Umirovljenica Jela (76) majka je četvero djece te je udovica već 19 godina. Ona je za portal Moje vrijeme otkrila da su njena djeca uspješni ljudi koji su zasnovali vlastite obitelji, no potužila se i da više ne mare za nju.
POGLEDAJTE VIDEO: Umirovljeničke kartice s popustima, da ili ne?: 'Treba podignuti mirovine. Želim svoj novac, a ne popuste'
"S 55 sam godina postala udovica. Kasnije sam pet godina živjela u obližnjem mjestu, bila sam u jednoj vezi koju sam iz mnogo razloga prekinula. Nakon toga sam se vratila u svoj grad, velikim dijelim i zbog brata koji je bio invalid pa sam mu htjela biti od pomoći", započela je svoju ispovijest Jela koja se i sama teško razboljela.
"Dobila sam jaku aritmiju srca i kvaliteta mog života je opadala. Imala sam psića koji mi je davao volju i snagu da sam još pet godina uspijevala pomagati bratu, što god je povremeno trebao jer je uz mene imao i stručnu njegu. No, oko mene se sve nekako mijenjalo na način na koji nisam očekivala", kazala je.
Jeli su djeca povremeno pomagala za vrijeme pandemije Covida-19, no nije viđala svoje unuke.
Kako su unuci rasli, to ih je rjeđe viđala
"Onda je korona učinila svoje. Kao rizična osoba morala sam biti u izolaciji, donosili su mi na balkon što je trebalo, ali su veze s unucima de facto nestajale i nisu se obnovile. Za rođendane sam im slala čestitke uz nešto novčanog priloga u njima, ali je to postala rutina kao da je baka poštar", istaknula je.
"Prestala su naša zajednička druženja uz puhanje svijeća. Samo sam ih dvaput u četiri godine uspjela okupiti – za jedan Božić kad su svi bili kod mene, i za jedan svoj rođendan. Povremeno bi netko došao na ručak ili na rivu na kavu i piće, ali kako su djeca rasla, to se smanjivalo i nestajalo", dodala je nesretna baka.
"Povremeno bi netko došao na ručak ili na rivu na kavu i piće, ali kako su djeca rasla, to se smanjivalo i nestajalo", rekla je nesretna baka. Foto: Ilustracija
Jela je za jedan svoj rođendan svih petoro unučadi počastila pizzom, no njima se to baš i nije svidjelo.
"Najstariji je bio već srednja škola, ostali su bili osnovna i jedan još u vrtiću. To je jedno od mojih zadnjih radosnih dana i mojih radosnih rođendana. No, oni na moju veliku žalost nisu pokazali da im je to nešto što će i sami pamtiti", otkrila je.
'Čudim se kako sam uz sve probleme ostala živa'
"Zaredali su se dani i mjeseci kada sam se osjećala sve gore, ali nisam tražila pomoć osim u doista iznimnim situacijama. Svi živimo blizu, ali smo sve udaljeniji kao ljudi. Sve je manje povezanosti. Jedina kći je u svemu odigrala neshvatljivu ulogu rušeći sve poveznice među svima nama. Moji unuci su sada već svi veliki, jedino najmlađi unuk je još mali i ima pet godina. Nije znao ni kako se zovem", istaknula je.
"Situacija se kod moje kćeri doista drastično promijenila. Naglo je prekinula sve veze sa mnom, ali i s braćom. Unuci se međusobno gotovo i ne poznaju, a meni je sve to postalo prestrašno za pojmiti i podnijeti. Najmlađi unuk koji mi ne zna ni ime često je kod drugih bake i djeda koji mene ignoriraju, naročito baka, a žive u kući iza mene, dijeli nas samo njihov vrt", dodala je Jela.
Ona je mislila angažirati institucije da joj pomognu oko viđanja unuka, no od te ideje je odustala.
"Kako su izabrali, tako neka sada žive s tim. Niti pijem, niti pušim, niti sam bila problematična u životu i mogu jedino biti ponosna na to što su svi izrasli u ozbiljne i radišne ljude. Na žalost, negdje su putem izgubili empatiju čak i za rođenu majku i baku. Mnogo je još toga što sam progutala i jedino što nakon svega još mogu reći je da se ponekad i sama čudim kako sam uz sve probleme ostala živa", ispričala je na kraju baka Jela.
