Čak se i centralni prizor rođenja u Bibliji opisuje prilično šturo, a tri mudraca i životinje zapravo su bili skrivena poruka koja je nastala stoljećima kasnije
Božić ne bi trebao biti danas? Datum Isusova rođenja i druge nevjerojatne teorije koje našu tradiciju bacaju u vodu
1. Krist se rodio 25. prosinca: Često ponavljani narativ kako je kršćanstvo širenjem uzimalo i poganske rituale te ih odjenulo u kršćansko ruho samo je djelomično točno. Točnije bi bilo reći da je kršćanstvo popustilo i pristalo na kompromis tek nakon duge i žestoke borbe, a to osobito vrijedi za Božić. Kršćanstvo je postojalo stotinama godina prije nego je ikome uopće palo na pamet slaviti Kristovo rođenje. Štoviše, rani kršćani su slavljenje bilo čijeg rođendana smatrali u najmanju ruku neumjesnim. Tek 200. godine prvi puta se spominje u datum rođenja Isusa Krista u spisima iz Egipta koji ga smještaju 20 svibnja. Datum 25. prosinca prvi puta se spominje sredinom četvrtog stoljeća, ne slučajno u Rimu. To svakako ide u prilog teoriji da je Božić zamijenio poganski blagdan. U četvrtom stoljeću prestaju progoni kršćana u Rimskom carstvu, ubrzo ono počinju progoniti druge, no praksa slavljenja zimskog solsticija ostaje. A zašto onda 25. prosinca a ne 21. ? Ovisi koga pitate. Kršćanska argumentacija bila je jednostavna , Dok se od 1854. blagdan začeća Marije slavi 8. prosinca, rani kršćani vjerovali su kako je Isus je začet istog dana kada je i raspet, što je po tadašnjem kalendaru padalo 25. ožujka. Doda li se na to devet mjeseci – Kristovo rođenje pada 25. prosinca.
2. Slavi se zapravo zimski solsticij: Drugi razlog zašto se baš 25. prosinca slavi Božić treba tražiti u poganskoj svečanosti Nepobjedivog sunca. U vrijeme od 1. do 4. stoljeća, na opći užas rimskih konzervativaca, istočnjački mistični kultovi bili su jako popularni u Rimu. I ne pritom ne mislimo na kršćane, nego prvenstveno mitraizam. Ovaj kult, koji se dosta labavo temeljio na zoroastrejskom božanstu Mitri, rimski Mithraizam ispočetka je bio misteriozni kult popularan u rimskoj vojsci da bi se ekspresno proširio po čitavom zapadnom carstvu. Slijedeći rimski mitraizam, rimski car Aurelije 25. prosinca proglasio je blagdanom Sol Invictus. Temeljne odrednice bile su iste kao i kod mitraista - žrtvovanje bika 25. prosinca kako bi se Nepobjedivo Sunce ponovo rodilo. Dakle, Božić nije prihvaćen kako bi se zamijenio solsticij kod pogana nego točno određena svetkovina najvećeg konkurenta u Rimskom carstvu.
3. Umjetna/prirodna jelka je bolja za okoliš: Načelno, obje tvrdnje mogu biti točne. Prirodna jelka dok raste uklanja ugljikov dioksid, stvara stanište životinjama, a sva drvca koja se prodaju su i namjenski posađena pa njihova sječa ne uništava šumu. Nakon što se iskoristi, iza drvca ostaje samo kompost, a čak i ako ga spalite, u zrak će ispustiti samo onoliko CO2 koliko ga je za života preradilo. S druge strane., dok se proizvodi umjetno drvce 'skrivi' podosta stakleničkih plinova, a kao otpad ostaje plastika. Ali zato se može koristiti godinama, a kako se skladišti u domu (garaži, tavanu…) ne ispušta se CO2 dok se vozi po njega. Također, daleko je manji rizik od požara. Sve u svemu razlika je tolika da čak ni direktor američke udruge za božična drvca (koja snažno zagovara umjetna drvca), koji ima jako dobar razlog biti pristran, kaže da iz ekološke perspektive fundmentalne razlike nema.
4. Sveta tri kralja: Za biblijske likove koji su toliko centralni za prikaz Kristovog rođenja da imaju i vlastiti blagdan, bilo bi za očekivati da su detaljno opisani u Bibliji. No spominje ih samo Evanđelje po Mateju. Opisuje kako su magi s istoka, posjetili kralja Heroda i pitali ga za kralja Židova, a kada su ga našli, dali su mu mirtu, zlato i tamjan. Ne spominje se da su bili kraljevi ( magi su etnička skupina, koja je zahvaljujući njihovoj ulozi u Perzijskom carstvu postala sinonim za učenjake i astronome ) pa je prijevod mudraci svakako prikladniji, ne spominju se deve pa čak niti njihov broj. Primjerice u Sirijskoj crkvi (koja je dosta starija od katoličke, a i bogoslužje drži na jeziku kojeg su govorili Krist i apostoli), čest je prikaz 12 mudraca. Također, iako su u pravilu prikazani u jaslicama, Matej samo spominje kako su našli Isusa u kući s majkom. Sudeći prema Harodovom pokolju novorođenčadi, vjerojatno su se pojavili u ljeto ili proljeće nakon rođenja.
5.Jaslice: Iako su jaslice centralne za slavlje Božića, i za razliku od kićenja bora koji proizašao iz germanske tradicije rasprostranjene među svim kršćanima, prilično su slabo opisane u Bibliji i spominju se u dva evanđelja. U onom po Mateju je priča o mudracima, dok Luka opisuje kako su se novorođenom Isusu došli pokloniti pastiri. Životinje se ne spominju izrijekom, niti se spominju kako je porođaju svjedočio anđeo. Tradiciju jaslica pokrenuo je sv. Franjo Asiški, koji je 1223. postavio žive jaslice. Kako su tada mise služene na latinskom, puk je o sadržaju Biblije učio uglavnom iz predstava pa je želio prisdpobiti i Kristovo rođenje. Od tada se ideja jaslica širi, a vremenom postaju i svojevrsni propagandi alat. Uz ovce, dvije životinje koje su prilično česte u prikazu su magarac i vol. U nekim prikazima, magarac i vol griju bebu svojim dahom, no u drugim se otimaju za dekicu dekicu kojom je pokriven. U prvom slučaju, želi se pokazati kako su se i životinje pokorije Sinu Čovječjem. U drugom prikazu, koji je dosta popularan tijekom renesanse, 'zli' magarac i vol simboliziraju Židove i pogane koji sumnjaju u svetost Isusa.
6.Djedica leti zbog sobova: Lik današnjeg Djedice zbir je više tradicija, od SAD-a pa sve do Sibira, a ključnu odrednicu dali su mu Laponci. Narod Sami koji žive od sobova zimi je znao sušiti muhare i potom ih jesti kako bi padali u trans (ili se otrovali nasmrt). Pritom su često vidjeli svoje sobove kako lete, a neki time i objašnjavaju crveno-bijelu kombinaciju boja. Tradicija sušenja i jedenja muhara rasprostranjena je koliko su rasprostranjeni i sobovi te je poznata i Sibiru.
7.Božične čestitke i ukrasi: Snježne pahulje su neizostavni blagdanski motiv, ali čini se da su prilično razljutile znanstvenike. Prije 10- ak godina, u otvorenom pismu prestižnom časopisu Nature, kemičar Thomas Koop pobunio se protiv pahuljica koje „krše zakone fizike“. Svaka pahuljuica je jedinstena, ali sve imaju jednu stvar zajedničku – šest stranica. A što ga je još više ljutilo od četverokratkih, peterokrakih ili osmerokrakih zvijezda, križeva ili poligona je to što kristalnu strukturu leda znamo već 400 godina.
8. Djedica ima radionicu na Sjevernom polu: Onda bi Djedica uskoro mogao ostati bez svoje nastambe. Na stranu što je pitanje kako bi točno uzdržava sobove (okej, možda polete pa se najedu u sibirskoj tundri), još manje čime točno hrani vilenjake, ali Arktik neumitno nestaje. Od 1980. izgubio je 40 posto površine leda , a što ga više gubi, to se brže topi jer se sve više metana koje je dotada bilo zarobljeno ledu se otpušta u atmosferu, a sve je manja površina koja reflektira sunce natrag u svemir. Procjene variraju kada će točno nestati sjeverna ledena kapa, no nestati će sigurno. Ako mislite da su u pitanju tek nagađanja, najbolje je proučiti koliko se točno Rusija i SAD, a odnedavno i Kina (koja se proglasila zemljom bliskom Arktiku) nadmeću oko prvenstva nad korištenjem resursa jednom kada se led otopi.
Kada je riječ o Božiću, sve od jaslica pod borom i ukrasnih pahulja je prilično pogrešno, pa čak i rasprava oko umjetne ili prirodne jelke nema nekog smisla