Hrvatske proizvode domaći kupci vole i cijene više od ostalih. No u trgovinama se skrivaju i artikli koji na prvi pogled lako zavaraju da stižu iz Hrvatske, iako je lijepa njihova neka sasvim druga zemlja.
Istarski salamin tako s Istrom povezuje samo receptura i pakiranje, dok je zapravo napravljen u Italiji. Tuna ukrašena crveno-bijelim kvadratićima aludira da je hrvatska, a zapravo stiže iz Španjolske. Tvrtka koja svoje proizvode reklamira kao "Samo najbolje iz Dalmacije", bosiljak uvozi iz Egipta, a origano iz Turske, a dalmatinski barba svoje je lignje ulovio u Južnoj Koreji.
Na nekim proizvodima je jasno istaknuto da dolaze iz Hrvatske. Međutim, deklaracija govori nešto drugo. Piše da je zemlja podrijetla zemlje članice Europske Unije i zemlje koje nisu članice Europske Unije. Na kraju priče ne znamo dolazi li i kap ovog meda iz Hrvatske.
Kupci su zgroženi.
Slučajevi navedeni u ovoj priči možda nisu primjer nečega nelegalnog, ali kupci bi trebali prijaviti kad im se nešto čini nepoštenim.
"To su marketinški trikovi i od slučaja do slučaja treba
procjenjivati da li takav marketinški trik pošten ili bi se
smatrao nepoštenom poslovnom praksom. Ako bi se smatrao
nepoštenom poslovnom praksom, svakako ga se može sankcionirati,
odnosno zabraniti", izjavila je Dijana
Kladar, pravna savjetnica udruge Potrošač.
Nebrojenim akcijama Kupujmo hrvatsko od domaćih se proizvoda
polako stvorio brend za kojega su kupci spremni platiti više. Baš
je zato unosno nešto okititi hrvatskim ruhom, čak ako je i još
donedavno plivalo na drugoj strani svijeta.
