Umirovljenica Wendy Hollick iz Južne Australije izgradila je BMX stazu, ispekla bezbrojne kolače i organizirala nebrojene izlete na plažu za brojnu djecu koja joj uopće nisu u rodu, piše abc.net.
Kad je prije deset godina otišla u mirovinu, zapitala se je "Što je sljedeće?". "Kad sam otišla u mirovinu bila sam stvarno zabrinuta jer odjednom nisam imala što raditi", kazala je.
Ubrzo je postala povremena udomiteljica te se brinula za skoro 20 djece.
Povremeni udomitelji su ljudi koji se brinu za djecu tijekom vikenda kako bi pomogli njihovim trenutnim udomiteljima ili roditeljima kada im je to potrebno.
Mnogi su zainteresirani za udomiteljstvo
Djelatnica u centru koji pruža pomoć za smještaj djece Emily Wastell na jugoistoku Južne Australije rekla je da mnogo ljudi koji su zainteresirani za udomiteljstvo ne znaju za opciju povremenog udomiteljstva.
"Puno je ljudi koji žele pomoći. Imaju sobu u svom domu, ali ne žele proširiti svoju obitelj na duži rok. Kada bi oni samo znali da svoj dom za potrebitu djecu mogu otvoriti za samo jednu ili dvije noći maksimalno", rekla je.
Vikend s gospođicom Hollick često uključuje kuhanje ili vrtlarstvo ili oboje. "Napravila sam BMX stazu u svom dvorištu za malenog dječaka koji je želio voziti bicikl", kazala je.
Samo 130 kilometara dalje niz cestu, Lucy i Josh brinu se za dvoipolgodišnju Jessicu. Mladi su je farmeri prije godinu dana dobili na skrb jer su joj hitno trebali udomitelji.
Najteži je trenutak odlaska
Jessica je kod njih trebala ostati samo za vikend, no trenutno se razmatra njezin dugoročni boravak. Lucy i Josh trenutno se brinu za nekoliko djece koji su mlađi od deset godina. Svi oni imaju priliku upoznati život na farmi: šišati ovce, jahati konje, brinuti se za krave, sjediti oko vatre...
Najteži trenutak za Lucy i Josha jest kada netko od djece koja su kod njih bila na privremenom boravku mora otići.
"Stvarno mi je teško jer moraju otići, ne znam kamo će ih smjestiti. Hoće li se vratiti? Kamo će ići?", rekla je Lucy. Ponekad nam se dijete ipak vrati, no često ih nikada više ne vide.
Povremeni udomitelji imaju spremnu sobu za neko dijete koje treba hitno zbrinuti. "Uvijek čuvam rezervnu četkicu za zube u ormaru za svaki slučaj", rekla je gospođa Hollick.
Noći su za djecu najteže
Dok su dani obično lagani i zabavni, Josh je rekao kako su noći obično najteže. "Za mnogu djecu noć je poprilično zastrašujuća i dosta stvari se tada događa".
Voditeljica udomiteljske skrbi Dani Atkinson objasnila je kako su djeca vjerojatno bila izložena traumama s kojima se njihovi udomitelji prije nisu susretali. "Ta su djeca iskusila stvari koje bi bilo kojoj odrasloj osobi bile nevjerojatno teške", rekla je.
Josh je pojasnio kako je pri tome stabilnost ključna. "Ako možete zadržati mirnu atmosferu i održavati je strukturiranom, nećete imati problema".
Lucy je rekla kako sva djeca žele isto. "Ne morate biti bračni par, imati veliko dvorište ili sve igračke na svijetu. Male stvari su krucijalne poput iznošenja smeća, kuhanja večere i pospremanja kreveta. Oni samo žele biti uključeni, žele normalu", pojasnila je.
Ispričajte nam svoju pozitivnu priču i rado ćemo je objaviti i podijeliti sa stotinama tisuća naših čitatelja. Svoje priče nam šaljite na mail vijesti@portal.net.hr ili nam jednostavno pišite na Facebooku. Zajedno smo u ovome.
