Mnogi Hrvati napuštaju zemlju zbog loše financijske situacije, drugi traže načine kako otići, a oni treći, u manjini, uživaju u domovini te su zadovoljni svojim plaćama.
Tako se jedan Hrvat odlučio obratiti korisnicima Reddita s pitanjem: "Što vas sprječava da odete iz Hrvatske? Zanima me vaše mišljenje, zašto smo i dalje u Hrvatskoj? Zato što ne možemo otići ili zbog čega? Kada gledam sve ove političke cirkuse i standard života, ima li smisla biti i raditi u Hrvatskoj? Dajte mi svoje mišljenje."
Ležeran život
Neki su mu odgovorili da je njihov razlog ležeran život u Hrvatskoj: "Komocija. Svjesno odabirem materijalno lošiji život kako bih imao nematerijalno ugodniji i ležerniji život. Ako me nešto otjera iz Hrvatske, to će onda biti sve veća negativa i apatija. Autoritete ni inače ne poštujem previše u životu, tako da mi je vlast prirodni neprijatelj i zbog nje sigurno neću otići, novac mi nije jako bitan (bio bi da ga nemam uopće i da je jedini izlaz da odem van), ali neka opća atmosfera pljuvanja po svemu i bolesne negative, tjera me da prvi put u životu razmišljam o odlasku, iako vjerojatno neću."
Na njegovu priču se nadovezao i drugi muškarac: "Upravo to, nisam otišao primarno iz financijskih razloga, mogao sam naći posao i živjeti okej (isto kako i vani živim), ali taj pesimizam, kukanje, negativa i pljuvanje svaki dan mi je bilo previše. Kada odeš van, vidiš koliko su socijalni aspekti života u Hrvatskoj super, koliko smo društveni i znamo se bolje zabavljati, uživamo u vremenu, hrani i kavi. Nedostaje mi Hrvatska iz tog razloga, definitivno mi ne nedostaje nesigurnost i nefleksibilnost poslova (radim u bolnici) i loša zdravstvena skrb i ubitačno velike cijene za te standarde."
"Bio sam kratko vrijeme vani i naravno da je skoro sve bolje ondje nego ovdje, ali uvijek ima neki ali, meni je važnija kvaliteta života nego samo zgrtanje para. Po cijeli dan raditi samo da bi nešto eura stavio sa strane, život nije vrijedan življenja, svaka čast onome tko može, ja želim i nešto zabavno proći u životu. Ovo sve s politikom ovdje me ne brine jer ni ne pratim baš. Logično mi je da se krade i svašta izvodi jer prvi krade čistač groblja u mojoj općini, a gdje neće netko u Zagrebu gdje su milijarde. Kod nas je to tako, prestaneš se zamarati oko toga i fokusiraš se na nešto pozitivno", poručio je treći.
Početak od nule
Javili su se neki koje je strah početi u stranoj zemlji od nule: "Jer neću živjeti bolje samo zato što zarađujem više, niti bih uživao u prednostima najbogatijih zemalja na svijetu kao nekvalificirani imigrant. Morao bih početi od totalne nule, ne poznajem nikoga, nemam ništa i ne znam se snaći ni sa čime."
"Brate, kad odeš van, ti ne bježiš samo od svojih problema, već i nekih stvari koje voliš i koje te vesele. Ostavljaš cijeli svoj društveni život za sobom, sve svoje veze, poznanstva, a vjerojatno si ovisio o nekim ljudima, do nekih ti je bilo stalo i davali su smisao tvom životu. Bez toga se nađeš sam u jednom vrlo tužnom vakuumu iz kojeg se možda nikad nećeš u potpunosti iskoprcati ako si izabrao neku zemlju i kulturu s kojom nisi kompatibilan. Odlazak iz Hrvatske je bijeg od muke, stresa, frustracija i svega teškoga s čim se ne želiš suočiti. Odlazak ne rješava ništa, a kreira skroz novi set problema pa ti razmisli. Ako nikad nisi bio vani, možda bi par godina čak i bilo u redu da dobiješ uvid kako neke stvari mogu biti drugačije i funkcionirati bolje jer ti otvore svjetonazore, ali osim toga, nije ni za što. Da ne ulazim uopće u to da i najbolje i najizvrsnije zemlje imaju svoje velike nedostatke o kojima se puno manje priča jer im to nije u PR interesu ili su im jednostavno nevidljivi zbog njihovog načina razmišljanja. Ne mogu ti uopće početi opisivati koliko je život na zapadu i sjeveru isprazan", detaljno mu je opisao jedan Splićanin koji ne bi napuštao Hrvatsku.
Ostaju radi obitelji
Neki su priznali da ne bi otišli zbog obitelji: "Pa za početak, činjenica da sam si tu stvorio neki život. Kao razvedena osoba s djecom, gledam da od djece nisam udaljeniji više od pet kilometara u one dane kad nisu sa mnom. Isto tako imam i roditelje koji su umirovljenici i iako su još sposobni brinuti se za sebe, teško da će to moći za godinu, dvije ili tri. Ovo čega se sjećaš oko napada na GSS-ovce…cirkusi se događaju. Ne znam zašto misliš da vani nema kriminala ni bezobraznih ljudi/nasilnika. Sve ovisi o tome koliko sam nalijećeš na takve stvari. Osobno, od zadnje neugodnije situacije koju sam iz svoje perspektive imao, prošlo je valjda više od 15 godina, a i to je bila prilično maslačak situacija. Ako ćeš se usredotočiti na probleme pa ih brojati, samo ćeš na njih i nailaziti."
"Pa ono, mužu se ne ide van jer je star, ne da mu se učiti jezik, Amerika je grozna, Kanada daleko, UK bi možda bila opcija, ali više nije u EU. Uglavnom, ne da mu se jer je star, a imamo i dijete. Ako odem sama, dijete mora sa mnom, a ako ode sa mnom, onda se solo moram brinuti o djetetu, a to mi se čini kao nešto što ne bih ako baš ne moram. Da ostavim dijete s ocem i odem sama van, to mi je jadno prema djetetu prvenstveno. Osim toga nije nam baš loše u Hrvatskoj jer imamo solidna primanja. Znam da bi s ovom razinom znanja i posla vani živjeli 50 puta bolje. Muž i ja smo imali teško bolesne starce zadnjih 10 godina i sad kad smo ih sve pokopali, prestari smo za išta. Eto na što ode mladost", ispričala je svoje razloge jedna starija žena.
Dobro im je u Hrvatskoj
Na kraju se javilo puno Hrvata koji jako dobro žive u svojoj domovini: "Ne sprječava me apsolutno ništa, ali mi je trenutno dobro na poslu na kojem jesam, imam dobro okruženje i mislim da mogu dosta naučiti. Plaća je okej za hrvatske standarde, 1500 eura, dakle nije da fali, ali nije baš ni da se puno uštedi. Generalni plan je otići iz Hrvatske kada dođem do razine da mi se na LinkedInu počnu javljati recruiteri, odnosno kad steknem te dvije-tri godine iskustva."
"Iskreno, tu mi je super, odlično zarađujem i imam top posao, odnosno i žena i ja. Uskoro gradim kuću i imam familiju. Nemam razloga ići na proces mijenjanja zemlje", objasnio je jedan Hrvat.
I drugi su priznali da dobro žive u Hrvatskoj: "Osim obitelji, prijatelja i činjenice da imamo lijepa primanja? To što si ovdje mogu - bez da sam rob banci do smrti, posjedovati komadić zemlje izvan mase betona i oblaka smoga te ga mogu zvati svojim. Što mogu pogledati nebo noću i vidjeti zvijezde, ne slušati cijelu noć buku prometnica i aviona. To što nema uragana, tornada, svakodnevnih potresa, tsunamija, vulkana, što je klima umjerena i imamo pitke vode najviše po glavi stanovnika u svijetu, što mi klinca na putu do škole neće neka živina pojesti i nećemo umrijeti jer me neki kukac otrovao, ili me nešto zaskočilo dok sam urinirao u grmu. Jer mogu prošetati po mraku bez da se bojim za svoj život, jer mi je auto otključan pred kućom i ne moram svakodnevno strahovati hoće li nekog mog netko na ulici opljačkati, oteti ili ukrasti mu bubreg, ali i jer nema svaka budala bar tri oružja doma. Koliko god je loše, nemamo ni blizu slučajeva kao u "bijelom svijetu" beskućnika koji se smrzavaju i gladuju na cesti i spavaju po pothodnicima. Još samo kad bi se svi mi koji ostanemo probudili i izašli na te izbore i birali manje smrdljivo od dva loša."
"Ništa me ne sprječava, ali ne vidim zašto bih trebao otići. Napravio sam si dovoljno posla, dobro zarađujem, život u Hrvatskoj mi je dobar. Kužim te, bio sam i ja frustriran stalnim toksičnim vijestima i ljudima pa sam se maknuo od svega toga koliko god je moguće i trudim se zaraditi i uživati s obitelji, putovati, štogod. To što je neki panj žderao janjetinu ili se netko potukao, meni stvarno za život ništa ne znači. Nadam se da će pozatvarati koga treba, ali meni će biti isto", poručio je jedan muškarac.
Nemaju dovoljno novca za odlazak
Neki su priznali da žele otići, ali nemaju dovoljno novca za odlazak: "Išla bih da mogu. Trenutno sam na minimalcu, što znači preživljavanje. Mislim da bi mi ipak trebala neka ušteđevina da odem van. Tu mi je obitelj koja neće ići, a onda opet ne mogu ni njih ostaviti same jer su im primanja isto ni za što i što bi onda sami. Jedino što imamo je obiteljska kuća pa hajde, barem ne moram stanarinu plaćati jer to nema šanse da bih mogla s trenutnom plaćom, onda bi mi stvarno bilo svejedno jesam li beskućnik tu ili vani. I tako nekako stalno u krug."
"Nemam s čime, ali sanjam o danu kad ću otići", napisala je jedna žena, a na to joj je jedan muškarac odgovorio: "Nismo imali ni mi pa sam otišao u banku i digao kredit od 3000 eura. Doslovno nismo imali ni kune ušteđene za otići."
Planiraju otići
"Nedavno sam tek shvatio da bih išao van jer sam vidio da mi je za karijeru bolje startati vani (ovdje dobivam klasično - tražimo nekoga s iskustvom, a ne želimo ti dati iskustvo). Ove godine bi trebala i pasti diploma pa pravac van", napisao je jedan student.
Zagrepčanin je otkrio što je njega sprječavalo prije nego je otišao: "Sprječavale su me gluposti drugih ljudi koji su pametovali i davali savjete tipa 'nemoj ići, tamo ćeš biti stranac, nađi tu posao'. Vani sam se preporodio. Političkih cirkusa ima u svakoj zemlji kao i tema na varijaciju, pogotovo Švicarska koja svima slovi kao savršena zemlja. Život vani ima svojih prednosti i mana, svakome preporučujem da očvrsne i da se prisiljen proba snaći u stranoj zemlji bez prijatelja."
"Otišao sam prije pet godina i to je bila definitivno najbolja odluka u mom životu", rekao je jedan korisnik, a na to se nadovezao muškarac koji je davno otišao: "Ništa me nije spriječilo, otišao sam. Žao mi što nisam i ranije."
POGLEDAJTE VIDEO: Mogu li si Hrvati priuštiti odlazak na more? 'Štedimo i onda, eto, ako uspijemo, uspijemo'
