Noćne more i teror tijekom sna, liječnici promatraju kao stanja koja karakterizira ekstremni osjećaj terora i nemogućnost da se povrati puna svijest. No postoje razlike među njima. Noćne more zbivaju se u posljednjoj trećini noći (između 4 i 6 sati ujutro), tijekom REM faze dubokog spavanja. To je faza u kojoj sanjamo. Ovi zastrašujući snovi javljaju se u fazama života u kojima osoba osjeća nesigurnost, emocionalnu borbu ili krivnju i može se javiti kod svih dobnih skupina.
Osoba se iz četvrte faze sna budi naglo uz uzdah, mrmljanje ili krik. No osobu je najćešće jednostavno probuditi i utješiti.
Djeca u dobi od 4 do 6 najčešće imaju noćne more, a doživi ih oko 3 posto dječaka i djevojčica. Dijete se iz noćne more najčešće budi uz krik, a dolazi i do preznojavanja i ubrzanog disanja.
Kad većina ljudi govori o noćnim morama misli na stanja noćnog terora, koji je vrlo čest - kod 15 posto male djece.
Liječnici upozoravaju da nikad ne vičete ili treste osobu koja proživljava noćni teror - ovo će ih samo dodatno zbuniti i uznemiriti. Tješenje uz zagrljaj i nježno sputavanje može pomoći. Snažni dokazi ukazuju da se sklonost noćnom teroru prenose genetski. Iako postoji niz okidača, najčešće ih potiče emocionalni stres nakupljen prethodnog dana i visoka temperatura. Neispavanost je također bitan faktor.
Obično se pojavi u prvoj trećini noći dok je dijete premoreno, ili ako je u prethodnih nekoliko dana poremećen raspored spavanja. Tijekom ovih epizoda koje mogu potrajati od par do čak 40 minuta dijete ne sanja i obično nema sjećanje na strah koji je pokazalo u snu. Ako nešto sjećanja i ostane riječ je o nejasnom osjećaju proganjanja ili zatočenosti.
Noćni terori događaju se, naime nešto ranije u noći, između 1 i 3 sata ujutro, u dubokim stadijima ne-REM faze. Isprva je nemoguće u potpunosti probuditi osobu koja i dalje spava otvorenih očiju, a nakon epizode osoba opet zaspi bez buđenja.
Kod noćnih terora češće dolazi do djetetova vrištanja, znojenja i potpunog straha. Kod noćnih je terora teško, gotovo nemoguće, probuditi i utješiti dijete.
Djeca se ponekad mogu sjetiti noćnih mora, makar nekih njenih dijelova, ali se teško mogu sjetiti noćnog terora. Noćni terori su mnogo rjeđi od noćnih mora i najčešći su kod manje djece, posebno kod dječaka.
Noćni terori obično nestanu do puberteta, iako je moguće da ih imaju i odrasle osobe. Ako se noćni terori često javljaju, javite se svome liječniku.
Ipak standardni medicinski tretman kod djece nije potreban. Liječnik će možda savjetovati roditelje da paze na raspored spavanja svog djeteta i omoguće mu više odmora, te eliminiraju stres iz njegovog života.
Uz to roditelji mogu zabilježiti vrijeme kad se noćni teror najčešće javlja i probuditi dijete nekih 15 minuta prije. Nakon 4 do 5 minuta dijete može opet zaspati. Tjedan dana kasnije stanje se obično popravlja i dijete više ne treba buditi.
Kod ozbiljnijih slučaja liječnik može propisati antidepresiv, što je češće kod odraslih kod kojih se ovaj poremećaj također može javiti. Liječnik može preporučiti i psihoterapiju.
Liječnici upozoravaju da nikad ne vičete ili treste osobu koja proživljava noćni teror - ovo će ih samo dodatno zbuniti i uznemiriti. Tješenje uz zagrljaj i nježno sputavanje može pomoći.