'Tko nije imao biceps od zatvaranja prozora na autu, nije živio'
Ah taj nezaboravni trenutak kad bi onaj jedan prijatelj što je položio skupio pare na sezoni ili u očevoj radionici i kupio si luksuzan auto poput Golfa 'dvice', neke Zastave ili Opela. Dićio bi se svojim autom kao da mu je sin. Svaku ogrebotinu bi ljubio. Kad uđeš prvi put u njegovo auto i ideš zatvoriti vrata, saznaš da je to nemoguće jer ga prvo moraš udarit nogom da bi se vrata zatvorila. Hoćeš se vezat? Ne može. Nadajmo se da neće biti policije. Prozor se isto ne može zatvorit i auto proizvodi nekakav čudan miris i zvuk kad se vozi, ali te prijatelj uvjerava da je to sasvim normalno. Auto bi stalo svako malo da 'odmori', no vi ste ionako mislili zapalit cigaru. U autu naravno, jer vani je ledeno. U autu je isto ledeno ali se bar vjetar osjeti samo kroz poluotvoreni prozor. Kad bi konačno krenuli, vozač bi se toliko morao hrvati s mjenjačem da bi mu desni biceps bio uskoro veći od glave. No, koliko god to auto nije valjalo i dalje bi govorili da to auto 'ima dušu' jer bi se sentimentalno vezali za činjenicu da moraš šakom udarit pretinac da bi se otvorio i da bi izvadili jednu od dvije kazete s glazbom koju imamo.
Sada, tko nema novo auto je gubitnik. Što? Auto ti nema prostora za sakriti 15 izbjeglica i ne posjeduje amortizere s teretnih brodova? Auto ti ne masira stopalo dok stišćeš gas? Bezveze. Jesi ti uopće potrošio pola svoje plaće sljedećih 10 godina na svoje novo auto? Ako ne strepiš svaki put kad ti auto napravi neki čudan zvuk jer ćeš morati prodati onaj jedan bubreg što ti je ostao, jesi li ti uopće vozač?
I nema veze što imaš auto star 10 godina, to ti je već previše i jedva ga se čekate riješiti.
