Kada je svjetski poznati novinar, pisac i antiteist Christopher Hitcher 2007. godine za Vanity Fair, potaknut pionirskim istraživanjem znanstvenika s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Stanfordu o utjecaju spola na to kako mozak reagira na humor, objavio provokativno naslovljen članak „Zašto žene nisu duhovite“ (Why Women Aren't Funny), malo je reći da je izazvao buru rekacija ljepšeg spola. Negativne reakcije su bile tolike, da je nakon udruženog pokušaja novinarke Vanity Faira, Alessandre Stanley, i slavnih komičarki poput Sarah Silverman, Tine Fay, Amy Poehler da ga uvjere kako žene imaju što reći na odjelu komedije, Hitchens snimio video naslovljen kao svojevrsni nastavak „Zašto žene i dalje nisu duhovite“.
Osim što je komično uzvratio na isforsiran pokušaj uvjeravanja u očiglednu komičarsku vrijednost ženskog spola, ponovio je osnovnu tezu svog sad već čuvenog teksta, naime, da žene nemaju toliku potrebu biti duhovite (u smislu produciranja humora) kao muškarci jer evolucijski gledano nemaju toliko koristi od osjećaja za nasmijavanje. To ne znači da žene ne mogu biti jednako duhovite ili duhovitije od muškaraca, kao ni da su nekako užasnije komičarke od muških kolega ili da uopće nemaju smisla za humor, kako su to neki shvati. Posljednje bi zapravo pokopalo smislenost i napore muškaraca da žene osvoje smijehom. Sve što se tvrdi je da je u prosjeku muškarcima pametnije posjedovati sposobnost nasmijati ženu ako ne žele provesti život poput incela koji su se bez svoje volje isključili iz genetskog bazena.
Ili, dobiti hladan tuš poput šeprtljavog Engleza Nigela (HughGrant) u filmu Romana PolanskogGorki mjesec (Bitter Moon, 1992) nakon neslavnog pokušaja da u brodskom baru zabavi i zavede fatalnu Mimi (Emmanuelle Seigner) glupim, dosadnim vicevima. "Gušim se od smijeha. Zbogom. Ostavljam te tvojoj magnetičnoj, neodoljivoj osobnosti", kaže mu zaigrana Mimi prije nego što nezainteresirano ode.
Što je istraživanje pokazalo?
Mislio sam da je ta priča o muškarcima kao duhovitijem spolu stvar prošlosti, no sada je novo znanstveno istraživanje ovog interesantnog stereotipa ponovno zapalilo staru vatru. Istraživački tim sastavljen od Paula Silvie i Emily Nusbaum, pod vodstvom glavnog znanstvenika Gila Greengrossa, proveli su prvo sustavno kvantitativno metaistraživanje spolnih razlika u „sposobnosti proizvodnje humora“. Drugim riječima, bavili su se razlikama prema spolu u kognitivnoj sposobnosti nasmijavanja drugoga, što se, valja imati na umu, razlikuje od uvažavanja ili uživanja u humoru, kao što je objasnio sam Greengrosse u članku „Jesu li muškarci zaista duhovitiji od žena?“ za Psychology Today.
Pri tome su analizirali 28 objavljenih istraživanja od 1976. do 2018. godine iz raznih zemalja (Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Izrael, Mađarska itd.) te uzeli kombinirani uzorak od 5057 ispitanika (67 posto je bilo žena). Treba naglasiti da su iz analize isključena sva ona istraživanja koja nisu zadovoljila kriterije objektivnosti, od kojih je najvažniji da prosuditelji duhovitosti nisu znali spol i detalje ispitanika, s čime je isključena mogućnost pristranosti u ocjenjivanju „sposobnosti za proizvodnju humora“.
Pa, koji je na kraju rezultat istraživanja? U prosjeku, muškarci su ocijenjeni kao duhovitiji od žena, tj. ispostavilo se da imaju veću sposobnost stvaranja humorističnih sadržaja. Međutim, razlika je statistički minimalna do umjerena – 63 posto muškaraca bili su smješniji u odnosu na prosječnu sposobnost nasmijavanja žena.
"Činjenica kako se čini da su muškarci u prosjeku duhovitiji od žena, ne znači da je svaki pojedini muškarac smješniji od svake pojedine žene. Postoje mnoge sjajne komičarke kao što su Sarah Silverman, Tina Fey, Ali Wong i povijesno, Lucille Ball, Joan Rivers i još mnoge druge. Sve ove sjajne komičarke duhovitije su od 99,9 posto svih muškaraca", upozorio je autor studije Greengross, inače izraelski evolucijski psiholog fokusiran na istraživanje evolucije smijeha i humora sa Sveučilišta Aberystwyth u Walesu.
Neki nisu shvatili rezultate
No, neovisno o tome što se poput Hitchensa jasno ogradio od mogućih pogrešnih zaključaka da žene nisu ili ne mogu biti smiješne, odnosno sposobne nasmijati, te u razgovoru za BBC ponovio evolucijsko objašnjenje kako humor ima važnu ulogu u ljudskom razmnožavanju budući da ženama duhovitost ukazuje na inteligenciju muškarca, ipak su se javili neki politički korektni kritičari koji nisu baš shvatili rezultate istraživanja.
Komičarka Marina Bye izjavila je za BBC da je studija "nepotrebna" jer će "osakatiti hrabrost". "Želite da se najgori i najbolji komičari okušaju jer nikad ne znaš. Ovo će istraživanje osakatiti hrabrost. Doista mislim da je ta studija nepotrebna. Mogli su napraviti nešto progresivno."
Njezina sestra Maddy Bye, koja zajedno s Marinom tvori komični dvojac Siblings, kaže da studiju smatra "frustrirajućom, ali i smiješnom". "Budući da smo u svijetu komedije, mislim da nismo napravili nastup u posljednje tri godine na kojemu nije bio jednak broja muškaraca i žena. Postoji toliko nevjerojatnih muških i ženskih humorističnih nastupa", kaže Maddy te nadodaje kako joj nije jasno zašto se želi znanstveno potvrditi da žene nisu smiješne.
Neminovno se postavlja jedno psihološko pitanje - zašto ženama ovakvo istraživanje i njegovi rezultati mogu smetati ili im ne odgovaraju? Čini se da bi se razlog mogao kriti u tome što se smisao za humoristično izražavanje veže uz kognitivne sposobnosti. Duhovitost i sposobnost da nekog nasmijemo, osim što je društveno poželjna i važna vještina, može biti indikator inteligencije koja je mnogim ženama privlačna.
Komedija, kada je neograničena i nezauzdana, posjeduje subverzivnu karakteristiku, pa uopće nije čudno što je krajnje nepoželjna u totalitarnim sustavima, teističkim režimima, zatvorenim društvima, fundamentalističkim grupama i općenito među onima koji određena vjerovanja inauguriraju na prijestolje nedodirljive svetosti. Zato je u određenim situacijama sposobnost humorističnog izražavanja odraz hrabrosti i odlučnosti. Moći nasmijati je seksi - to je moć. Šarmantan muškarac duhovitošću može osvojiti srce žene u trenutku. Usprkos tome, treba naglasiti, da inteligencija žena uopće nije dovedena u pitanje ovim istraživanjem. Moglo bi se čak reći suprotno, iako na prvu podilazi muškarcima, istraživanje zapravo posredno, kroz evolucijsko objašnjenje, govori nešto o inteligentnosti žena pri odabiru najboljih muškaraca s kojima se planiraju povezati.
Koje je moguće objašnjenje?
Istraživači su razmotrili sociološko objašnjenje, ali su ga odbacili jer nisu pronašli dovoljno dokazne građe njemu u prilog. Naime, kako je rekao Greengross, moguće bi objašnjenje bilo da su žene manje smiješne jer "društvene sile obeshrabruju djevojke i žene u razvijanju i izražavanju humora", pa društvo na taj način uzrokuje percepciju da su žene manje duhovite. Međutim, zaključuje Greengross, postoji minimalna dokazna građa koja bi podržala takvo stajalište da naše društvo guši žene u izražavanju ili proizvodnji humora.
Pronađene razlike između muškaraca i žena odražavaju utjecaje evolucije i okoliša, tvrdi se u istraživanju, ali Greengross kaže da dokazi sugeriraju kako humor igra značajnu ulogu u reprodukciji. Tako tvrdi da žene pri reprodukciji imaju veće troškove (trudnoća i dojenje), pa su iz toga razloga izbirljivije u pronalasku oca djeteta. Stoga uzimaju u obzir indikatore kvalitete muškarca poput dobrog smisla za humor.
"Humor je snažno povezan s inteligencijom, što objašnjava zašto žene cijene muškarce s odličnim smislom za humor, jer je inteligencija bila ključna za opstanak tijekom naše evolucijske povijesti kada smo uglavnom živjeli u lovačko-sakupljačkim skupinama", kaže Greengross te dodaje da muškarci, s druge strane, preferiraju žene koje se smiju njihovim šalama. "To znači da su se tijekom naše evolucijske povijesti muškarci vjerojatno morali jače natjecati s drugim muškarcima kako bi impresionirali žene svojim smislom za humor."
Greengross priznaje da je humor kompleksan fenomen i da je objašnjenje razlika otvoreno za debatu. Njegovo objašnjenje se čini uvjerljivo, ali ne i dovoljno s obzirom da ne uzima u obzir ostale čimbenike, poput psiholoških i socioloških. Naime, može biti da su žene nešto manje sklone zbijanju šala i razvijanju sposobnosti humorističnog izražavanja jer su prema osobinama ličnosti, kako sugeriraju psiholozi, u prosjeku usmjerenije prema osobama i odnosima te imaju neke drugačije interese od muškaraca koji su usmjereniji na stvari i ideje. To se veže uz to da su žene u prosjeku "ugodnije" osobnosti te kao takve prosocijalne, manje sklone konfliktu i altruističnijeg ponašanja.
Komedija kao čin buntovništva
Društvena komponenta zasigurno također nije dovoljno naglašena, budući da su žene većinu povijesti provele u društvima koja su iz različitih razloga uvelike ograničavale njihove slobode. Do 19. stoljeća mnogi filozofi, teolozi, politolozi smatrali su žene inferiornim bićima te opravdavali njihovu podređenost. Diskriminacija na osnovi spola nije nešto što je danas iskorijenjeno, postoje strukturalne nepravednosti, predrasude i stereotipi koji zasigurno otežavaju ravnopravno funkcioniranje žena.
U današnje vrijeme, ako pogledate krajnje konzervativna društva gdje islam drži monopol na istinu, žene su tek ponegdje ostvarile pravo da same voze automobile, a tek pokoja se usudi postati komičarkom. U kontekstu takvog društva, bilo bi pogrešno govoriti o sklonosti prema komediji reducirajući razloge samo na biologiju, jer je slabije izražena duhovitost žena pod snažnim utjecajem društvene kontrole. Greengrossovo istraživanje se zapravo ni ne može globalno poopćiti jer uzorak nije reprezentativan, a i općenito treba biti pažljiv pri interpretaciji njegovih rezultata.
Faiza Saleem, odvjetnica je koja je kasnije postala prva stand-up komičarka u većinski muslimanskom Pakistanu, gdje dominiraju muškarci komičari.
"Na svijetu ne postoji apsolutno ništa što žene ne mogu učiniti jednako dobro kao muškarci", uvjerena je Faiza koja je potaknula i druge žene iz te zemlje da se bave komedijom, neovisno o prevladavajućim stereotipima, piše The Express Tribune. U govoru za TED savjetovala je svima da ne odustanu od svojih snova samo zato što drugi ljudi, društvo, prijatelji ili obitelj misle da nisu vrijedni. Ispričala je kako se u Pakistanu komedija percipira kao "čin buntovništa" te je izjavila da je komedija, posebno satira, najbolji način za objasniti ljudima koje stvari se trebaju promijeniti na bolje.
"Vjerujem da komedija nasmijava ljude, ali također čini i puno toga više. Komedija potiče ljude da preispitaju svoju perspektivu o društvenim problemima i svoja rješenja. Komedija mijenja načine razmišljanja. Revolucija ili promjena dolazi od osobne inicijative. Počinje kada jedna osoba kaže: 'Ja to neću prihvatiti' i to doista misliti", zaključila je Saleem.
Kao i u svijetu, čini se da i u Hrvatskoj muškarci još uvijek prevladavaju u komediji, iako se pojavljuje sve više kvalitetnih žena komičarki. Studio smijeha tako broji pet stand-up komičarki i i devet stand-up komičara, a nedavno je odigrana i premijera veselog mjuzikla "Menopauza" obilježenog smijehom u kojemu glume četiri žene. No, nas zanima što vi mislite, tko je bolji u zbijanju šala, nasmijavanju, pričanju viceva, humorističnom izražavanju ili produciranju humora? Tko je duhovitiji – žene ili muškarci?