No psiholozi i sociolozi na problem gledaju znatno drugačije. A svoje postavke i dokazali. Da se sve svodi na kemiju, neurotransmitere i aktivne tvari u drogama, onda bi i svi pacijenti koji su primili morfin bili ovisnici. Ili veterani koji su se tijekom rata uništavali heroinom.
Problem je u praznini, ljudskoj urođenoj potrebi povezivanja s drugima. Kada nema drugih, ljudi se "povezuju" s alkoholom, igricama, fejsom, drogama... Ne pomaže previše niti ponavljano "mora se maknuti od lošeg društva".
Ovisnicima je često to jedina društvena interakcija, a ako te veze (koliko god destruktivne bile) ne zamijeni drugima, osjećat će se još usamljenijim, a time i skloniji drogama.
Na žalost, to objašnjenje znači da će rješavanje ovisnosti još teže: puno je veći problem iskorijeniti usamljenost, segregaciju i diskriminaciju nego "samo" fiziološku potrebu mozga.