Voyager 1, letjelica koja je već 44 godine u svemiru, prvi je put otkrila neprestani šum izvan Sunčeva sustava, piše LiveScience.
Letjelica koja je lansirana 1977. napustila je granice Sunčevog sustava (heliosferu) 2012. godine. Heliosfera je dio svemira pod utjecajem sunčevog vjetra, a otkako je izašao iz tog "mjehurića", Voyager 1 povremeno šalje podatke dok istražuje međuzvjezdani prostor. Radi se o najudaljenijem objektu u svemiru koji je stvorio čovjek, a i dalje radi, unatoč starosti i udaljenosti.
Povremeno Sunce pošalje masu energije poznatu kao koronalno izbacivanje mase i uzrokuje titranje plazme ili ioniziranog plina u međuzvjezdanom prostoru. Te su vibracije korisne astronomima jer omogućuju mjerenje gustoće plazme. Dakle, frekvencija valova kroz plazmu može otkriti koliko su ionizirane molekule plina blizu jedna drugoj.
Slab i trajan šum
Znanstvenici sa Sveučilišta Cornell nedavno su shvatili da Voyager 1 šalje suptilniji signal - trajni "šum" međuzvjezdane plazme. Taj niskovibracijski zvuk je slabiji, ali duži od oscilacija koje se javljaju nakon koronalnog izbacivanja mase. Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nature Astronomy", šum traje najmanje tri godine.
"Zvuk je vrlo slab i jednoličan jer je u uskofrekventnom pojasu. Zapažamo slab i trajan šum međuzvjezdanih plinova", rekla je Stella Ocker, doktorandica astronomije s Cornella.
Način za mjerenje gustoće plazme koristan je jer znanstvenici žele znati više o raspodjeli ioniziranog plina izvan Sunčevog sustava. Heliosfera je u interakciji s tim međuzvjezdanim okolišem, a kako se struktura plazme mijenja može otkriti detalje o tome kako međuzvjezdani medij oblikuje heliosferu i obrnuto, tvrdi Ocker.
"Želimo znati više o tome kako međuzvjezdani medij i sunčev vjetar međusobno djeluju kako bi stvorili ovaj heliosferski mjehur oko planeta. Dakle, Voyager izvan ovog mjehurića kontinuirano mjeri gustoću i može nam reći više o tome kako se plazma ponaša izvan mjehura i kako se mjehur s vremenom mijenja", zaključila je znanstvenica.
