Izreka kaže: tko rano rani, dvije sreće grabi, a i opće je mišljenje da su ranoranioci organiziraniji i produktivniji od osoba koje ujutro vole dulje spavati, a lijegati kasnije, no znanstvenici tvrde da noćne ptice u kvaliteti života ne zaostaju za onima koji ustaju ranije.
Činjenica je da u današnje doba u maloj mjeri možemo kontrolirati hoćemo li biti jutarnji ili noćni tip. Istraživanja su pokazala da je ta preferencija gotovo u potpunosti genetski uvjetovana te da je sklonost tomu hoćete li postati noćna ptica ili ranoranilac zapisana u vašem genetskom kodu.
No i našim je precima takav bioritam pojedinaca bio od velike važnosti jer je u vrijeme kada su na Zemlji živjele zajednice lovaca i sakupljača bilo iznimno opasno dopustiti da svi njezini članovi spavaju istodobno. Netko je morao imati drukčiji bioritam i "čuvati stražu", prenosi ScienceAlert.
U modernim su vremenima ljubitelji kasnog lijeganja zbog prirode radnog vremena i društvenih obveza prirodno zakinuti i konstantno neispavani. Neispavanost ljubitelja kasnog lijeganja koje im nameće ispunjavanje društvenih normi znanstvenici su nazvali "društveni jet lag".
Dakle, znanstveno je dokazano da su noćne ptice na određeni način u nepovoljnijem položaju jer neispavanost utječe na moždanu aktivnost. Stoga noćobdije imaju manje bijele moždane tvari koja pomaže neuronima u komunikaciji s drugim moždanim stanicama, a to znači i manju mogućnost za proizvodnju hormona "dobre volje", serotonina i dopamina.
Ali noćobdije su, kažu znanstvenici, kreativnije i imaju bolje kognitivne sposobnosti od jutarnjih tipova. A nedostatak bijele moždane tvari kod njih se nadomješta lučenjem viših razina kortizola, hormona stresa, koji se povezuje s više poslovnih mogućnosti te s financijskom dobiti. Usto su, prema istraživanjima, noćni tipovi psihički izdržljiviji od ranoranilaca.
A kada je o tinejdžerima i spavanju riječ, pravila nema - čini se da hormonalne promjene privremeno mogu prevladati genetske različitosti. Samo privremeno.
