'Bitno je s kim si, ne gdje si'
Prije bi sa svojim mobitelom 'na sklapanje' pozvali svoje prijatelje vani s nekom kriptičnom porukom. Uzeli bi pive u dućanu gdje vam radi rođak ili neka teta kojoj je dosta života i koja ne brine za inspekciju. Otišli bi u neki lokalni parkić ili slično mjesto gdje bi bilo na stotine ljudi. Neki od tih ljudi bi išli na cajke, neki na neki koncert, neki na nekog DJ-a, a oni koji nisu imali novaca bi ostali u parku do jutra slušajući jedne te iste pjesme i pričali bi o tome kako su im roditelji 'bezveze' jer ih tjeraju da idu na faks. Svatko od njih bi se obukao u 15 slojeva tijekom zime, što bi im ograničilo kretanje, pa su jedini oblik komunikacije bili prigušeni zvukovi koji bi uspjeli proći kroz četiri šala.
Danas se dogovaraš s prijateljima 15 dana unaprijed gdje ćete izaći, tko će biti s vama, gdje ćete nakon i slično. Kad se konačno dogovorite koliko ćete potrošiti novaca na rezerviranje stola s cugom koju ćete popiti u pola sata, otiđete i potrošite puno više od toga. Nije izlazak, ako vam novčanik ne proizvodi jeku kad pogledate u njega ujutro i vrisnete. Ali nema veze jer imate 500 super slika sa sinoćnjeg izlaska.
Kad bi organizirali rođendan, prije bi vam došlo 50 ljudi i vjerovatno bi par njih bilo izgubljeno na tjedan dana, par njih bi završilo u policijskoj postaji, a vi bi potrošili 30 kuna jer svatko nosi svoju cugu. Sada rođendane provodite ispred TV-a ili laptopa, u najboljem slučaju na večeri, jer vam se ne da izlaziti. Rođendan vam čestita 300 od 674 prijatelja na Facebooku i zbog toga ste užasnuti. Kako je onaj jedan lik s kojim sam pričao jednom mrtav pijan ispred kioska u 4 ujutro mogao zaboraviti na moj rođendan?
