Većini je kod kupnje doma ili iznajmljivanja stana najvažnija lokacija, ali ono na što mnogi zaborave, a što je važno za ugodan život su susjedi. Iako je teško znati kakvi će vas susjedi dopasti, sama činjenica da vam neugodni susjedi mogu uništiti život je zabrinjavajuća.
Susjedi iz pakla
Jedan Hrvat se, suočen s najgorim susjedima iz pakla, povjerio korisnicima društvene mreže Reddit i upitao za savjet kako se nositi s groznim susjedima:
"Nenormalni susjedi. Koje je rješenje? Iznad nas žive zli susjedi koje nije briga što netko živi ispod. Od kada su došli prije jedno 3, 4 godine, gotovo svaki dan rondaju s namještajem, skaču, deru se, lupaju. Ono što je manji problem je da kad idu spavati ili se bude onda onaj kauč na izvlačenje dignu valjda 20 cm i puste da padne tako da mi vitrina zavibrira i uplaše te ili ako odmaraš te probude.
Veći problem je da se znaju dogoditi epizode kad po doslovno 5+ sati premještavaju sav namještaj po stanu (pretpostavljam). Ne znam što rade, ali to je toliko glasno da se ne možeš skoncentrirati na ništa drugo, čak i ako gledaš film, možeš propustiti neki dio rečenice jer 3 sekunde kao da vitrinu od 150 kg vuku. To se često događa. Živi ih četvero u stanu od 40 kvadrata, roditelji i dvoje djece (10+ i 16+).
Ne toliko često, ali vikendima i blagdanima ili neradnim danima im dolaze neki prijatelji s djecom koji su isto valjda empatični debili pa misle da je garsonijera igralište. Na Uskrs su cijelu večer skakali do jedno 1 u noći, da bi do 3 ujutro navlačili taj namještaj po stanu, stvarno ne kužim zašto navlače taj namještaj satima.
Evo, sad ovo pišem jer je gore opet galama i opet skakanje, a sutra ljudi rade. Oni naravno ne rade, bar ne majka, kad cijeli dan ronda s namještajem. Imaju i epizode gdje se svađaju da cijela zgrada čuje. Ovi stanovi pored su se predsjedniku žalili na te tučnjave i svađe, ali meni je to najmanji problem jer traje kratko. Naravno žalili smo se predsjedniku, ali on im pošalje sms, a njih boli ona stvar. Uglavnom ne možeš im ništa jer ako se zamjeriš, rondat će još više, mogu ti razbiti auto ili te napasti.
Kad si na dnu društva, onda nemaš što izgubiti, da i ode u zatvor na mjesec dva, ništa im ne znači. A ti možeš ostati bez života, bez automobila ili te mogu još više maltretirati. Policiju nisam do sad zvao. Ne znam stvarno što više učiniti. Isto prije koji tjedan, ono, budimo se ujutro za posao, ti debili od prijatelja koji isto imaju djecu u pol 2 u noći izlaze iz stana, skaču po onim stepenicama dolje, deru se, pričaju. Probude valjda sve ostale okolo u stanovima, ali ljudi ne žele stvarati još veći problem pa moraju trpjeti.
Ima li neka caka ili ti ostaje da se boriš s takvima i stvoriš još veći problem ili da se naprčiš i gotovo? Nekad me toliko iznerviraju da mi dođe da bi završio u zatvoru, demolirao bih im stan ono. Daj zamisli da pošteno radiš i plaćaš sve, budiš se rano, a onda te neradnički debili maltretiraju iz dana u jeb... dan. Možda da se stavi na plafon neki senzor da kad lupe im zazvoni interfon."
Prijaviti ih policiji
"Anonimno prijaviti policiji kad bude dernjava. Ako možeš, pokušaj snimiti i dogovoriti s ostalim susjedima da zajedno nešto poduzmete", savjetovao mu je jedan Hrvat, na što se drugi nadovezao: "Iz mog iskustva je to najteže. Onaj susjed koji živi 3 stana ispod nije toliko opterećen."
Na to im je treći odgovorio: "Moji susjedi su se redovito lomili, dernjava na najjače, leti posuđe, lupaju vrata, ma užas za čuti. Zvao sam policiju par puta, oni već znaju o kome se radi, niti ne dođu do njih. Znam da će sad ovdje netko napisati da moraju, ali NISU par puta uopće došli. I dočekali smo dan da ti susjedi prodaju stan i odu. Došla je jedna top treba, ali nikako da kliknemo. Ako me uskoro ne zove na čaj, zvat ću i njoj ha ha ha."
Postoji rješenje
"Ako imaš malo znanja i viška vremena, može se sklepati mali uređaj tipa Arudino na Wi-Fi, ugradiš relej na kojeg se spoji kontakt njihovog parlafona i na svako lupanje ga upališ i pustiš da im trubi dok ne popuste. Za dobru mjeru ga isprogramiraš da im protuli još dva puta usred noći. To je po meni jedino nenasilno rješenje", dao mu je jedan Hrvat prijedlog rješenja, na što ga je on pitao: "Može li se to automatizirati? Ne želim im ručno jeb... majku, nego automatski".
Hrvat s rješenjem mu je odgovorio: "Čak i može, postoje vibro senzori koji reagiraju na šumove, vibracije itd. pa se da složiti kombinacija da se stavi na strop i na okidanje vibro detektora aktivira se relej za parlafon. Mislim da im je i cijena nekih 200 - 300 kuna. Ovo je čisto teoretski, ali ne vidim problem da netko ovo isproba, radim sa sustavima tehničke zaštite pa svakodnevno programiram svakakve stvari, ovo je samo jedan običan kontakt koji se vrlo lako složi. Nisam nikad tako nešto napravio, ali sam više puta bio u iskušenju actually pribaviti opremu i složiti isto to za susjede iznad sebe, ali ovi moji susjedi su uljudni i svjesni toga da lupaju pa se bar ispričaju tu i tamo. Podrazumijeva se naravno da se može pristupiti ormariću u kojem je smješten razvod parlafona."
Treći mu je rekao zašto ima problem: "Nemaš problem sa susjedima, nego sa zvučnom izolacijom. Svejedno ti je. Nađi vrijeme kad nisu doma i neka kupci razgledavaju stan. Odseli se u stan s boljom zvučnom izolacijom."
"Ne možeš se boriti protiv toga bez da nešto izgubiš. Najbolje bi bilo da odeš kod odvjetnika i digneš tužbu za sve što možeš. Nažalost, ovo nije tako rijedak slučaj", savjetovao mu je jedan.
Još jedan muškarac je ispričao što je on napravio u takvoj situaciji: "Ja sam znao nalijepiti duck tape preko zvona na ulazu u zgradu, onako usput, bilo to po danu ili noći. Pisali su da mole stanare da prestanu s time pa je netko drugi napisao da se počnu normalno ponašati. Situacija je malo bolja, ali lijepit ću koliko bude trebalo, nedavno sam uzeo dvije nove role u Lidlu."
"Mi smo kao klinci maltretirali susjede tako da smo stisnuli zvono i uglavili čačkalicu pa ako je izvedivo, to bi bila budžet verzija", predložio mu je drugi.
Rješenje koje je nasmijalo mnoge: "Ja sam svojim susjedima stavio pismo "od vlasnika zgrade" u sandučić u kojem je stajalo da će ih izbaciti ako nastave prijave drugih stanara u zgradi. Nisu bili strašni kao tvoji, ali bilo je ono tipično sranje, tipa rave glazba u 3 ujutro, itd. Sada su prilično mirni. Prijavi ih da po noći pjevaju četničke pjesme. Bit će mirno kada branitelji pomaknu šator s trga u hodnik zgrade."
Nema straha
Mnogi su mu i savjetovali da se nema čega bojati: "Dok god se bojiš posljedica svog reagiranja, neće ti biti ništa bolje. S "nenormalnim ljudima" moraš koristiti nenormalne metode i što ćeš više ti ići uljuđeno i fino, to će se njima hrabrost više pojačavati. Da bi ti bilo bolje, moraš skupiti kičmu, prestati brinuti o posljedicama i početi se ponašati kao krkan jer krkani razumiju samo krkanski jezik. Kada ga progovoriš, svi tvoji problemi će biti riješeni! Vezano za posljedice, ti ih odavno trpiš, posljedice svojih strahova i nereagiranja. Kada te zaboli ku... za društvene konvencije i posljedice i tako se postaviš prema njima, problem će nestati. A nestat će zato što će oni osjetiti strah i to je jedini poriv koji ih može natjerati da se promjene. Njih nije strah policije, sudstva, odmazde jer vide da se ništa od toga ne događa ili nema pravu snagu. I da riješimo tvoje strahove, kada bi posljedice krkanluka, sile, prostaštva i prijetnji bile da ti se nešto dogodi, onda se ne bi takve niškoristi njima koristile. Poanta priče, je... susjedu oca i majku i ako zatreba, ispljuskaj i njega i cijelu mu familiju. Garantiram da ti se ništa neće dogoditi, a da će se oni unormaliti", na to se složio drugi: "Istina, kod nas je batina univerzalni jezik, nažalost."
"Ovo ti je jedini točan odgovor od prve do zadnje rečenice, sve sam prošao što ti prolaziš sa susjedima i dok ne počneš je... mrtvu majku svaki dan, nema smirivanja. Svaki dan. Dok se ne smire. Jako bitno: Najveća greška mi je bio nekakav podsvjesni strah od posljedica jer je susjed stariji cuger i mislio sam ako mi padne roleta, skroz da ću ga s 2 jača udarca osakatiti i završiti u zatvoru, a druga greška je govoriti sebi "pusti, ignoriraj, pametniji popušta, jednom će prestati'…", to APSOLUTNO ne vrijedi za ovakve slučajeve", dodao je treći.
Nasilje (ni)je rješenje
"Pali u svom stanu neke kemikalije da udišu, dobiju rak i umru", savjetovao mu je jedan.
Mnogi su se složili da se nasilje rješava nasiljem: "Nasilje je jedino rješenje. Nasilje budi osjećaj svjesnosti za okolicu i društvo. Nasilje potiče ljude da budu bolja ljudska bića. Ne naglo i brzo, nego dovoljno dugo da postanu svjesni kako je to što im se događa direktna posljedica njihovog ponašanja i postupaka."
"Ne budi pussy i riješi to šamaranjem", dodao je treći, dok se četvrti složio: "Nađi nekog i plati da ih izbije."
Neki su imali isti problem
"Jao, doslovno sam se iživcirao dok sam čitao ovo. Ja imam susjeda kat iznad, ili imaju pilanu doma u sobi ili neku garažu u kojoj stalno nešto buše. Znači njima je ona bušilica upaljena od 8 ujutro do nekih 6-7 navečer skoro SVAKI DAN!! Ja ne znam što netko ima toliko bušiti po stanu", povjerio mu se jedan.
Mnogi su bili u istoj situaciji: "I kod mene ista situacija, aktiviraju se uvijek nakon 22 h. Lupanje, galama, svađanje, pomicanje namještaja ili što već i to zna trajati do 3-4h."
"Imali smo sličnu situaciju, 5 godina smo patili, imali su djecu u tom periodu cca 14 godina i mali sad ima valjda 6 godina (znači period 1-6 godina). Zabava je bila skakanje s kauča valjda na pod bez tepiha, STALNO tupi udarci, bacanje igračaka u pod, ma užas. Njihove svađe i urlanje u 3 ujutro. Nismo zvali policiju jer su si oni međusobno zvali, niti išli k njima jer smo se bojali da su luđaci. Također, kad bih čula da su djeca ta koja buče, trudili smo se kao imati razumijevanja i nadati se da će kad tad odrasti i odj... Tim više što je ta žena nama jednom prigovorila da joj nekad partijamo (znamo imati prijatelje subotom možda dva puta mjesečno i pričamo za stolom, nisu divlji partiji, ali ih nisam imala potrebe stišavati s obzirom na teror odozgo) i odbrusila sam joj da oni nama partijaju malo više pa je prestalo i pozdravljanje na hodniku. Bilo mi je čak i žao eskalirati sve jer su te svađe zvučale kao obiteljsko nasilje, a i policija je dolazila svako malo. Nakon onog jačeg potresa smo prvi puta otišli i zamolili da prestanu jer smo na rubu živaca i mislim da bih zapalila i naš i njihov stan da nisam otišla gore. Od tada su se fakat smirili. Sad se čini i da su se razveli, a žena je s djecom nekud otišla jer ih ni ne vidimo više, ni ne čujemo uopće. Jedino žalim što nisam prije otišla prigovarati da prestanu. Ili zovi policiju ili im odi reći da prestanu, evo, znaju biti i normalne reakcije na kraju, iako misliš da imaš posla s hrpom pavijana, a ne s ljudima. Van toga sumnjam da ima pomoći", ispričala mu je jedna žena svoje iskustvo.
I drugi su podijelili svoja slična iskustva: "Ljudi često nisu svjesni da to što rade proizvodi buku od koje ljudi u stanu ispod ne mogu živjeti. Prije cca 2 godine sam imao susjede koji bi u cca 8 h navečer svakog dana nešto vukli po pola sata, kao da usisavaju po parketu. Izdržim par dana, a onda odem gore i pokucam fino: “Oprostite, što trenutno radite?” - “Ništa. Zašto?” - “Pa zato što svakog dana u 8 h navečer pola sata od buke ne čujem svoje misli, kao da usisavate po parketu, ali ono, manično!” - “Ma da? Hm. Trenutno mi cura vježba i koristi onaj roler za trbušnjake.” - “Onda je to to.” - “Joj oprosti. Nisam znao da se to tako čuje. Budem joj rekao da se preseli na tepih.” - “Super. Hvala vam!” Od tada su ne čuje apsolutno ništa, a na hodniku se i pozdravimo. E sad, imam i groznijih situacija od prije 5-6 godina gdje je u tom stanu bio manijak koji je radio razne smjene i kad god da bi došao kući (ujutro, popodne, navečer, usred noći) ponašao bi se kao da je podne, derao se na telefon, lupao posuđem, bacao psu lopticu od pod pa onda taj pas trči po parketu (pas je nekakav njemački ovčar). U tom slučaju nije pomogao ni razgovor, ni zamolba, ni prijetnja, ništa! Zvao sam vlasnike stana i rekao da ću svakog dana zvati policiju kad krene buka iza 23 h, a to je svaki dan pa neka pišu prijave na vlasnika stana. Nije prošlo ni 2 mjeseca, lik se iselio van. Situacija 3: Tek kad sam se tu uselio, onda je u tom stanu bila neka starija gospođa koja očito nije imala tepih, a po stanu je hodala u klompama. Buka je bila takva da se čulo kao da pleše step dance, a po zvuku sam ju mogao točno locirati u kojem dijelu stana se nalazi. Taman kad sam se odlučio skompati sa susjedima u stanu iznad njenog i dolaziti na druženje u kopačkama pa skakati, ona se iselila."
I ostalima koji su imali sličan problem su im se susjedi kasnije odselili: "Nego, gle, ja nisam agresivan tip, nikad nisam bio, naprosto ili nemam to samopouzdanje ili sam prirodno flegmatičan ili sam pi... ili sve troje. No, u bivšem stanu, tip i cura iznad, od 22 h nadalje su do negdje 1 h znali par puta tjedno samo nabiti je... preglasnu glazbu i kao ajmo, čaga, cuga, seks, sve. I trpimo to i majka i ja, međutim njezina soba je dalje od moje, ja sam drito ispod. I generalno pustim ljude da se vesele, muriju zovem oko 4 h inače jer već oko 2 h sam nekako ekipa jeb...mogli ste i izaći van, jeb..., no, iz nekog razloga, taj jedan put kad su ti iznad opet nabili neku glazbu, trpio sam negdje sat vremena i završi neka pjesma i čujem nju kako urla "koju ćemo sad, koju ćemo sad" i nešto u meni pukne, jeb... li vam mater, žalili smo se prije, znate da ste glasni, znate da je 23 h u utorak, znate da to nije okej i nešto baš u tom pitanju "koju ćemo sad" me izje... skroz. Ustanem iz kreveta i u boksericama odem kat iznad i promatram svoje tijelo kako stoji pred vratima i udara šakom po vratima svom snagom, u tri četiri navrata dok tip konačno ne otvori vrata i gleda me. Tip je bio žgoljav, ali viši od mene, ne izgleda kao neki razbijač pa možda me bolio kur... jer te sekunde kad je otvorio vrata i krenuo s: "Kaj mi lupaš po vratima" je... me pas psihopatskim mirnim tonom, rekao sam mu kroz zube nešto tipa, ne parafraziram preširoko: "Ubit ću te. Iščupat ću ti grkljan zubima. Šutite majku vam je... ili ću vam oči iskopat kur...." Ali sve ono, mirno, ništa galama, gledam ga u oči i režim. Nisam uopće bio u kontroli, brijem da sam baš bio malo labilan u tom trenu. Tip je samo nešto ponavljao: "Kaj mi lupaš po vratima". I u jednom trenutku skuži da će biti sranje, zatvori vrata i ode. Spustim se natrag u stan i čujem da je glazba ugašena, zatim čujem kako njegova luda pič... histerizira, viče: "Jeb...ću mu mater", izlazi u haustor i kao ide k meni na vrata, no on ju drži, smiruje, bude cijeli haustor. Anyway, nije se ponovilo nakon toga. Nikad kasne glazbe nije bilo. Ni murija, ni molbe, ni prijave, nigdje ništa, ali dlakavi tip u boksericama s krvi u očima i smirili se. Uskoro iselili."
Nema tu pomoći
Jedan Zagrepčanin mu je rekao: "U ovoj državi nema rješenja, pitao sličnu stvar kao ti prije godinu dana ili manje. Iznad mene susjeda nabijala u random vremenu, već imao ptsp od toga. Išao joj jeb... mater, niškoristi. Ispada žena nasilna šizofreničarka, prošlu susjedu napala suzavcem, uništavala joj vrata. Nikad ništa nije odgovarala. Policija kaže da pitam predstavnicu, ona osim kaj ju je zvala ne može ništa više. Tehnički da se skupe potpisi svih stanara u zgradi, može se izbaciti drugi stanar, no to nije bilo moguće. Obzirom na to da mi je žena tad bila trudna, odselili smo se jer nisam htio riskirati da mi ta luđakinja napadne ženu ili dijete. Realno gledajući, samo krkanlukom možeš išta postići. Samo nemoj kršiti zakone, da ti ne naj..."
"Tehnički, ako je stan njezin, ni Bog osobno je ne može iz stana izbaciti, dok god ne napravi nešto za zatvor (i vi imate dokaze o tom)", poručio mu je drugi.
Obrnuti problem
Jedna žena ima obrnuti problem: "Ja imam obrnuti problem i živim u grču cijeli život, strah me i prdnuti. Susjed zove u očaju, moli da prestanem nabijati, a ja zbunjena sjedim na kauču i u tišini čitam knjigu. Ispada da se njemu dolje čuje kao nabijanje svaki put kad otpijem i odložim čašu vode na stolić (imam tepih), drugi put se žali da je lud jer cijeli dan nešto premještam, a ja mirno sjedim za kompjuterom i tipkam, ali stolac je na kotačiće i kad god se pomakne kao da mu vozim kamion po glavi (tepih + ona plastična zaštita). Žale se da ih usred noći probudi kad dobijem poruku i mobitel zavibrira. Ja te poruke mirno prespavam. Ne smijem jesti iza 10 navečer jer čuju kako otvaram ladice u kuhinji i žale se da misle da je potres. Ne daj bože da mi na pod ispadne vilica ili čep, odmah misle da se dogodila neka nesreća." Na to ju je muškarac iz Velike Gorice upitao: "Gdje ti živiš, u škarnicli?"
Drugi se nadovezao na njezinu situaciju: "Slabija izolacija možda, ali više zvuči kao da preuveličavaju. Jasno mi je da se u nekim zgradama mogu čuti stvari puno glasnije od ostalih, ali ovo da čuju tvoj mobitel je već pretjerivanje. Dosadno im pa nekom moraju jesti govna."
Neki su i sami glasni bez problema
Neki su i sami glasni pa su se pohvalili: "Hehe, kad se u subotu uhvatim čišćenja, raspalim tehnjavu na 5.1 zvučnicima, prozori otvoreni, glazba do daske. I tako cijeli dan, zadnjih 5 godina. Nitko se nikad nije žalio, susjedi me sa osmjehom pozdravljaju", na to se nadovezao drugi s pitanjem: "Iz koje godine je ta zgrada", a muškarac mu je odgovorio: "Neka sredina 60-ih."
