1. Ono
Teško da ćete u službenom dopisu napisati "ono kad" ali je ono jedna jedna od najčešćih poštapalica u govoru. Osobito je "opasna" u kombinaciji sa "znaš". Govorite li ono djelujete kao da vam je vokabular siromašan, nepotrebno trošite (monopilizirate) vrijeme sugovornika, a dodate li još "znaš" povrh svega toga zvučite prepotentno.
2. Ukoliko
Mnogo ljudi rabi ukoliko ako želi zvučati službenije. No problem je u tome što tu riječ zloupotrijebljavaju. Prije svega, ukoliko dolazi u paru s utoliko, a osim toga, da se izrazimo najjednostavnije – zvuči kao pre...ravanje. To što se pojavljuje u mnogim službenim dopisima nije razlog da i vi promovirate trend. Uostalom, što nedostaje "ako"?
3. Doslovno
"Ljudi su doslovno umirali od smijeha" Stvarno? Zar je bilo toliko srčanih udara? Ili su se ugušili? Pretpostavimo da komedija nije potamanila pola gledatelja u kinu nego samo da je u pitanju posve pogrešna uporaba priloga doslovno. A taj prilog je gotovo uvijek višak, ako ćemo iskreno ( što nas vodi do iduće "zabranjene" riječi)
4. Iskreno
Sasvim legitimna riječ, no ističući da sada govorite iskreno implicirate da je sve ostalo neiskreno.
5. Apsolutno
Prije svega, nema potrebe za naglašavanjem. Apsolutno točno – nešto je ili točno ili nije. Osim toga, ta riječ je prilično "agresivna" jer se stavljate u poziciju vrhunskog arbitra. A treće, i vjerojatno najvažnije, ne djeluje profesionalno. Poruka će biti moćnija ako se izostavi apsolutno.
6. Nevjerojatno
Ako je sve nevjerojatno, onda ništa nije. Osim što se koristi prečesto, s ovim pridjevom je dobro biti oprezan i zato što je uvijek bolje čitaocu ili sugovorniku pustiti da sam zaključi je li nešto nevjerojatno ili ne. Želite li nešto istaknuti, bolje je držati se svog dojma a ne drugima nametati svoje stavove. "To me šokiralo" je bolje nego "to je šokantno".
7. Naime
Prihvatljivo je eventualno za učitelje i profesore, ali ni za koga drugog. Naime, zbog te male riječi djelujete prepotentno, kao da objašnjavate. A uvijek se može i bez nje.