Johanna Watkins, 29-godišnja Amerikanka alergična je, među ostalim, na prašinu, hranu i kemikalije. Njen suprug Scott napravio joj je "sigurnu zonu" – sobu u kojoj su prozori blokirani, nema sunca i soba je pokrivena plastikom, prenosi Independent. Što je još gore, Johanna je alergična i na većinu mirisa ljudi, uključujući i onaj svog supruga. Scott ne može ni zagrliti svoju suprugu a da ju ne ozlijedi, pa živi u drugoj sobi u prizemlju.
Johanna boluje od sindroma aktivacije mastocita (mast cell activation syndrome, MCAS). Prošla je 30 liječnika prije nego što su konačno otkrili da boluje od rijetkog poremećaja.
Mastociti su tip bijelih krvnih zrnca koji ispuštaju kemijske spojeve u naš organizam i tako kontroliraju naš imunološki sustav. No Johannini mastociti ne rade kako bi trebali – otpuštaju spojeve u pogrešno vrijeme na pogrešnim mjestima.
Prvi slučaj MCAS-a dijagnosticiran je prije svega devet godina i malo se zna o ovom poremećaju. Procjenjuje se kako od sindroma pati od jedan pa čak do 15 posto ljudi. Kod većine je blag i lako se liječi, no Johannin slučaj je osobito težak i liječnici još nisu našli tretman koji bi joj pomogao.
Sama u sobi, Johhana jedino preko tehnologije ima prozor u svijet – chata, telefonira i čita. Sobu napušta jedino kada ide liječniku, a svaki put je prilično bolno.
"Čim se otvore vrata, osjetim. Čitavo tijelo kreće u napad. Osjećam se kao da moj organizam ratuje protiv samog sebe. Grlo mi se automatski stisne. Osjećam se kao da me Darth Vader davi" opisuje Johanna.
Johanna može jesti tek nekoliko namirnica – mljevenu janjetinu, točno određeni komad govedine, krastavce i mrkve. Svaki dan, Scott satima priprema hranu.
Usprkos svemu, Scott i Johanna ostaju optimisti. "Mogao bih kukati ili moliti da sve to nestane. Naravno, na trenutke bismo najradije da to nestane, ali imamo ono što imamo, a ne bismo mogli tražiti bolje i ljubaznije ljude koji nam pomažu" ističe Scott, a Johanna dodaje: "Nevjerojatno sam svima zahvalna na njihovoj pomoći. A činjenica je da sam uspjela preživjeti, i živim još jedan dan"
