Mi smo mediteranska zemlja, ali biljke koje se već stoljećima uzgajaju na području Mediterana često smetnemo s uma. Nadajmo se da to nije slučaj i s origanom. Pod pojmom origano ne podrazumijeva se samo jedna biljka, nego nekoliko različitih vrsta koje zajedno čine origano koji se koristi u kulinarstvu. U Europi i Sjevernoj Americi najčešće se prodaje Origanum vulgare, koji je poznatiji kao divlji mažuran, a pripada porodici Lamiaceae.
Ovu biljku se u medicinske svrhe koristilo još u antičko doba, kad su se njenim lišćem liječile kožne rane te ublažavala bol u mišićima, a koristila se i kao antiseptik. U tradicionalnoj medicini koristi se kod astme, grčeva, dijareje i kod loše probave. I danas se još uvijek u Grčkoj često koristi čaj od origana kao narodni lijek protiv prehlade, dispepsije i općenito za poboljšanje zdravstvenog stanja.
Daje 'talijanski' okus jelima
Sitno, zeleno lišće origana koristi se i u svježem i sušenom obliku kao začin, a jelima daje opor, ugodno gorkast, aromatičan okus. Origano sadrži dva kemijska spoja, karvakrol i timol, koji pridonose osjećaju topline u ustima zbog djelovanja na stanice osjetljive na temperaturu zvane ionski kanali. Često je korišten u mediteranskoj kuhinji, pa je poznat po stvaranju karakterističnog, 'talijanskog' okusa u jelima, a dobro se slaže s jelima poput pekarskih proizvoda, povrća, mahunarki, ribe, pizze, umaka od rajčice i ljutih meksičkih jela.
Korisne tvari
S obzirom da postoji puno različitih vrsta origana, ne iznenađuje činjenica da i količina biološki aktivnih tvari u tom začinu jako varira. Glavni terpeni sadržani u esencijalnom ulju origana su karvakrol i timol, te p-cimen i γ-terpinen, koji služe kao prekursori u sintezi timola i karvakrola. Timol se vrlo često koristi u parfemima i vodici za ispiranje usne šupljine.
Ostale biološki aktivne tvari origana su fenolne kiseline: kafeinska, kumarinska, ružmarinska kiselina, kafeol, ursolna i karnozinska kiselina te mješavina flavonoida. Od svih fenolnih tvari vodeni ekstrakt lista origana sadrži najviše ružmarinske kiseline, a upravo je ružmarinska kiselina dominantan fenolni spoj u začinima iz porodice Labiatae, kao što su origano, ružmarin i kadulja. Ružmarinska kiselina ima nekoliko zanimljivih bioloških djelovanja, poput antivirusnog, antibakterijskog, protuupalnog i antioksidativnog. Zahvaljujući prisutnoj ružmarinskoj kiselini, određene biljne vrste imaju blagotvorno djelovanje na zdravlje ljudi.
Također, ružmarinska se kiselina pokazala vrlo korisnom u mesnoj industriji zbog svoje antioksidativne sposobnosti. U mesu se odvijaju reakcije koje dovode do narušavanja njegove kvalitete, pa začini, osim okusu i aromi, pridonose i čuvanju mesa. Također, ustanovljeno je i kako mogu spriječiti razvijanje potencijalno karcinogenih tvari koje nastaju tijekom pečenja mesa na visokim temperaturama.
Djelovanje na zdravlje
Origano, kao i pojedinačne tvari izolirane iz origana predmet su znanstvenog istraživanja i do sada su studije dokazale njihovo antimikrobno djelovanje protiv patogena koji izazivaju trovanje hranom. No upitna je njihova učinkovitost u borbi protiv infekcija kod ljudi. Origano sadrži nekoliko moćnih antioksidansa za koje se smatra da djeluju povoljno na kardiovaskularni i živčani sustav, zatim otklanjaju simptome upale u organizmu i moduliraju razinu glukoze i lipida u krvi. Također, zabilježena su i njegova antikarcinogena svojstva te povoljno djelovanje na jetra.
Nekoliko studija koje su se bavile ispitivanjem djelovanja ružmarinske kiseline pokazale su kako unos od 1,5 mg dnevno kod životinja značajno smanjuje upalni proces kod artritisa i alergijske astme. Kod ljudi koji pate od sezonskog rinitisa, uzimanje 50 do 200 mg ružmarinske kiseline dnevno značajno je smanjilo simptome alergije.
U preliminarnim studijama, pokazalo se kako origano i pojedinačne tvari iz origana ostvaruju utjecaj na središnji živčani sustav i različite funkcije, uključujući i olfaktorni sustav. Studije na životinjama zabilježile su kako ružmarinska kiselina u dozi od 2 mg/kg tjelesne mase, primijenjena intraperitonealno, djeluje antidepresivno i može spriječiti promjenu emocionalnog stanja izazvanu stresom.
Svakako su potrebna daljnja istraživanja koja bi potvrdila biološku iskoristivost origana kod ljudi te njegovu učinkovitost, no sigurno je da bi se njegova upotreba u prehrani trebala poticati ne samo zbog arome hrane, nego i zbog dokazane sposobnosti o suzbijanju rasta širokog spektra štetnih mikroorganizama koji mogu izazvati trovanje hranom.
Mirja Jošić, dipl.ing. http://www.vitamini.hr/
