"Već jako dugo želim ukrasiti kožu šarenilom. Uvijek sam se divila umjetnosti tetoviranja, ali sam ukrašavanje svoga tijela stalno odgađala. Zapravo, nisam to htjela napraviti sama pa je prijateljičin prijedlog da napravimo nešto spontano za njen rođendan došao kao naručen. Odmah sam imala ideju.
Dok su nekada bile znak bunta, danas su tetovaže uobičajena stvar. Budući da sam jako kreativna osoba, nisam htjela propustiti priliku izraziti se na taj način. No, tek me na prijateljičin rođendan nešto pokrenulo u tom smjeru. Još sam sa 17 godina znala što želim tetovirati, ali za dizajn sam se odlučila tek na dan kada smo zakazale tetoviranje.
Bila sam sigurna u simboliku tetovaže, ali rekla sam sama sebi da će ona predstavljati jednu vrlo važnu priču, bez obzira kako ispala. Stigle smo u tattoo salon pomalo nervozne i zbunjene, ali zaposlenici su imali jako puno razumijevanja. Tetovaže se čine kao moderni koncept, ali zapravo s radi o drevnoj umjetnosti. Zato sam se osjećala vrlo povlašteno što mogu biti dio te tradicije.
Tattoo majstor satima je crtao ono što sam zamislila. Nije mi bio problem čekati s obzirom da će to biti na mom tijelu do kraja života. Kada je završio, dao mi je proziran papir sa skicom moje buduće tetovaže, a ja sam otišla u kupaonicu te neko vrijeme smišljala gdje ću je staviti.
Kakav je zapravo bio osjećaj tetoviranja?
Znala sam da je to jedna sterilna procedura, ali nisam očekivala da će osjećaj biti vrlo medicinski. Ležaj na kojem sam ležala bio je baš kao u ambulanti; prekriven zaštitnim papirom i lagano podignut. Dali su mi bolničku haljinu da se njome pokrijem, a mjesto tetovaže temeljito su prebrisali alkoholom.
Nalet adrenalina prije tetoviranja bio je neugodniji nego samo tetoviranje. Čula sam da je 'bockanje' slično ubodu pčele ili kada te ogrebe mačka pa sam očekivala oštru bol. Međutim, osjećaj je bio kao da me netko duboko grebe noktima.
Svaki put kada je pogledam, podsjeća me na vrijeme kada sam bila okružena ljudima koje volim, bez obzira što prijateljica i ja imamo različite tetovaže. Iskustvo tetoviranja je za mene jednako važno kao i sama tetovaža. Prijateljstvo, pogotovo najbolje, zavrijeđuje da ga se slavi. Nešto tako trajno kao tetovaža možda se čini riskantno, ali neizmjerno mi je drago da je došlo spontano.
Kada pogledam svoju tetovažu, sjetim se da sam na prijateljičin 20. rođendan bila mlada i bezbrižna. Na taj dan obećale smo si da ćemo izgraditi budućnost na još mnogo smionih, impulzivnih i avanturističkih trenutaka."
Izvor: Hello Giggles
