Prije točno dva tjedna sam odlučila početi zapisivati na što sve trošim novac tijekom dana, svaki dan. Dosta ambiciozno (čitaj 'blesavo'), znam, ali zapravo sam samo zaista htjela vidjeti gdje mi sav taj novac odlazi, jer ga uvijek nekako samo nema, a "kunem se da danas ništa značajno nisam kupila danas". Bila sam posve uvjerena da ću iz ovog svog malog eksperimenta nešto revolucionarno pametno izvući, ali sam se malo razočarala u samu sebe i vlastitu organizaciju već nakon nekoliko dana. Barem na početku. Kasnije sam shvatila da su i ove moje male lekcije zapravo ogromne. Uglavnom, da krenemo. Odlučila sam vam redom pobrojati što sam sve naučila o sebi tijekom svog mini eksperimenta, a ovaj ću popis tu i tamo i sama opet pročitati.
1. Užasno sam zaboravljiva
Pregledavanje računa
Kad sam sama sebi uvalila ovaj zadatak, prvo mi je kroz glavu prošla pomisao: "Okej, super ideja, ali sad kad si svjesna toga da svaki dan zapisuješ na što trošiš, nećeš trošiti na gluposti i biti ćeš mnogo svjesnija kad je raspolaganje novcem u pitanju." Netočno. Zaboravila sam da moram zapisivati već nakon dva dana, pa sam onda prekopavala torbu i novčanik u potrazi za računima i gledala SMS-ove iz banke što sam i gdje plaćala karticom.
Također, činjenica da sam znala da moram zapisivati na što točno trošim nije mi baš previše pomogla da tu i tamo (čitaj: 'prečesto') ne potrošim novce na neku glupost. Primjerice, jedan dan sam kupila džem od višnje jer mi je sam naziv zvučao prefino, a doma sam već imala dva domaća džema, neotvorena. A ova nas priča zapravo super uvodi u sljedeći lekciju koju sam naučila o samoj sebi.
2. Hrana je trenutno jedina stvar na koju trošim (očito i skoro doslovno)
Kunem vam se, na onom mom popisu, osim karata za tramvaj i tu i tamo nekog sredstva za čišćenje, nema ničeg osim hrane. Doslovno. Ali, zapravo najbolje da vam jednostavno fotkam dio svog popisa, to će vjerojatno biti najbolji mogući dokaz.
Ne možeš bez ovoga, jednostavno ne
Iako, ovo zapravo nije loša činjenica, jer, realno, kak' možemo preživjeti bez hrane? I popis je dosta realan, jer sam trenutno još uvijek u fazi u kojoj vlastitim džeparcem plaćam hranu, odjeću i ostale sitne potrepštine, dok do kraja ne stanem na vlastite noge, a kako sam tijekom ova dva tjedna taman izbjegla onu jesensku obnovu garderobe (kod mene to znači - trebam dužu jaknu i jedne hlače) - nije baš toooliko čudno da sam trošila samo na šunku, sir i džem.
3. Tek nakon što sam završila s eksperimentom sam počela zapravo razmišljati o istom
Iskreno, tek kad sam nakon dva tjedna pogledala u svoju bilježnicu i pročitala popis još jednom, počela sam razmišljati o tome kako i na što trošim. Što sam shvatila? Ništa što već zapravo nisam znala. Samo sam mnogo toga osvijestila.
- Hrana je užasno skupa (i nemojte naručivati Wok ako provjereno ne znate da valja!!!!)
- Od danas više neću kupovati tri čokoladice odjednom (jer, realno, Vlatka, dosta ti je i jedna)
- Malo se bojim trenutka kad ću postati potpuno financijski neovisna (znam, nisam jedina)
- Moram poraditi na zapisivanju svega bitnoga, jer ako si kažem: "Ma sjetit ćeš se kasnije" i ne zapišem ono što sam trebala zapisati, to u principu znači da se neću sjetiti
- Hrana je užasno skupa
- Trebala bih biti još zahvalnija na onome što imam, jer sam se suočila i svaki dan se suočavam s onima koji imaju puno, puno manje
- Ako možete, bilo kako, pomozite onima koji imaju manje od vas (Ja se trudim..) I ako ne možete izdvojiti puno, pomozite jednim kruhom i mlijekom baki koja kopa po kontejneru, vrećom plastičnih boca koje skupljate već tjednima, a gospodinu koji ih skuplja po ulici u nedjelju ujutro trebaju mnogo više nego vama...
4. Zapravo, nisam naučila ništa posebno veliko i revolucionarno (i to je okej)
Možda sam od ovog svog mini eksperimenta očekivala previše, vatromet, zabavu, revolucionarna otkrića i slično, ali zapravo - nisam naučila ništa posebno veliko. Mogu samo reći da mi je bilo zabavno vidjeti koliko zapravo volim hranu i slatkiše (da, znam da ste dosad već shvatili...), da mi je bilo zabavno testirati vlastiti mozak i pokušati se prisjetiti što sam ono točno jučer kupila u Lidlu jer si nisam zapisala na vrijeme pa sad ne znam..., da mi je bilo fora kasnije prelaziti popis, ali, u biti, ništa više od toga. Zasad. Ali činjenica je da sam još užasno mlada i da me tek čekaju oni pravi i veliki troškovi, ali o njima ću razmišljati kasnije. Zapravo, za manje godinu dana, ali tješim se da do tog trenutka ima još vremena... (Nema...)
5. Napokon sam se učlanila u knjižnicu, rezervirala sam si kratko putovanje, pomogla sam nekome...
Ustvari sam skužila da ovo, na kraju krajeva, i nisam radila kako bih naučila nešto veliko i bitno. Ovo sam radila zato da bih samu sebe malo osvijestila i vidjela što moram popraviti, a s čime moram nastaviti. U međuvremenu, u ova dva tjedna, nisam kupovala samo gluposti. Na primjer, prije tri dana sam se napokon učlanila u gradsku knjižnicu, da knjige više ne moram posuđivati od drugih i preko posrednika. Pomogla sam nekome kome je to u tom trenutku bilo najpotrebnije, onim svojim keksima koje stalno kupujem i kojih se toliko grozim u ovom tekstu. Rezervirala sam si kratko putovanje za početak 11. mjeseca, o kojem pričam već mjesecima. Nikakva revolucionarna lekcija se nije dogodila, ali i ove moje male lekcije su mi pomogle da iz svega izađem svjesnija, pametnija i racionalnija. Tako da, ipak nije bilo uzalud. Ništa nikad nije, zapravo.