Jedan od oblika poticaja govora i izražavanja je igra dramatizacije. Svako dijete uživa u raznim ulogama i svakako ih za to treba ohrabrivati i na to poticati. Igra kazališta lutaka primjer je jedne takve igre koju možete igrati s djecom kod kuće.
Za izbor priče i podjelu uloga zadužite dijete. Ako je dijete manje, priča može biti poznata. Potaknite svog mališana da vam priča sam, a vi mu pomažite potpitanjima.
S većom djecom priču možete smisliti zajedno. Važno je da dijete aktivno sudjeluje u stvaranju priče, da se nadovezujete, da ga potičete potpitanjima. Smjer razvoja priče neka ode kamo ga samo dijete usmjeri. Pitanja i potpitanja koja postavljate djetetu ne smiju biti unaprijed smišljena ili određena, moraju se nadovezivati i pratiti ranije djetetove odgovore. Samo tako će priča biti djetetovo djelo bez granica i okvira. Dijete će biti jako ponosno.
Vaš je zadatak da zapisujete priču ukoliko dijete ne zna pisati. Drugi je način da dijete piše slikama. Možete mu ponuditi stare časopise ili slikovnice da izrezuje slike pa priča može nastati slikama.
Kad je priča gotova, likove valja pretvoriti u lutke. Lutke možete zajedno izrađivati od kuhača, na koje možete lijepiti gumbiće kao oči, tkaninu kao odjeću, vunu kao kosu i slično, ili ih možete izrađivati od starih čarapa i raznih tkanina pa ih na kraju možete navući na ruke.
Da bi dojam bio potpun, zajedno s djetetom izradite malo kazalište lutaka. Za izradu improviziranog kazališta, potrebno vam je nekoliko kartonskih kutija koje zajedno s djetetom možete obojati u vesele boje i veća tkanina ili plahta koja će služiti kao zastor.
Kada ste sve izradili, predstava može početi. Sada je važno da dijete podijeli uloge, prikupi publiku i predstavi svoju priču na svoj način.
Igru kazališta lutaka možete s vremenom nadopunjavati, mijenjati, a dakako i potaknuti dijete na takvu igru sa svojim prijateljima.
