Najgori mogući prijatelj
Konačno se s nekim uspiješ dogovorit da skine s tebe paučinu i da izađeš van. Bio si jako blizu mentalnom slomu jer u zadnjih tjedan dana jedino što konzumiraš su kokice, hrenovke i serije na Netflixu. Vrijeme je da se malo opustiš.
Obučeš neku robu koja izgleda dobro, ali opet ne izgleda predobro kao da ulažeš previše truda u svoj izgled. Na sebe nabaciš neki parfem koji si zadnji put iskoristio 2005. i ideš se sastati sa svojim prijateljem ispred zgrade. On dođe sa svojom crvenom Opel Corsom, potrubi ti iako te jasno vidi ispred sebe i lagano se nahihoće - 'Gdje si starrriii, ulaziii, večeras gori sve.' - i ti uđeš u taj bazen kolonjske, osvježivača za auto i žvakaćih guma. Malo ti je neugodno, no nema veze. On krene pričati u autu o svim 'trebama' koje će večeras 'zbariti' simultano demonstrirajući pokrete koje bi valjda trebale ilustrirati seks. Nema veze, bitno je samo da idete negdje i da više nisi u onoj ćeliji. Dođete pred mjesto događanja, on ostavi svoje auto dok se ti pitaš zašto je došao s autom s obzirom da će piti, ali te nije previše briga.
Konačno uđete unutra. Dok se hrvate s ljudima na putu prema plesnom podiju on kaže da vam ide uzeti pive. Ode. Nakon par minuta shvatiš da ga nema. Kreneš ga tražiti po šanku, WC-ima i ventilaciji. Jednostavno ga nema. Netragom je nestao. Neugodno ti je jer si sad sam tu, pa i ti nestaneš. Nakon par dana vam se javi taj isti prijatelj s biblijskom pričom o tome kako je vidio svog kuma na šanku i onda blablablabla, uglavnom, završili su u Parizu jutro nakon. Blokirate broj.
