodala sam kao robot, nisam uopće mogla glavu micati, ni vrat, ništa. Suprug me sjeo u automobil i vezao. Rekla sam mu da mi da mobitel. Napamet sam tipkala brojeve i nazvala sam jednog mog prijatelja liječnika. Rekla sam mu da me muž vozi u bolnicu i da me strašno boli glava i tada sam ja nestala", ispričala je Ester.
Suprug ju je odveo na pulsku hitnu, gdje su je odmah primili i napravili pretrage koje su pokazale da je Ester puknula aneurizma u mozgu koja je izazvala snažno krvarenje.
Morala je ponovo učiti hodati
"Ja sam se malo probudila na odjelu neurologije. Sjećam se da sam ležala na krevetu i vidjela sam svog muža u daljini kako šeće po hodniku jer su vrata bila otvorena i sjećam se sestara koje su radile oko mene i anesteziologa koji mi je stavljao igle u ruku da mi mogu dati lijek. Bilo mi je kao u magli da se to sve događa oko mene. Znam da su nakon nekog vremena počeli pričati da sa mnom idu za Zagreb. Sjećam se da su me spuštali na tom bolničkom krevetu liftom i da su me stavili u kola hitne pomoći. Išao je sa mnom anesteziolog i jedna medicinska sestra. Taj cijeli put mi je u nekoj magli. Sjećam se da je sestra nazvala mog muža i rekla mu je da smo stigli u Zagreb. I to je sve čega se ja sjećam", kazala je.
Ester sa svojom liječnicom iz KBC Sestre milosrdnice, prof. dr. sc. Marinom Roje Bedeković. Haljinu koju je Ester nosila na reviji 2022. godine na Dan crvenih haljina kreirala je Diana Viljevac.
Ester je u Vinogradskoj bolnici bila podvrgnuta endovaskularnom zahvatu, kod kojeg se jednim ubodom u prepone izvodi operacija na mozgu te se tako zatvara i izliječi aneurizma.
"Drugi dan kad sam se probudila, otvorila sam oči i vidjela da ležim, da ispred mene žene leže. Nisam mogla okrenuti glavu, no krajičkom oka sam vidjela da i pored mene žene leže i znam da sam se počela pipati po tijelu s rukom da vidim osjećam li dodir, imala sam pelene na sebi i u rukama igle i bila sam priključena na aparate. Poslije nekog vremena došao je jedan mladi medicinski brat, on je bio fizioterapeut i rekao mi je 'Bit ćete vi dobro. Osjećate sve. Bit će s vama sve u redu'", prisjetila se Ester perioda nakon operacije.
"Poslijepodne su me došli vidjeti moja mama i muž iz Pule. Ona inače ima strah od putovanja jer joj je slabo, no ipak je došla. Kad je došla do mog kreveta, kad me je takvu vidjela, odjedanput je nestala, pala je pod krevet u nesvijest. Iznijeli su je iz sobe i više je nisam vidjela dok se nisam vratila kući", dodala je.
Ester je 7. studenog otpuštena iz Vinogradske bolnice te je morala ponovo učiti hodati. No, to je nije pokolebalo, već je hrabro koračala kroz životne i zdravstvene izazove, korak po korak.
'Moj muž nije skoro uopće spavao'
"Tri dana prije otpuštanja iz bolnice polako su me digli iz ležećeg položaja, jer sam stalno ležala. Najprije su me malo posjeli na krevet i onda su me polako postavljali na noge. I to je jedan osjećaj kad nakon toliko vremena stanete na svoje noge, malo kao da lebdite kad osjetite tlo. Fizioterapeut me držao, pa smo polako hodali po sobi, pa bi me sjeo, pa smo opet malo hodali itd. Doktorica je na viziti pitala bi li htjela još ići u Pulsku bolnicu ležati ili bi htjela ići kući, a ja sam uporno ponavljala da želim ići kući. Moj suprug je rekao da će se on brinuti o meni", rekla je Ester.
Kad je došla kući, odvažila se hodati uz suprugovu pomoć, stepenicu po stepenicu, kako bi ušla u svoj stan. Dočekali su je njeni roditelji, a bilo je toliko emotivno da je njena majka zaplakala. Ester je, kaže, sitne građe. Kad je imala moždani udar bila je teška 56 kilograma, a kad se vratila kući iz bolnice, imala je jedva 50 kilograma te ponekad nije imala snage niti sjediti. Nasreću, njen je suprug imao snage za oboje i uvijek je bio uz nju.
"Moj muž nije skoro uopće spavao. Čim bi mi zatrebalo nešto, on bi se odmah ustao da mi pomogne do kupatila, da mi pomogne natrag doći do kreveta i sl. Ja bih svaki dan, malo po malo, iz spavaće sobe došla u drugu sobu. Sjela bih polako na fotelju, pa bih otišla opet ležati, pa bih se vratila u dnevni boravak nakon odmora, pa bih malo vježbala noge na fotelji, pa ruke, više sjedeći jer nisam baš imala toliko snage stajati, pošto sam dugo ležala", objasnila je Ester.
Njoj je trebalo mjesec dana da s gornjeg kata siđe u prizemlje kuće. To je uspjela uz suprugovu pomoć, a nakon toga, Ester se odvažila polako šetati po dvorištu. Kad je to uspješno svladala, na red je došlo hodanje ulicom.
'Ulazak u kupaonicu bio mi je prestrašan'
"Uvijek je netko bio sa mnom, tata, muž, mama, prijatelji ili kuma. Ja bih si zacrtala da idem prošetati 100 metara do klupe i to bih onda napravila. Nakon što bih se odmorila na klupi, hodala bih natrag kući. Tako dan po dan. Svaki dan malo koraka više i tako sam polako počela funkcionirati. Kad sam pred kraj siječnja išla na prvu kontrolu u Zagreb, već sam lijepo i samostalno hodala. Doktorica je bila oduševljena kad me je vidjela kako dobro izgledam i sve sestre na intenzivnoj nisu mogle vjerovati, rekle su mi 'vi ste druga žena od one žene koja je bila tu, što je ono sve doživjela i preživjela'", kazala je hrabra i odlučna Ester.
Ona se od moždanog udara u potpunosti oporavila. Ester i dalje redovito vježba, a najviše voli dva puta tjedno otići na kinesku jogu kako bi se psihički i fizički opustila. Ona puno hoda te može sama obavljati sve kućanske poslove. Psihički je, kaže, ostala ista vedrog, pozitivnog i optimističnog stava, voli se šaliti, posebice na vlastiti račun. Ipak, moždani udar uzeo je svoj danak u obliku straha od kupaonice kojeg se polagano, uz mentalne vježbe, rješava.
"Psihički sam dosta snažna, teške situacije okrenem na šalu. Kroz život sam svašta doživjela. Baka mi je umrla od moždanog udara, to sam sve vidjela i doživjela, a mama je imala lagani moždani, tako da ja ne padam toliko psihički, ali imala sam strah od kupaonice. Sam ulazak u tu prostoriju bio mi je prestrašan, a kupanje i tuširanje, ne mogu vam ni opisati koliki je to strah u meni izazivalo. U početku je netko uvijek bio sa mnom u kupaonici jer se nisam sama mogla oprati, a kasnije je moj 'čuvar' bio bio ispred vrata i strpljivo čekao dok to sama ne obavim. Meni je bilo samo da što prije izađem iz tog prostora. Ostao mi je osjećaj kao da će mi se nešto loše dogoditi u kupaonici", otkrila je Ester.
"Također, zna me uhvatiti nervoza i velika napetost kad se vodi neki razgovor i svi u isti glas počnu govoriti i prepucavati se. Prije moždanog udara sam svima odmah trčala pomoći kad bi od mene netko to zatražio, a sad me jako živcira kad netko meni kaže 'Sad mi to treba!'. Pa, ne možeš imati sad i odmah! Rekla mi je doktorica 'kad vas te stvari počnu nervirati, ti razgovori, vi se lijepo ustanete, pozdravite te ljude i odete. Ne trebate nikome ništa objašnjavati i to je najbolje za napraviti'. Jednostavno, morate se naučiti reći 'ne'. Nakon moždanog udara promijenila sam se u smislu da sam sebe stavila na prvo mjesto. Također, ne želim ulaziti u neke razgovore ili konflikte", objasnila je Ester.
Moždani udar doživi jako puno mladih žena
Ova hrabra žena opomenula je da "ljudi moraju shvatiti da je to vrlo kratki period, unutar četiri ili pet sati, u kojem moraju doći u bolnicu i onda su vam veće šanse za što bolji oporavak od moždanog udara. Neki simptomi, poput glavobolje ili bolova u vratu se pripisuju drugim lakšim zdravstvenim stanjima poput stresa, pa se na moždani udar ne reagira na vrijeme, a u bolnicu se ide kad se pojave teži simptomi poput trnjenja u licu ili nesuvislog pričanja. Nažalost, moždani udar doživi jako puno žena, posebice onih mlađih koje su u dvadesetima, tridesetima i četrdesetima, to sam vidjela svojim očima kad sam ležala na intenzivnoj njezi u bolnici gdje je bilo puno više žena koje su doživjele moždani udar nego muškaraca. Jedna gospođa iz Šibenika i ja smo tada bile najstarije. Nažalost, moždani ne bira, samo udara."
Ester je istaknula da je nakon moždanog udara za uspješan oporavak važna podrška i razumijevanje obitelji i okoline te da se okružite pozitivnim ljudima, jer "negativnost vas baca u neko depresivno stanje".
"Obično nakon moždanog udara žene dosta padnu u depresiju. Tada se osjećate nemoćno, ne možete puno toga više obavljati što ste prije mogli, smetaju vam razgovori, buka… To sve stvara neku paniku u glavi. To je teško nekome objasniti tko to nije doživio. Na neke situacije možete burno reagirati baš zbog ovih okolnih stresora, a to je jače od vas i ljudi ne mogu to shvatiti. Puno ljudi se zatvori u sebe i psihički dosta padne. To je onda jako teško jer vrlo je važno da ste vi psihički dosta jaki, posebice ako morate ići na dužu rehabilitaciju", pojasnila je Ester.
"Važno je da imate s nekim popričati tko je i sam prošao kroz to što vi proživljavate", istaknula je Ester koja uvijek rado savjetom pomaže ženama koje joj se obrate. Ona je, naime, u Puli nastavila djelovati i davati doprinos podizanju svijesti o moždanom udaru u žena. Ester od 2022. godine aktivno sudjeluje u programa javnozdravstvene kampanje "Dan crvenih haljina". Ove godine Nacionalni dan borbe protiv moždanog udara u žena svečano će se obilježiti 7. veljače u Auli Sveučilišta u Zagrebu, a Ester jedva čeka da tada opet vidi svoje drage žene s kojima je prije tri godine nosila modnu reviju.
"Zahvaljujem se medicinskom osoblju Pulske bolnice koji su mi tu noć, kad sam imala moždani udar, pružili pomoć i neurologinji dr. Vedrani Pecek i svom medicinskom osoblju intenzivne njege na neurologiji, prof.dr.doc. Marini Roje Bedeković i dr. Vladimiru Kalouseku koji me je tu noć operirao i spasio život", poručila je na kraju Ester.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Sve više mladih Hrvata doživljava moždani udar: 'Imali smo pacijente s 19 godina'
