Obnova Zagrebačke katedrale
Je li se sjećate kada Zagrebačka katedrala, ili kako je odmila zovemo Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava, nije bila bauštela? Ni mi. Toga se možda sjećaju naši pradjedovi i prabake, ako i oni. Kada su gradili katedralu, jesu li projektanti bili svjesni da će to umjesto okupljališta vjernika biti okupljalište građevinskih radnika koji se umjesto svetom vodom krste malim, toplim i ishlapjelim pivama? Da jesu, porušili bi je i napravili je iznova kako bog zapovijeda.
Apsolutno bilo kakav red
'Postoji li išta gore od čekanja u redovima?' - rekoše svi jednoglasno sebi pod bradu u čekaonici dok igraju Candy Crush na mobitelu.
Čekanje u redu stvarno traje vječno. Osjećate se kao da ste u čistilištu i čekate nebeski sud koji nikako da dođe. Kraj vas prolaze čistačice u tom fluorescentno obojenom hodniku kao da ste zatvorenici, a oni zatvorski čuvari. Čiste te hodnike ne žureći se nigdje što vam ostavlja dojam da iz te čekaonice stvarno nema bijega.
Dok razmišljate kako bi bilo lakše baciti se kroz prozor nego čekati još jednu sekundu čistačice vas upitaju da podignete noge da mogu počistiti vašu patnju koja se skupila u lokvi ispod vas. Ta razmjena riječi je jedina stvar koju ćete čuti sljedećih 6 tisućljeća, osim možda nakašljavanja neke ostarjele osobe koja izgleda kao da je tu otkad je život udahnut u naš svemir. Pogledate na sat. Čekate tu samo dvije minute.
Pisanje domaće zadaće
Nitko ne voli domaći rad. Ne zato jer je težak, nego zato jer je to kazna ravna prelijevanju topljenog željeza preko vaših obiteljskih dragulja.
Sjedite u učionici i čekate da velika kazaljka udari u 12. Pazite na taj sat kao da su rezultati lutrije. Što više gledate, to sporije kazaljke idu. Držite torbu u jednoj ruci i jaknu u drugoj spremni da pobjegnete iz ralja hrvatskog obrazovanja. Sekundu prije nego što se kazaljke poredaju u željeni oblik, vaš učitelj izda grmoviti proglas - 'I ovo je za domaći rad.' U vama umre nešto.
Odete doma. Jasno vam je da morate napisati domaći jer niste napisali 5 zadnjih i dobit ćete jedan, nakon čega će vas roditelji koristiti kao osobnu metu za gađanje šlapama. Odgađate pisanje tog domaćeg rada kao da morate potpisati vlastito pogubljenje. Odjednom je sve zanimljivije. Doslovno ćete radije gledati kako se boja ljušti sa zidova nego rješavati taj domaći. Krenete ga konačno pisati u 3 ujutro i zaspete za stolom. Prespavate školu. Probudi vas udarac šlape u glavu.
Čekanje milosti semafora
Ima nešto prekrasno u čekanju zelenog svijetla na semaforu, nešto što vam istinski hrani dušu i tijelo. Čistim gnjevom.
Žurite na posao, kako se taj semafor usuđuje biti tako spor? Kako se ovaj lik u autu ispred mene usuđuje postojati? Želite sami sebi prožvakati usta koliko ste nervozni i imate osjećaj kao da ispod vas tuče pneumatski čekić, no onda se sjetite da to samo vi tresete nogom. Nakon što je semafor zadovoljan sa štetom koju je nanijeo, pusti vas u promet, ali ne prije nego se neki glupi biciklist zabije u vaš auto.
Uplata plaće
Potrošili ste sve novce na kladionicu u nadi da ćete tih zadnjih 100 kuna pretvoriti u 500, samo da imate što za jesti, i više nemate prebijene lipe.
Krenete psovati sve i jedan dan kada ste izašli vani, kada ste otišli popiti kavu i kada ste platili pretplatu za teretanu u koju na kraju niste ni otišli. Psujete svaku žvaku, cigaretu i instant juhu s kojom ste se počastili. Ljuti ste na sebe i na svijet, i to sve dok žonglirate intenzivno gledanje u pod jer tražite neku kunu koja je nekome pobjegla iz džepa.
Kada dobijete plaću sljedeći mjesec SIGURNO nećete napraviti istu grešku.
Štekanje računala
Radite nešto jako važno na vašem računalu. Bezazleno kliknete na 'Pošalji ->' i čekate. Na zaslonu se ne miče ništa osim miša. Shvatite što se dešava. Ikona miša se pretvori u onaj užasni krug koji opisuje vječnu patnju na koju ste osuđeni. Računalo vam ne reagira. Molite se Isusu, Allahu, Buddhi, Višni i Angeli Merkel da ova muka prođe što prije. I po mogućnosti da vam je dokument spremljen. Miš se vrti u krug. Vama raste brada. I dalje se vrti. Otpadnu vam obrve. I dalje se vrti. Kosa vam posijedi. I dalje se vrti. Konačno otplatite zadnju ratu kredita. I dalje se vrti. Svemir se kolapsira i stvori nanovo. I dalje se vrti. I onda se prestane vrtjeti. Prošle su 4 sekunde.
Čekanje pauze za ručak
Stomak vam kruli kao da je špilja unutar koje je zatočen Pajo Patak. Produktivnost na poslu vam opada eksponencijalno. Kada ste došli napisali ste jednu stranicu u 20 minuta. Sada pišete istu riječ sat vremena. Kako pišete gledate u onu malu crtu koja se pojavljuje i nestaje čekajući sljedeće slovo.
Skoči vam tlak. Krenete se znojiti. Trljate si oči. Imate osjećaj kao da ćete dobiti infarkt. Možda imate dijabetes? Nije normalno da ste ovoliko umorni. Imate rak 100%. Past ćete u nesvijest. Gubite ravnotežu. I onda netko kaže da je pauza za ručak, otrčite jesti kao da vam o tome ovise nove gume na autu i u sebe krenete trpati hranu kao da ste izgladnjeli laboratorijski eksperiment.
Čekanje da se ohladi jelo
Trenutačno ste toliko gladni da bi krenuli jesti opuške s poda. Što je najgore, ispred vas je tanjur pun hrane, no vrući je od prosječne naslovnice Cosmopolitana.
Trbuh vam zvuči kao da se unutra održava utrka na cesti s puno krivina. Opipavate hranu i pitate se da li je isplativo imati opekline drugog stupnja u ustima sljedećih tjedan dana. Ne možete izdržati, krenete jesti. Peče, ali nema veze. Nakon što krenete jesti potrebno je 30 sekundi da jelo postane hladnije od Antarktika.
Odgovori na važne poruke i mailove
Čekate da vam šef odgovori na neko važno pitanje o vašoj plaći, čekate potvrdni mail da vam se pošalje oveća količina naručenih seksualnih pomagala ili čekate odgovor na poruku bivšoj koju ste poslali mrtvi pijani sinoć u 4 ujutro. U sva tri slučaja, jednako je velika patnja isčekivati odgovor.
Provjeravate svakih 3 sekunde da li je stigla vijest. Ništa. Ništa. Ništa. Prođe vam sve i jedan mogući scenarij kroz glavu - možda dobijate otkaz, možda su vam zagubili pošiljku, možda ste zapravo tu pijanu i seksualno frustriranu poruku poslali slučajno majci? Milijun pitanja, niti jedan odgovor. Čujete 'plink'. Otvorite mail. Došao vam je račun za pretplatu.
Čekanje narudžbe u kafiću
Sjednete sa curom koju dvorite već neko duže vrijeme i s kojom niste baš najbolje upoznati. Sjedite i čekate da do vas dođe konobar. Za to vrijeme pokušavate ju zadiviti svojim noćnim ekspedicijama u pekare koje se nalaze u opasnim kvartovima.
To jest, zamišljate si u glavi kako ju zadivljujete jer šutite već prošlih 3 minute. Neugodnu tišinu prekine konobar. Naručite i sad čekate narudžbu. Vidite da nema nikoga u kafiću osim vas. Pričekate neko vrijeme, pričate o vremenu. Shvatite da nema ni konobara u kafiću. Okrenete se prema curi, nema ni nje. Okrenete se oko sebe, nema ni stolova niti stolica. Nema ničega osim vas u vakuumu i jeke Saše Matića iz kafića koja se postepeno utišava. Probudite se preliveni znojem.