"Protekle dvije godine, moja jutarnja rutina bila je kao iz lošeg tinejdžerskog filma. Probudila bih se, obukla odjeću za vježbanje, popila toplu vodu s limunom i stala ispred velikog zrcala u hodniku kako bih se proučila. Okrenula bih se bočno i primijetila koliko mi je donji dio trbuha zapravo izbočen i je li manji ili veći nego što je bio dan prije.

Zabacila bih ramena, duboko uzdahnula i pokušala se malo podići na prstima da vidim radi li me to malo tanjom. Tada bih još jednom uzdahnula, odustala od proučavanja i odvukla se u teretanu. Za loših dana, rekla bih 'tko ga j**e' i vratila se u krevet, bojeći se trenutka kada bih morala ustati i navući odjeću.

Znam da sličim na tinejdžera koji se procjenjuje usred srednjoškolskog rasta, ali tako se nisam osjećala sve do 23. godine - tada je internet počeo govoriti da bih trebala voljeti svoje tijelo. Nisam uvijek bila ovakva. Od 13. do 18. godine bavila sam se baletom šest dana tjedno. I iako sam znala da je vitka figura poželjna u svijetu baleta, nikad nisam razmišljala o tome uklapam li se u taj ideal.

Na faksu je moja baletna karijera završila pa bih vježbala samo tu i tamo. Tada sam otkrila jogu i voljela sam je, ali sam je zbog izazovnog rasporeda na faksu izvodila samo jednom tjedno, ako i toliko. Više bih se trudila otići na piće četvrtkom i subotom, nego se držati rutine vježbanja.

Bila sam spremna zaroniti u stil života koji slavi ljubav prema sebi, no, tu je nastao jedan veliki problem

No, kada sam konačno ušla u sistem rada i počela provoditi puno vremena online, kao da me je nešto ošinulo. Razlika između mog tijela koje tamani pizzu i tijela drugih ljudi koji zaista idu u teretanu bila je toliko očita. Na Pinterestu su mi na feedu stalno iskakali chartovi s raznim vježbama i inspiracijama koje, naravno, izvode mišićave žene koje su slavile prednosti 'jakog' nad 'mršavim'.

One su voljele svoja tijela i voljele su vježbati te se hraniti zdravom hranom kako bi im tijela besprijekorno funkcionirala. A onda se dogodio zaokret - fit djevojke nisu bile jedine koje su proglasile ljubav prema svojem tijelu već su to polako činile žene svih oblika i veličina tijela. Instagram je 2013. bio preplavljen fotkama ljudi koji pljuju ideju 'savršenog' izgleda tijela i umjesto toga slave svoje kakvo god da bilo.

Takvo samopouzdanje bilo je zarazno i sa 23 sam bila spremna zaroniti u stil života koji slavi ljubav prema sebi. No, tu je nastao jedan veliki problem - kada sam pogledala svoje tijelo u zrcalu i zaista ga vidjela, nisam se mogla natjerati da ga volim. Očekivala sam da ću vidjeti tijelo koje volim, no jedino što sam vidjela bilo je tijelo s problemima. Nisam bila više utegnuta, središnji dio tijela bio mi je popunjeniji, a na bedrima i guzi počele su se pojavljivati rupice od celulita.

Pokušavajući se uklopiti u pokret pozitivnog gledanja na tijelo, došla sam samo do točke primjećivanja tijela. Vidjela sam se samo u lošem svjetlu, a sebe koju bih mogla voljeti bilo je teže pronaći. Umjesto da pokušam promijeniti način razmišljanja, pokušavala sam promijeniti svoje tijelo. Počela sam dizati utege, umjesto ići na jogu jer sam bila uvjerena kako me ona neće učiniti mršavom. Družila sam se s prijateljima koji su, baš kao i ja, bili opsjednuti svojim tijelom, misleći kako je to pozitivno.

Iako sam činila 'ispravnu' stvar, nikada nisam bila zadovoljna

Sad kad bolje razmislim, opterećivanje izgledom svoga tijela nije me spriječilo da uživam u životu, već ga je učinilo puno manje zabavnim. Iako sam činila 'ispravnu' stvar, nikada nisam bila zadovoljna. Ne mogu se sjetiti trenutka kada bih stala ispred zrcala i rekla: 'super izgledaš'. Na Instagramu bih ljubomorno gledala žene koje su tvrdile da obožavaju svoje tijelo, a i one koje su imale trbušnjake poput kamena. Sebe nisam pronašla nigdje, čak ni u sredini.

Pritisak koji sam konstantno stavljala na sebe rezultirao je mržnjom prema svom tijelu. Govorila sam kako sam odvratna i da nije ni čudo što sam još single. Nikada nisam bila toliko zla prema sebi kao u tim trenucima.

Nakon puno samosažalijevanja, shvatila sam da ne mogu više tako živjeti. Bacila sam svu staru odjeću koja mi nije stajala, ukinula sam članstvo u teretani, upisala sam jogu i počela opet kuhati za sebe. Nekada sam jedva preživjela sat joge, ali tako sam naučila oprostiti svom tijelu što je takvo kakvo je. To je lekcija koju sam očajnički trebala naučiti.

Počela sam i trčati te sam na Instagramu prestala pratiti sve one 'pozitivne' pojedince i inspiracijske profile. Prestala sam slušati ljude koji su mi govorili da moram voljeti svoje tijelo jer bi to dovelo do još veće negativnosti. Pozitivnost prema mom tijelu još uvijek me ograničavala na fizičko, a trebala sam se sjetiti da sam ja više od svog tijela.

Još uvijek se svakodnevno borim sama sa sobom, pogotovo kada vidim ženu s lijepo oblikovanim rukama ili trbuhom te se odmah uspoređujem s njom. Ali istodobno učim kako si oprostiti što sam sebe uopće dovela do ruba. Ne volim svoju figuru, ali je niti ne mrzim, a ta sredina je puno zdravija nego bilo koji ekstrem.

Da, moje tijelo može biti lijepo, ali bez obzira na to - ja sam super."

Izvor: Refinery 29