Pisanje domaće zadaće
Nitko ne voli domaći rad. Ne zato jer je težak, nego zato jer je to kazna ravna prelijevanju topljenog željeza preko vaših obiteljskih dragulja.
Sjedite u učionici i čekate da velika kazaljka udari u 12. Pazite na taj sat kao da su rezultati lutrije. Što više gledate, to sporije kazaljke idu. Držite torbu u jednoj ruci i jaknu u drugoj spremni da pobjegnete iz ralja hrvatskog obrazovanja. Sekundu prije nego što se kazaljke poredaju u željeni oblik, vaš učitelj izda grmoviti proglas - 'I ovo je za domaći rad.' U vama umre nešto.
Odete doma. Jasno vam je da morate napisati domaći jer niste napisali 5 zadnjih i dobit ćete jedan, nakon čega će vas roditelji koristiti kao osobnu metu za gađanje šlapama. Odgađate pisanje tog domaćeg rada kao da morate potpisati vlastito pogubljenje. Odjednom je sve zanimljivije. Doslovno ćete radije gledati kako se boja ljušti sa zidova nego rješavati taj domaći. Krenete ga konačno pisati u 3 ujutro i zaspete za stolom. Prespavate školu. Probudi vas udarac šlape u glavu.
