Nedavno provedeno američko istraživanje pokazalo je da su izgledi za izlječenjem i preživljavanjem pacijenata oboljelih od raka veći kod osoba koje žive u bračnoj zajednici nego kod samaca, a glavnu ulogu u tome ima pružanje potpore tijekom bolesti, stalna njega i briga za oboljelog, razgovor, 'rame za plakanje', emocionalna povezanost, dok socijalno-ekonomski status ili financijski razlozi nisu od većeg značaja.
U teškoj bolesti dobro je imati pokraj sebe partnera jer su izgledi za preživljavanjem i poboljšanjem stanja puno veći, smatraju američki znanstvenici s Instituta za prevenciju karcinoma kalifornijskog sveučilišta u San Diegu. Njega, briga i lijepa riječ bračnog druga ili družice pomažu u borbi protiv raka.
Rezultati studije, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Cancer, ukazuju na to da je stopa smrtnosti kod oboljelih samaca bila za 27 posto veća nego kod oženjenih muškaraca, odnosno 19 posto veća kod neudanih oboljelih žena nego kod onih koje su živjele s bračnim partnerom.
"Čini se da kod bračnih parova veliku ulogu igra potpora i manja socijalna izoliranost", rekla je voditeljica istraživanja, dr. Scarlett Lin Gomez koja je s kolegama u razdoblju između 2000. i 2009. pratila razvoj bolesti kod 800.000 kalifornijskih pacijenata kojima je dijagnosticiran rak. Fokusirali su se na pacijente s invazivnim malignim oboljenjima.
Njihovo istraživanje pokazalo je da financijska situacija nije imala velik utjecaj na izglede za poboljšanjem zdravstvenog stanja i duljim preživljavanjem oboljele osobe. Važni su bili svakodnevan razgovor s oboljelim, briga koja se iskazivala pripremom manjih svježih obroka, briga o redovnom uzimanju lijekova, vožnja oboljele osobe liječniku i neprestana prisutnost. Kod oboljelih je zamijećen manji stres i dugoročno poboljšanje zdravstvenog stanja.
Istraživanje, istaknuli su znanstvenici, ne znači da samački život uzrokuje smrt od karcinoma, ali je moguće da određene karakterne crte zbog kojih se ljudi odluče ući u brak, poput boljeg fizičkog ili emocionalnog zdravstvenog stanja nego kod osoba koje ne pronađu odgovarajućeg bračnog partnera, imaju utjecaja na stopu preživljavanja, piše časopis Cancer.
Studija je pokazala i da je iznimno važno da oboljeli koji žive sami za vrijeme liječenja karcinoma potraže potporu prijatelja ili članova obitelji, a to se osobito odnosi na neoženjene muškarce. Razlog je u tome što oni u puno većoj mjeri imaju socijalnu korist od braka, tvrdi psihologinja s Andersonova centra za liječenje raka koji djeluje pri Sveučilištu Teksas, Catherine Powers-James.
"Unatoč tomu što i muškarci i žene vjeuruju da predstavljaju teret drugima kada traže pomoć i potporu, žene su tomu sklonije od muškaraca. Samci koji nemaju bliske prijatelje trebali bi razmisliti o traženju stručne pomoći", smatra Powers-James.
Iako svi brakovi nisu jednako uspješni niti jednako kvalitetni s obzirom na povremene krizne periode, znanstvenici su kroz studiju zamijetili i da dugoročan život u braku poboljšava zdravstveno stanje pojedinca te njegovu kvalitetu življenja općenito, a izgledi za dugovječnost osoba koje stare u paru, veća je nego kod onih koji su odabrali samački život.
